Mira Rovčanin, Radio Crne Gore

IMAGINARIJUM JU ZAHUMLJE

Vida Ognjenović u rodnom Nikšiću o književnosti i pozorištu

Književnica i rediteljka Vida Ognjenović bila je gost tribine „ Imaginarijum“ Javne ustanove „ Zahumlje“.

Rođena Nikšićanka višestruko nagrađivana književnica, rediteljka, ambasadorka Srbije, profesorica Vida Ognjenović svoju raskošnu biografiju komentariše u nekolike rečenice.

„Živim intenzivno, mada jednostavno. Najviše se zanimam za ljude i za knjige. Svaki pejzaž bez ljudi smatram mrtvom prirodom, a enterijer bez knjiga praznim prostorom. Oduševljavaju me muzika i brzina duha. Najbolje se razumijem sa djecom. Cijenim njihovu neutaživu radoznalost i povjerenje u moć nježnosti. Plašim se ljudi koji su u stanju da iznevjere te dječije osobine. Nastojim da u svojoj najbližoj okolin činim što manje zla i to smatram načinom da doprinesem opštem dobru. Imam i mana, i to ne malo naravno. Jedna od njih je akutni knjigoholizam. Sažeto rečeno ja sam vam zapravo jedna neizliječiva knjigoholičarka zato sam danas ovdje među nama „hicet nunc“ – ovdje i sada“ , kazala je Ognjenović.

U inspirativnom razgovoru sa istoričarkom umjetnosti i autorkom tribine “ Imaginarijum“ Kristinom Radović istaknuta književnica i rediteljka govorila je o školovanju , prvim sjećanjima na nikšićke Banjane gdje je rođena i odakle se otisnula u svijet sazrijevanja, književnosti i pozorišta.

Nije krila ni uzbuđenost što govori u rodnom gradu što joj kaže predstavlja posebnu radost.

Na temu Imaginarijuma „ fenomen slike tretiran kroz razne umjetnosti“ kaže da slika mora imati poruku i život.

„Bilo da je likovni izraz, bilo da se slika riječima ili opisom slika mora biti doživljaj. Ako to nije, ako ne priča priču, ili nas nečim ne vezuje ili nekim osjećanjem ne podsjeća na svijet osjećanja onda je to mrtvo slovo na papiru“, kaže Ognjenović.

Prisjetila se umjetnica rediteljskih ostvarenja u pozorištu, televiziji i radiju, brojnih napisanih književnih djela, dragih kolega i prijatelja, kao i istorijske ličnosti Mileve Ajnštajn koja joj je bila inspiracija za umjetničko stvaralaštvo.

Ističe i da je za razliku od Mileve počela školovanje u vrijeme emancipacije žena.

„Ja sam daleko lakše i daleko bolje prošla od Mileve Ajnštajn i ne samo ja nego i moja genaracija žena i druge generacije. Mi se još uvijek žalimo da smo podcijenjene i jesmo podcijenjene od grubih muškaraca, muškaraca koji nijesu zadovoljni sobom pa i ženama, ali mi više nemamo te probleme koje smo imali“, ističe Ognjenović.

UMJETNOST JE MOĆNIJA OD STVARNOSTI

Sličnosti su brojne između stvaralačkog čina u pozorištu i u književnosti smatra istaknuta književnica i rediteljka.

Junaci njenog književnog opusa, kaže, nijesu ljudi koje srećemo svakog dana već oni koji su imali misaoni otisak u društvu u kom su živjeli, a koji traje i danas.

Pojašnjava Ognjenović i da su u pozorištu važni svi činioci - reditelj, scenografija i muzika, no da je glumac najvažniji. Uvjerena je i da je umjetnost moćnija od stvarnosti.

„Moćnija je recimo od čovjeka. Čovjek je prolazan i njega umjetnost čini neprolaznim. Šta je bilo miliona ljudi koje smo potpuno zaboravili a jednog Pikasa se sjećamo zato što je bio umjetnik. Sjećamo se Sofokla, 3.000 godina pije naše ere je napisana Antigona. Prema tome jeste umjetnost jača od prizemne stvarnosti i od prolaznosti“, kaže Ognjenović.

Profesorima koji, kao i ona predaju umjetničke predmete poručuje da je najbolje odmah na početku naučiti studente šta je umjetnost.

„Da umjetnost nije imitacija, ili vještina. Nego da je umjetnost neka superiorna izražajnost neke novosti. Na današnju prosvetu imam strašno puno zamjerki. Mislim da je današnja prosvjeta žrtva tehnološkog razvoja. Djeca već u vrtiću koriste telefon i kompjuter. Ta brzina je prekinula proces i ne dolazi se procesom do znanja i saznanja, nego ga dobijaju gotvog“, kaže Ognjenović

A mladim generacijama Vida Ognjenović kaže: „Ne slušajte ničije poruke. Sami tražite, sami nalazite. Pogriješite pa se ispravite i ne brinite ništa. Naprijed“, istakla je Ognjenović.

Tribina Imaginarijum održana je u saradnji sa JU Zahumlje i Muzičkom školom „Dara Čokorilo“, a u okviru oktobarskog repertoara Nikšićke kulturne scene 2024.