Igor Pejović [ TVCG ]

TALENTOVANI VIOLONČELISTA

Crnu Goru u Londonu najbolje ću predstaviti svojim radom

Još kao dijete je slušao muzičke probe svojih roditelja. Zvuci klasične muzike bili su svuda oko njega, pa je bilo i prirodno da razvoje interes za to. To je Kosta Popović, mladi crnogorski violončelista, stipendista Fondacije Miloš Karadaglić i student prestižne britanske škole u Londonu.

Crnogorskoj publici se već dva puta predstavio na Kotor Artu, dok je kao solista, kamerni i orkestarski muzičar nastupio na brojnim festivalima u Velikoj Britaniji, Belgiji, Španiji, Holandiji i Francuskoj.

U emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) kazao je da je iz Kotora nosi nevjerovatne utiske: “Na koncertu su bili prisutni Miloš Karadaglić i Ratimir Martinović. Sala je bila puna, vidio sam puno poznatih lica. Kotor Art je najbolji način da se predstavim publici. Svirao sam sa svojim rođenim bratom koji studira klavir u Minhenu. To nam je bila prva prilika i takav se osjećaj ne može opisati”.

Sarađivati, kaže, sa pijanistom je uvijek privilegija, “ali kad je to vaš rođeni brat onda je to neka druga vrsta konekcije”.

Violončelo logičan izbor

To što se odlučio za violončelo je, kaže, logičan slijed događaja “jer su moji roditelji muzičari”.

“...Klasična muzika zahtijeva veliku količinu strpljenja i vremena. I zahtijeva da sačekate rezultate i da ulažete, a da baš ne znate kad će rezultati doći. Ja po prirodi nijesam najstrpljivija osoba pa je to jedna od velikih lekcija koje sam naučio od muzike i od sviranja violončela. Mislim da je moja ljubav veoma brzo počela da raste kad sam pošao u školu Vasa Pavić i ubrzo preselio u Englesku. Tamo se razvila ljubav jer kad sam se preselio to je bilo novo okruženje za mene”, kaže Kosta.

Instrument mu je bio velika utjeha: “Provodio sam sate dnevno svirajući, to mi je bila velika utjeha i tako sam razvio konekciju na novom nivou sa instrumentom i muzikom i od tada ne mogu ni da zamislim da se bavim bilo kojom drugom profesijom...”

Iako je njegov plan bio akademija u Njemačkoj, ipak je na kraju završio u Londonu: “Imao sam sreću da osvojim punu stipendiju da se za stalno preselim, jer su imali dom na svom kampusu, da budem njihov student i kasnije stupendista. Donekle me Junio Gildhol opredijelio za tu školu, jer mi se svidjelo orkuženje, i velika je bila instipiracija upoznati toliko mladih ljudi koji su bili tako zagriženi i voljeli su muziku, a to se rijetko srijeće”.

I dok mladi ljudi danas uglavnom sanjaju o popularnosti, biznisu, programiranju i onome što donosi brzu zaradu, Kosta se ipak opredijelio za umjetnost. Na naše pitanje koliko perspektivna, odgovara: “Mislim da ljudi koji odaberu muziku to rade iz ljubavi. I nekako nikad nijesam išao u tom pravcu, možda je privilegija što nijesam razmišljao o novcu. Želio sam da pratim svoju strast. Ona nije profitablna kao kad bih bio bankar ili advokat, ili IT stručnjak, ali jednostavno nikad nijesam ni sanjao o životu punog materijalnim bogatstvima”.

Miloš Karadaglić veliko ime u Londonu

Zbog životnog se izbora nikad nije pokajao, nada se da će ostati u Londonu ili negdje u Evropi pošto voli da je blizu Crnoj Gori: “Ako se išta desi da mi je dom blizu...”

Kaže i da je ime Miloš Karadaglić veliko u Velikoj Britaniji, i jedna od prvih asocijacija kad kaže da dolazi iz Crne Gore, koju u Londonu zamišljaju kao tropsku državu: “Ali nemaju mnogo informacija o Crnoj Gori, i donekle koristim to što sam tamo da pričam sa ljudima o mojoj zemlji jer mislim da je Crna Gora prelijepa”.

Trudi se, kaže, i da Crnu Goru u Velikoj Britaniji popularizuje svojim radom: “Najbolje ću predstaviti Crnu Goru ako predstavim sebe, i to je poruka svim mladim muzičarima...”