Nataša Novović

Zločini, pare i pravda

Onomad je Vlada odlučila da dodijeli jednokratnu pomoć porodicama žrtava deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima. Za 16 porodica civilnih žrtava biće opredijeljeno po 100.000 eura obeštećenja - po 50.000 u ovoj i u 2026. godini.

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Potreban je to, ali ne i dovoljan korak. Vlada je kazala da je, orjentaciono, riječ o 'propustu' tadašnjih državnih struktura. Između zločina i propusta, naime, postoji stanovita razlika.  

Ovako su saopštili: "Tragični događaji tokom deportacije izbjeglica 1992. godine, u Štrpcima 1993. godine, bombardovanja u Murinu i Tuzima 1999. godine predstavljaju propust tadašnjih državnih struktura da zaštite osnovna ljudska prava građana i lica koj su se nalazila pod njihovom nadležnošću. Takvo postupanje predstavljalo je povredu domaćih zakona i međunarodnih obaveza koje je Crna Gora imala i ima u oblasti ljudskih prava".

U materijalu o kojem je Vlada odlučivala na telefonskoj sjednic piše da porodice žrtava do sada nisu bile prepoznate ni u jednom sistemu podrške.

"Ove porodice su od ratova 90-ih godina ostale zaboravljene, van institucionalne zaštite, bez adekvatne pomoći i priznanja njihove patnje. Kroz izmjene i dopune Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, po prvi put je prepoznat njihov status i članova njihovih porodica, čime im se obezbjeđuje pravo na podršku kroz institucionalne mehanizme boračke i invalidske zaštite. Ovim se ispravlja višedecenijska nepravda i osigurava veća pravna sigurnost za ove porodice, čime Crna Gora potvrđuje svoju posvećenost zaštiti i priznavanju prava svih žrtava rata", dodaje se.

Kažu da ova mjera predstavlja korak ka suočavanju sa prošlošću i da ima "važan simbolički i praktični značaj za obnovu povjerenja u državne institucije i izgradnju međuljudske solidarnosti".

"Oteti i ubijeni putnici iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci 28. februara 1993. godine, iz Crne Gore, su Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Senad Đečević, Jusuf Rastoder i Ismet Babačić. Prilikom bombardovanja mosta u gradiću Murino, 30. aprila 1999. godine, stradalo je šest civila, od kojih troje djece. Poginuli su Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojlo Komatina, dok je Paška Junčaj stradala u Tuzima, takođe tokom bombardovanja. Osmo Bajrović, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, čija porodica je nastavila da živi u Crnoj Gori, deportovan 1992. godine i još uvijek nijesu pronađeni njegovi posmrtni ostaci", piše u materijalu.

Premijer Milojko Spajić se i sam pohvalio da “Crna Gora ispravlja višedecenijsku nepravdu – obeštećenje za porodice civilnih žrtava ratova ’90-ih”.Zaključio je da “suočavajući se sa prošlošću, gradimo bolju budućnost“.

I potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić kazao je da je ponosan na odluku izvršne vlasti da se opredijeli pomoć. "Djelima dokazujemo da žrtve ne dijelimo, ispravljamo nepravde i gledamo u budućnost", kazao je Bečić.

Iz Bošnjačkog vijeća su, takođe, pozdravili odluku. Poručili su, međutim, da je najvažnije, ipak, da se utvrdi puna istina i iznova pravosudno procesuiraju svi oni koji su učestvovali, organizovali ili naredili te zločine, kao i oni koji su nečinjenjem doprinjeli da se oni dogode.

Kazali su da se gubitak članova porodice, nevino stradalih žrtava ratnih zločina, ne može ničim nadoknaditi, ali da je nakon više od tri decenije došlo vrijeme da se makar djelimično izađe u susret, kroz priznanje statusa civilne žrtve rata i materijalno davanje najbližim srodnicima.

Oni smatraju da je ovo samo jedan, doduše istorijski korak kojim se ispravlja višedecenijska bolna nepravda prema stradalnicima i njihovim porodicama: „Bar prema nekima od brojnih koje su u ratnoj drami 90-ih izgubile svoje najmilije, a tadašnja crnogorska vlast bila voljni ili nevoljni vinovnik u njihovom stradanju“, kaže se u saopštenju.

„Tek tada ce se moći zaključiti da se Crna Gora suočila sa prošlošću i zatvorila sramno poglavlje vlastite prošlosti u kojem su na njenoj teritoriji i njenim građanima počinjeni ratni zločini“, navodi se u saopštenju.

Zanimljiv je momenat to što iz Bošnjačkog vijeća traže da se 'iznova' procesuiraju 'svi oni koji su učestvovali, organizovali ili naredili te zločine, kao i oni koji su nečinjenjem doprinjeli da se oni dogode'. Ne može se, naime, iznova uraditi nešto što nije nikada urađeno. Osim ako se ne misli da opet treba suditi onima kojima je čin bio - potrčko.

Savršeno se zna ko je u vrijeme depotracija, otmice u Štrpcima, i bombardovanja u Murinu i Štrpcima bio predjednik, a ko premijer u državi. I ko su bili ministri i šefovi policije i ko je njima bio šef.

Da daju po neku paru, da ponegdje podignu spomenik, da se umivenim saopšenjima oglase u prigodnim prilikama - na sve je to pređašnja vlast već bila pristala. Lijepo je što je sadašnja vlast brigu o porodicama žrtava institucionalizovala.

Samo, iz toga što neke pare odlaze iz budžeta niko ništa neće naučiti. Dok se zvanično ne ustanovi ko je kriv, krivica ostaje da lebdi, da je udišemo.

Ko ne nauči, ponavlja.