Duško Kovačević

OSVRT

Direktori

Prema uvidu u listu od 1.000 javnih funkcionera i zaposlenih u državnim institucijama i ustanovama sa najvišim zaradama u oktobru 2024. godine, najveću platu imao je direktor kotorskog Instituta za biologiju mora dr Mirko Đurović – 5.565 eura. Lijep povod da se u kratkoj formi osvrnemo na društveni ‘žanr’ direktora i direktorskih plata u prošlom vremenu.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

U davno prohujalim danima crnogorskog socijalizma - najmočniji čovjek bio je onaj sa najvećom platom. Malo je bilo privatne poslovne inicijative a još manje kriminala i rabota ispod skrame dozvoljenog.

U takvim društvenim prilikama, u kojima je još uvijek životario običajni crnogorski moral ali i ustrojeni komitetsko-samoupravni čovjek – plata je bila gotovo jedini parametar životnog i porodičnog stila. To je bila epoha kulta svemoćnih direktora koji su imali najveće plate.

Za nas djecu iz X generacije koja je odrastala 80-ih godina u tadašnjoj titoistickoj Jugoslaviji, direktori su bili usamljeni simboli privredne, ali prije svega društvene i svekolike moći! Tada nisu postojali ministri, poslanici, lideri partija, a vjerovali ili ne političari nisu bili bogati polusvijet sa kupljenim diplomama.

Sjećam se oca mog druga iz zgrade i školskog odjeljenja, faraona Centralnog komiteta Matije Novosela, skromnog čovjeka – uvijek odsutnog i zamišljenog, punog marksističko-dogmatskih briga. Kada pomenusmo kupljene diplome, podsjetio bih vas na to vrijeme kada je postojao samo državni univerzitet sa veoma strogom i zahtjevnom normom ocijenjivanja.

U direktorskoj klasi bila je koncentrisana sva sila tog vremena, odnosno – uticaj i bogatstvo , nerijetko i bahatosti! Direktorima su noge bile u privredi a glava u politici. Njihova pojava je podsticala strah i divljenje u istom momentu, a ta antinomija upravo definiše suštinu kulta ili mita.

Direktori su imali ogromne plate, svoje šofere i crne mercedese. Večerali su u tada nepristupačnim tavernama za običan puk, ljubavili sa zgodnim i utegnutim sekretaricama u najboljim apartmanima hotela As u Perazića Dolu... Čitava mitologija i supkultura nastala je na toj temi u tadašnjim serijama i filmovima: direktor Jataganac i za stepenicu niži Kurčubić u Boljem životu, popularna pank grupa "Direktori"... Recimo, ja najbolje pamtim našeg porodicnog prijatelja, dragog Sava Brnovića, koji je bio jedan od kultnih direktora nekadašnjeg privrednog kolosa – Agrokombinat 13. Jul!

Međutim, upravo će socijalistički direktori najaviti ili pripremiti ružno doba tranzicije devedesetih, a koje traje i danas. Oni će načeti komunističku uravnilovku i utopijsko doba jednokosti. Sa socijalističkim direktorima počinje klasno raslojavanje, a zatim afere, korupcije, zlouporabe, krađe državnih sredstava i imovine.

Ipak, direktori ovog pretjerano politizovanog I stranačko-demokratskog doba nijesu ni sijenka te direktorske apoteoze iz decenija komunizma. Njihovi zlatni dani su daleko iza nas, ali još uvijek jesu totemski silni u raspolaganju ljudskim sudbinama onih koji su ispod njih. I kao što vidimo – još uvijek imaju ogromne plate.