Lidija Glišić

osvrt

Vrijeme smrti na daljinu

Na pijaci u Bejrutu, dok je kupovao smokve, čovjeku pored tezge je eksplodirao pejdžer. Zvuk nešto jači od pucanja petarde, pratio je toga dana smrt i ranjavanje nekoliko hiljada ljudi širom Libana. Teško je bilo povjerovati da je nesreće izazvao eksploziv u pejdžerima. U svjetlu trenutnih ratnih sukoba, ovaj napad pripisuje se sa Izraelu.

Пише: Lidija Glišić Види све колумне

"Za svakog smrt ima pogled“, kaže pjesnik.  Čezare Paveze nije živio tako davno, tek jedan vijek prije, ali nije mogao ni zamisliti da ćemo danas govoriti o smrti koja nema ni oči ni pogled, čak ni lični odnos prema onome čiji život odnosi.

Jedan od najlicemjernijih primera takvog odnosa prema tuđem životu, ma na čijoj ratnoj strani bio, nalazimo u američkom filmu „Dron“. Nil, glavni junak, svakodnevno odlazi iz toplog porodičnog doma na radno mjesto sa koga rukovodi smrtonosnim dronovima po cijelom svijetu, gdje god smrt treba da stigne bez lica i potpisa. Usput rješava bračne probleme, aktivno učestvuje u odrastanju sina tinejdžera, živi život sasvim prosječnog Amerikanca, osim što u radno vrijeme, pritiskom na dugme, smrću koju taj potez izaziva, zauvijek mijenja život nekoga o kome Nil zapravo ništa ne zna i ne želi da zna, sve dok taj neko ne pokuca na vrata njegovog ušuškanog doma.

Informacione tehnologije su na ovaj način potpuno promijenile odnos prema smrti, „olakšale“ ubici da ubistvo nazove „zanimanjem“ i velike prostorne distance smanjile na mjeru otiska prsta na dugmetu kojim se aktivira smrtonosna tehnologija.

Libanski slučaj sa pejdžerima koji su, kako saznajemo, bili u posjedu pripadnika Hezbolaha, takođe su aktivirani na daljinu. Pejdžeri su korišćeni umjesto mobilnih telefona koje je lako pratiti i locirati, pa se vjerovatno zbog toga pribjeglo ovoj zastareloj spravici iz 80-tih i 90-tih, kojom se poruka slala samo u jednom smjeru. Pretpostavlja se da su upravo na takvu poruku reagovali detonatori unutar pejdžera u Bejrutu i širom Libana. Takođe, neki stručnjaci sumnjaju da je ova akcija pripremana godinama, a zašto je baš u ovom trenutku i realizovana, takođe postoje brojne teorije. Samo dan kasnije, isto se desilo i sa uređajem toki-voki koji je takođe teže nadzirati jer koristi radio vezu. Svi ovi uređaji, prevaziđene tehnologije prošlog vijeka, bili su aktivirani na daljinu, vrlo modernim tehnologijama ovog milenijuma.

U moru svakodnevih informacija o stradanju velikog broja civila, djece, na ratištima koja bukte bez izgleda da se smire, zašto je ovaj slučaj sa pejdžerima izazvao takvu pozornost javnosti?

Zato što nam je, kao Nilu, ova opasnost došla do praga, jer smo se zapitali: ako je moguće ovaj zastarjeli uređaj aktivirati na daljinu, znači li to da je isto moguće uraditi i sa kućnim aparatima u našim domovima, pod uslovom da neko ima interes da ih iskoristi na ovaj način. Paradoksalno je da strahujemo od tostera ili frižidera, dok s druge strane, potpuno svojevoljno i opušteno, više puta na dan, dozvoljavamo pristup najintimnijim i najdelikatnijim podacima u našem mobilnom telefonu poput slika, kontakata, kamere…  I dok se plašimo šta bi neko mogao da ugradi u naš toster, lagodno živimo u svijetu gdje više i ne tražimo objašnjenja ili bar minimalne garancije privatnosti od onih koji nas nadziru. Normalizovali smo situacije prisluškivanja naših razgovara, ali i predvidivost našeg ponašanja, želja, potreba, o čemu svjedoče vrlo personalizovane reklame kojima nas zasipaju.  Sopstvenu privatnost i bezbjednost, trampili smo za digitalne prečice, komformizam klika, dostupnost informacijama koje nijesmo tražili. Što su uređaji složeniji, a takvi postaju iz dana u dan, mi smo ranjiviji, takođe iz dana u dan.

Tako smo olako prešli i preko nemuštog objašnjena Gugla zašto je u termometre za pametne kuće ugradio mikrofone koji su slučajno pronađeni kada je neko zavirio u unutrašnjost ovih uređaja. Još važnije je što se nismo zapitali ni zašto bi internet pretraživač Gugl uopšte proizvodio kućne termometre!?

Eksploziv u uređajima koje neko aktivira sa bezbjedne udaljenosti ili programira da eksplodira u određenom trenutku, svakako izaziva tragične posljedice. U Libanu, sasvim ciljane.

Ali više od same smrti, zastrašujući je ovaj novi civilizacijski koncept bezličnog odnosa prema smrti i prema žrtvi. Dramatičnost naše sadašnjosti koja je do juče bila budućnost, čini da se osjećamo nemoćni i mali u šaci nesagledivih sajber prostora bez lica i bez pogleda.