Duško Kovačević

Podgorički žaropek

Evo nas u samom središtu ljeta, ljeta u Podgorici – te napasti i nepodnošljivog lica Podgorice, iako je ovih dana temperatura osjetno pala. Naš grad je u toplim mjesecima bukvalno rerna od šporeta, spušten u geografskoj depresiji između brda, i gotovo da na Balkanu nema tako vrućeg grada. Ako ne računamo susjedni Danilovgrad, koji je prije varoš, Mostar i Skoplje su po temperaturama slični Podgorici, ali opet podnošljiviji za nekoliko stepeni.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

O kakvim se paklenim vrućinama radi najbolje nam objašnjava jedan čest ljetnji fenomen, a kojeg ljudi sa strane shvataju kao anegdotu ili crni humor, iako on to uopšte nije (nego suva realnost): svugdje na svijetu temperatura od 37 stepeni celzijusovih smatra se prirodnom nepogodom i pali se crveni alarm, ljudi se upozoravaju da ne izlaze..., to je vanredno stanje. U Podgorici, ili nekadašnjem Titogradu, kako hoćete, kada se temperatura sa 40 ili 41 spusti na 37, Podgoričani kažu – baš je lijepo zahladilo, može se disati, ovo je već prijatno i podnošljivo.

Kada pomenusmo anegdote vezane za tu čuvenu podgoričku ljetnju „apu“, a postoji čitava zbirka čaršijskih šala, zgoda i doskočica vezanih najčešće za ono što nas iritira i opterećuje, a to svakako jeste, kao što rekosmo, ljetnji pakao, kada ne znaš da li više peče od božije zvjezde ili iz asfalta, evo jedne, klasično staropodgoričke: kada bi se ljudi od muke i po automatizmu žalili jedni drugima na tropske dane – Briječani ili Dračani znali bi reći: dabogda toplomjer skočio na pedeset stepeni narednih dana, dako se ovi sjevernjaci, koji su nas okupirali, vrate odakle su došli...

Razumije se, ovo ne treba shvatiti kao šovinistički ili segregacijski poriv Staropodgoričana – to je dio folklora i socijalne antropologije svakog grada, svakog mjesta. Taj poznati rivalitet i sukob starosjedilaca i doseljenika (dođoša), juga i sjevera, različitih mentaliteta, psihologija, običaja – i to jednako važi kako za Rim ili Split tako i za Podgoricu. Ima tu i nečeg felinijevskog i mediteranskog..., ta hermetičnost i podozrivost južnjaka. Čak i jedan Beograd, Njujork Balkana, grad doseljenika, izrodio je veoma popularnu pozorišno-televizijsku dramu i komediju koja počiva na mentalitetskoj konfrontaciji između južnjaka i Starobeograđana (iz stanova sa visokim plafonima). Sjevernjaci su oplemenili i uvećali Podgoricu u svakom smislu, i u tome ih nisu osujetile ni velike vrućine o kojima govorimo. U nordijskoj mitologiji i srednjovjekovnoj njemačkoj književnosti kaže se da je jug mjesto pustinja, vrućine i smrti, a sjever prostor vegetacije i rađanja života.

I za kraj ovog članka podsjetiću vas na danas već legendarnu i odomaćenu aluziju koja u sebi na šarmantan način spaja politiku i podgoričke vrućine. Pad tridesetogodišnjeg režima koji se dogodio jednog tipično vrelog dana za Podgoricu, 30. avgusta 2020, nazvan je na duštvenim mrežama – osvježenjem (osvježilo je). Dakle, digresija na pad podgoričke vražje temperature – na olakšanje.