Duško Kovačević

Ne možemo se dovijeka izvlačiti na Đukanovića i nekadašnji DPS

"Šta je mafija, objasnio mi je jedan šef mafije koji je uhapšen. Rekao mi je da zamislim da se otvori mjesto u sudu i da dođu trojica sudija. Prvi je sjajan, najbolji, najpripremljeniji. Drugi ima veliku političku podršku. Treći je budala. Znate li ko će pobjediti? Budala. Tako mi je rekao šef. To je mafija!" - riječi su Paola Borselinija, čuvenog italijanskog sudije i neustrašivog borca protiv mafije, ubijenog 1992. od Koza nostre.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Da li vam je ovo poznato? Naravno da jeste. S tim što bih ja dodao uz ovu Borsalinovu citiranu kvalifikaciju kojom opisuje sudije - da je 'budala' preduslov za buduću korupciju i umreženje u pseudopolitičke interesne kružoke, makar kada je u pitanju Crna Gora. Dakle, gvorimo o onome što je u opozitnom i negirajućem odnosu spram sudijske časti i profesionalnosti. Naravno, ne mislim na sve sudije, ali i ti na koje ne mislim su ćutali sve vrijeme - kukavički i pognutih glava.

Znate li šta je još mafija, biću opet slobodan da se nadovežem na ovu genijalnu Borsalinovu definiciju: kada propjeva svjedok saradnik iz Bara opisujući u najsitnijim detaljima mnoga ubistva jednog narko klana - a onda rafalom iz 'Kalašnjikova AK-47' bude zbrisan sa lica zemlje u neshvatljivom odsustvu policijske zaštite. U stvari, veoma je shvatljivo zašto je sramotno vođena policija dozvolila da se do tragičnog kraja neometano razvije hronika najavljene smrti.

Dakle, nijesu klanovi mafija, nego “bušne” institucije, neodgovornost funkcionera i političara. Mafija je pravosuđe
naslijeđeno od Vesne Medenice (po sumnji tužilaštva) koja je prije par dana nagrađena smiješno niskom presudom, ali i policija kao legat Lazovića, opet po sumnji tužilaštva, koja je do juče podnosila dnevne izvještaje vođi kavačkog klana iz Kotora, a zatim dobijala radne agende od istog. Mafija je i Agencija za nacionalnu bezbjednost u kojoj, po riječima naše najozbiljnije novinarke crne hronike, još uvijek radi misteriozna žena poznata po odavanju delikatnih podataka jednom narko klanu, dok šef istog ANB ignoriše tu jezivu činjenicu. Takve institucije su kolijevka klanova, pretpostavka, podloga i njihova hipostaza. Klanovi su samo posledica i opredmećenje države sa takvim ustanovama.

U višegodišnjoj društvenoj polemici na temu uzroka koji su doveli do pada Đukanovićeve metavlasti 2020, postoji škola mišljenja koja smatra da je taj događaj u stvari bio nesvjesni odgovor kolektivno-stihijskog straha koji se gomilao pred morbidnim slikama čestih likvidacija klanovskog rata koji bijesni od 2015. godine. Poslenjih mjeseci, kada smo mislili da je ta uznemirujuća atmosfera ostala zaleđena u ropotarnici starorežimskog poretka, mafijaška ubistva su se vratil u najgorem obliku i to je veliki problem za ne više nove vlasti. Ne možemo se dovijeka izvlačiti na Đukanovića i nekadašnji DPS.

Zamislite sledeću scenu a koja tako plastično podsjeća na ono dugo i šokantno rešetanje Sonija Korleonea na njujorškoj naplatnoj rampi u filmu Kum iz 1972. Nepregledna kolona automobila u saobraćajnom špicu u petnaest časova ispred kružnog toka u Gornjoj Gorici. Ljudi se vraću sa posla a mnogi su i 'pokupili' djecu iz vrtića i škola. Kolona više stoji nego što se lagano kreće i ljudi iz nervoze ili dosade gledaju okolo, po automatizmu. Sve je jedan veliki kino na otvorenom. U jednom trenutku iz Opela izlaze dvije maskiranane prikaze sa puškomitraljezom u rukama i počinju da masakriraju dvojicu momaka u BMW-u starije proizvodnje. To traje dugo, to je vječnost, to se brzo odigralo i munjevito... različiti su utisci, ali su trauma i egzistencijalni strah isti kod svih očevidaca.

Posle svega, ni ministar niti iko iz bezbjednosnog aparata i Suda ne posnosi ostavku kao gest odgovornosti. Upravo to nepodnošenje ostavki jeste mafija, a ne ubice sa automatima.