B.B. [ Danas ]

"Stradanje Isusovo": Podigao prašinu prije 20 godina, sad dobio nastavak

Mel Gibson je za 2026. godinu najavio nastavak filma "Stradanje Isusovo". Čitajući oskudne informacije koje se trenutno mogu naći o nadolazećem projektu Mela Gibsona, o samom filmu – njegovom pretpostavljenom sižeu, radnji, idejnom ili filozofskom usmerenju – veoma malo toga možemo sa sigurnošću reći, piše index.hr.

Nekima su odmah zasmetale određene stvari – šta nova priča uopšte ima da doda, ako je Hrist već stradao na krstu, a zatim, u kratkoj završnoj sceni originalnog filma iz 2004, vaskrsao? Šta se to dešavalo između smrti i vaskrsenja, što je dovoljno sadržajno i pogodno da bi obezbijedilo čvrstu dramsku strukturu i zaslužilo da bude ispričano na filmu?

S druge strane, pojedinci negoduju i zbog vijesti da će Džim Kavizel, sada već pedesetšestogodišnjak, ponovo igrati Isusa. Nekima smeta što je prestar, ali naravno – smeta i to što je bijelac, što je u, i dalje „woke“ Holivudu, veliki tabu. I na kraju, imamo samog majstora – Mela Gibsona – odavno amnestiranog, a opet nekako uvijek sumnjivog.

Na stranu svi Melovi gresi iz prošlosti (a ima ih), pravo pitanje za filmofile je: ima li stari majstor još jedan veliki film u rukavu, ili je pregorio, pa je i ovaj “passion project” (namjerno duhovito) možda posljednji ekser koji će zakucati u svoj sopstveni krst (opet namjerno)?

No, hajde da krenemo redom u razmišljanju.

Dakle – ima li još nešto da se vidi? I te kako. Možda čak i više nego što je prvi film imao da kaže.

Ako je tema prvog dijela bila Hristova stradalnička smrt, svaki gledalac je makar putem filmske magije mogao da prisustvuje tom događaju. Ovaj drugi film pruža mogućnost da se uđe u prostor koji u Svetom pismu zauzima svega nekoliko pasusa, ali koji je idejno i filozofski izuzetno moćan – i može vas opsesivno zaintrigirati ako o njemu dublje razmislite.

Šta se zapravo dešava u ona nepuna tri dana između Velikog petka i Uskrsa?

Mel Gibson je u jednom intervjuu nagovijestio da će film prikazati sve – od pada anđela pa do smrti posljednjeg apostola.

U nekim člancima navodi se da će se radnja, s jedne strane, fokusirati na likove grešnika poput Pilata, Kajafe i Jude, kao i na spletke u Herodovoj palati. S druge strane, videćemo i apostole, njegove učenike, u periodu tuge, straha i iščekivanja čuda.

S obzirom na to da već znamo njihovu prošlost i mučeničku budućnost, biće vrlo zanimljivo vidjeti kako će scenario da obradi njihova psihološka stanja u ta presudna 48 sata za hrišćanstvo.

Na onoj drugoj, vanzemaljskoj strani, desio se i tajanstveni silazak Hrista u Had, što se u tumačenjima često navodi kao „silazak u zemlju mrtvih“ ili „u pakao“. Tu dolazi do polemike – da li se radi o mjestu gdje borave duše preminulih, ili bukvalno o paklu u kojem prebivaju pali anđeli pod vođstvom Satane?

Prema Gibsonovim riječima, djeluje da se opredijelio za ovu drugu, teološki možda manje prihvatljivu, ali idejno i vizuelno daleko uzbudljiviju opciju.

Posljednji apostol, kog Gibson pominje, jeste Jovan, jedini koji nije umro mučeničkom smrću, već u dubokoj starosti. On je autor posljednje knjige Biblije – Otkrivenja – mističnog i apokaliptičnog teksta o kraju svijeta i drugom Hristovom dolasku.

To znači da bismo mogli vidjeti uvodne ili završne scene koje prate njegove posljednje dane, uz sjećanja na period uskrsenja, pa čak i djelove vizija koje su pretočene u Apokalipsu. Spominjanje „pada anđela“ u intervjuima to dodatno sugeriše.

Jedan od najuvjerljivijih filmskih Isusa

Što se tiče Kavizela – rasprave su besmislene. Ne treba ni pominjati koliko glumaca je bilo premlado ili prestaro za neku ulogu. Kad je u pitanju ovakva priča, jasno je da fizički izgled i duhovna snaga nisu ista stvar. Da ima i 70 godina – to ne bi bilo presudno.

Kavizel je stvorio jednog od najuvjerljivijih filmskih Hristosa i nema nijednog ozbiljnog razloga da mu se ta uloga danas, sa ili bez CGI „podmlađivanja“, ne vrati.

A rasprava o rasi je još besmislenija. Da, Isus je vjerovatno imao tamniju kožu i izraženije semitske crte, ali ako ćemo se baviti površinskim detaljima umjesto suštinom – nigdje nećemo stići. Suština je u duhu, ne u pigmentu, smatraju na index.hr.

Mel Gibson kao „posljednji vjernik Holivuda“?

To je čovjek koji nam je dao "Hrabro srce" i "Apokalipto". To je autor za koga je i South Park jednom rekao: „Možete mu zamjeriti svašta, ali ne i da ne zna strukturu filma.“ To je neko čiji je “projekat Pasija” zaista bio pasija – i u smislu strasti i u smislu stradanja.

Pa čak i da novi film ne bude ništa posebno – Gibson djeluje kao da je rođen da ispriča jednu dublju, nebesku priču koja je 2004. bila tek nagoviještena. Sjetimo se samo onog fantastičnog prikaza Lucifera u prvom filmu.

„To je trip na acidu… nalazimo se na drugom mjestu, u drugom svijetu“, rekao je zagonetno Mel, nagovještavajući ono što nas čeka.

I kad spojimo samo par ovih kriptičnih naznaka sa njegovim imenom i filmografijom – teško je ne povjerovati da nas čeka nešto veliko. Postoje mjesta na koja se film već dugo ne usuđuje da ide, osim u banalne holivudske spektakle.

Ne moramo biti vjernici da bismo ovo željeli da gledamo ili da bismo u tome uživali. Ali hrišćanstvo jeste dio nas, dio naše istorije i naše kulture. I ako postoji još neko, pa makar i u „gradu palih anđela“, ko u to vjeruje i pristupa toj temi s vjerom i strašću – dužni smo mu da poželimo svu sreću. Ako ne zbog vjere – onda bar zbog te strasti. Jer čitav svijet striming servisa, bioskopskog repertoara, pa ponekad i naši životi – vrište za nečim što danas najviše nedostaje, zaključuju u Indeksovom osvrtu na novi projekat proslavljenog glumca i režisera.