Tufik Softić

Kroz maglu duvanskog dima

Informacija o hapšenjima takozvanih krupnih zvjerki u Rožajama, među kojima je jedan bio glavni za sjever kada je u pitanju državni projekat šverca cigareta, mene nije ni najmanje iznenadila. Odavno je sve bilo poznato i odavno su bila poznata i imena. U mojoj arhivi broj tekstova koje sam na tu temu napisao u proteklih petnaest, dvadeset godina, toliki je da bih ih bez problema mogao ukoričiti i objaviti kao knjigu. Od samog početka imao sam odličan izvor informacija, čovjeka koji je bio toliko obaviješten — ne znam kako — ali nijedan operativni podatak koji sam od njega dobio, nikada nije bio demantovan.

Пише: Tufik Softić Види све колумне

Davno sam objavio puna imena članova svih kriminalnih grupa iz Rožaja i sa Kosova koje učestvuju u raznim vrstama šverca, a posebno švercu cigareta, sa preciznom šemom ko stoji na vrhu te piramide. Kada je ta priča aktuelizovana i kada se počelo ozbiljnije i otvorenije pisati o tome, prvi sagovornik koji mi je rekao da je to državni projekat bio je penzionisani načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Rožajama, Šemso Dedeić.

Sve je nekako krenulo od priče kako su se stanovnici naselja Giljevo Polje u tom gradu uznemirili zbog čudnih podrhtavanja tla u noćnim satima, a mediji su senzacionalistički izvještavali na tu temu. Šemso Dedeić mi je tada u šali rekao kako tlo zaista podrhtava — ali od težine pretovarenih šlepera sa cigaretama koji ilegalno zaobilaze zvanični granični prelaz na Kuli. Tada mi je ispričao mnogo detalja, nakon čega su odmah pokušali da ga diskredituju. Tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović je tvrdio da to nije državni projekat i da je Dedeić, navodno, trebao o tome ranije govoriti. Na to je bivši načelnik odgovorio da je govorio — i to tamo gdje se o takvim stvarima govori — ali da nije bilo efekta. Ostao sam s tim hrabrim i poštenim čovjekom prijatelj do danas.

Tada su se ohrabrili i rožajski policajci koji su svjedočili o detaljima koji su zvučali gotovo nevjerovatno: o konvojima konja koji dolaze sa Kosova i vraćaju se natovareni cigaretama, o tome gdje su hvatani šverceri i ko im je naređivao da ih puste jer se radi o “državnom programu”. Slali su mi fotografije ilegalnih magacina i mnogo drugih podataka.

Naravno, odmah su bili na udaru. Dobili su otkaze. Njih petorica su, zbog ozbiljnih prijetnji koje su primali, pobjegli u inostranstvo, a pod pritiskom međunarodne javnosti, koja je preko svojih obavještajnih službi sve to već znala i pratila, vraćeni su u Crnu Goru i na posao. Svi osim jednog — Envera Dacića. On nije vjerovao da će se time riješiti problem i odlučio je da ostane u jednoj zapadnoevropskoj zemlji gdje je bez problema dobio azil. Ne samo da je dobio azil, nego mu je, kada je prijavio da ga nepoznate osobe prate do mjesta stanovanja, dodijeljena i policijska zaštita. Danas se čujemo od praznika do praznika. Čovjek je zadovoljan i srećan. Vjerujem da ni posljednja dešavanja nisu sve razotkrila i da, kada bi pitali Envera da li bi se vratio, vjerovatno bi rekao da bi radije sačekao da sve do kraja ispliva na površinu, pa tek onda eventualno razmislio o povratku.

Jednom sam se našao u vrlo nezahvalnoj situaciji. Bilo je to u onim godinama kada sam imao policijsku pratnju. Dobio sam zadatak da budem na kapiji sjedišta granične policije u Beranama i, ako uspijem, napravim fotografije kamiona punog cigareta kojeg su savjesni policajci oduzeli i parkirali tamo. Toga dana su ga, pod policijskom pratnjom, trebali vratiti vlasniku. Zamislite sada situaciju kako u pratnji policije pokušavam da uhvatim policiju na djelu. Malo se odužilo, pomislio sam da neće biti ništa od toga, ali su me kolege na vezi ubijedile da budem još malo strpljiv. I zaista — nakon nekoliko minuta kapija se otvorila, izašao je službeni automobil rožajskih oznaka, registracijskog broja 001 — tadašnjeg načelnika OB Rožaje. Iza njega je išao kamion, a zatim još jedan policijski automobil. Uspio sam da napravim fotografije, a njima je nekako dojavljeno da su praćeni, pa su akciju prekinuli.

Sjutradan je fotografija bila na naslovnoj strani. Malo se zatalasalo, bilo nekih smjena, i, što narod kaže — “pojeo vuk magarca”. Sve se nastavilo kao i prije. Ali, to je bio fotografski dokaz za priče da policija od grada do grada “čisti” put za šlepere sa cigaretama, sve dok ne stignu do tajnih magacina u Rožajama. Tamo dalje posao preuzima čovjek za koga se sada kaže da je bio glavni i desna ruka Zorana Lazovića u organizaciji državnog šverca cigaretama.

Bivši operativac ANB-a odavno je optuživan od strane nekih građana da koordinira šverc, a sudovi su, umjesto njega, progonili te građane i osuđivali ih za klevetu. Kao na primjer Muharema Fejzića, koji je upravo zbog tog čovjeka osuđen da plati 14 hiljada eura, a zatim je pobjegao iz Crne Gore. A taj čovjek je kasnije postao “regularni biznismen”, veliki rožajski investitor, vlasnik fabrike mlijeka, farme, sportskog i ugostiteljskog kompleksa. I ko zna šta sve još. Vjeruje se da mu je imovina vrijedna najmanje dvadeset miliona eura.

Danas je uhapšen. Nadajmo se da to nije bez dovoljno dokaza i da se neće brzo naći na slobodi. Ako bi bio oslobođen, to bi bio siguran znak da još nije došlo vrijeme za konačni obračun sa duvanskom mafijom koja je radila za policiju, odnosno državu, i koja je bila srasla sa mafijom. I da je moj prijatelj, hrabri rožajski policajac Enver Dacić, bio u pravu što se još nije vratio iz inostranstva. Rasplet jeste konačno počeo, vidjelo se to po nekoliko ozbiljnih policijskih akcija u Rožajama, ali svakako treba biti siguran da je to zaista kraj “projekta” državnog šverca.