dr Nikola Banićević

Nuklearne igre

Četrnaesti martovski dan 1957. godine bio je u Teheranu sparan. Tri dana ranije, dva državnika puni nade da dolazi vrijeme stabilnosti i mira na Bliskom istoku, dogovorili su datum potpisivanja Sporazuma o nukleranoj saradnji. Sa jedne strane predsjednik Ajzenhauer, pobjednik Drugog svjetskog rata i sa druge strane iranski šah Mohammad Reze Pahlaviji, čovjek zapadne orijentacije dogovorili su istorijski sporazum. Američki predsjednik bio je zadovoljan sklopljenim partnerstvom, dok je iranski Šah dobio zapadnog saveznika. Sve je ličilo na početak dugog i iskrenog prijateljstva. Eho zvona sa Hirošime, ipak, je remetio entuzijazam i najavljivao budućnost, koja će biti prožeta neprijateljstvom između dvije države.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Deset godina kasnije u Teheran stiže nuklearni reaktor, koji Šahu isporučuju SAD isključivo za istraživačke svrhe. Ovaj početak iranskog nukleranog programa ohrabrio je vlast u Teheranu, koja je 1974. godine objavila izgradnju 23 nuklerana reaktora.

Moć atomske energije počela je da se širi Iranom. Zapadni partneri nisu intervenisali po ovom pitanju, smatrajući da će Iran biti vječno partnerska država. Međutim, događaji 1979. godine pokazali su da Iran ulazi u fazu radikalizacije, a time i opasnosti od zloupotrebe nuklearnog programa. Šah je svrgnut sa vlasti Iranskom revolucijom. Alarm je bio upaljen, a destabilizacija Bliskog istoka i svjetskog mira na vidiku. Kraj Hladnog rata za svijet je značio kraj straha od nukleranog rata. Tako nije mislio vrhovni vođa Irana Ajatolah Ali Hameini, koji je krajem 1990. godine uz pomoć ruskih naučnika i logistike obnovio nuklerani program. Bliski istok je na ivici rata, strah obuzima Irak, Jordan i Izrael.

Obavijen velom tajne, Iran radi na daljem razvoju nukleranog programa u dva centra Natanzu i Araku. Na scenu stupaju kontrole od strane različitih međunarodnih subjekata, diplomatija i sve se završava sankcijama UN i SAD prema Iranu. Borbu oko nukleranog program životom će platiti 2020. godine general iranske vojske Qasema Soleimanija i nuklearni naučnik i fizičar Mohsen Fakhrizadeh. Njihova ubistva obavijena su velom tajne, ali Iran optužuje Izrael i SAD.

Ima li Iran danas nuklearno oružje? Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) 2023. navodi da Iran ima zalihe dovoljne za proizvodnju jednog nuklearnog oružja. IAEA nema više pristup postrojenjima niti audio – vizuelnom sistemu iranskih reaktora. CIA se posebno zanimala za iranski nuklerani program. U svojim izvještajima konstatovala je da Teheran ima tehničke kapacitete da napravi nuklearnu bombu, da je radio na njenom dizajnu, ali nema dokaza da je zvanična odluka donijeta da se napravi bomba. Konačno nema jasne potvrde da Iran posjeduje nuklerano oružje.

Pregovori između SAD i Irana su ponovo aktuelni u Omanu. Iranska strana jasno je odbila zahtjev SAD da eliminiše svoje nuklearno obogaćivanje. Predsjednik SAD pominje vojnu akciju ako ne bude dogovora. Tenzije između dvije države opet rastu. Trenutna vojna i diplomatska snaga Irana daleko je od one koju je država imala prije rata na Bliskom istoku. Međutim, ne treba zaboraviti činjenicu da postoji van regionalni uticaj Ruske Federacije, koji kontinuirano podržava razvoj iranskog nukleranog programa. Iran ponovo postaje polje za obračun velikih država.

Danas nije pitanje da li Iran ima nuklearno oružje, već koliko mu nedostaje da ga napravi ili proširi kapacitete? Eventualni dolazak do nuklearne bojeve glave, Iran ne bi samo pozicionirao kao regionalnog hegemona, već i državu od uticaja na međunarodne odnose. Tenzije su u porastu, važno je samo da ostanu na polju politike.