B.Bu. [ Klix.ba ]

SPOJ LUKSUZA I TRADICIJE

Tifani lampe – umjetnost svjetlosti koja ne blijedi

Draguljarev sin Luis Tifani je svoje radove od obojenog stakla u art nuvo stilu prvi put predstavio javnosti 1893. godine na Svjetskoj kolumbijskoj izložbi u Čikagu.

Kada se pominje nostalgična, elegantna, ručno izrađena rasvjeta, jedno ime se ističe iznad svih – Tifani lampe. Svjetiljke koje unose dašak originalnosti i elegancije u dom, suprotstavljaju se uniformnosti industrijske proizvodnje.

Ove umjetničke lampe u art nuvo stilu, nastale krajem 19. vijeka, simbol su umjetničkog dizajna, luksuza, sofisticiranosti i majstorstva izrade. Njihovi abažuri sastavljeni od pažljivo odabranih i sječenih komadića obojenog stakla, igraju se bojama i sjenkama kao malo koji drugi dekorativni predmeti.

Iza svake Tifani lampe stoji priča inspirisana prirodom i bogatim vitražnim tehnikama, zbog čega su ove lampe osvojile srca kolekcionara i ljubitelja lijepog širom svijeta. Svaka Tifani lampa je unikatna, jer se staklo siječe i oblikuje ručno.

Krajem 19. vijeka, američki umjetnik i dizajner Luis Komfort Tifani, bio je fasciniran ljepotom stakla. Tokom svojih putovanja po Evropi i Sjevernoj Africi, impresionirao ga je kolorit vitraža po katedralama. To ga je inspirisalo da razvije posebnu vrstu stakla koje će imati sopstvenu teksturu i boju, punoću i nijanse.

Ova inovacija dovela je do patentiranja tehnike poznate kao „favril” staklo, koje je karakteristično po tome što boja nije samo nanijeta na površinu, već je integralni dio stakla kroz koje prolazi svijetlo, piše Lamps Plus.

Dok je otac Čarls Luis Tifani, slavni osnivač draguljarnice „Tiffany & Co.” vodio porodičnu firmu, sin Luis je slijedio svoju ljubav prema umjetnosti i postao jedan od legendarnih dizajnera staklene rasvjete.

Iako se, međutim, dugo vjerovalo da je Luis Tifani sam dizajnirao ove lampe, istraživanja iz 2007. godine su otkrila da je Klara Driskol, umjetnica i dizajnerka u Tifani studiju, bila zaslužna za dizajn nekih od najkreativnijih i najvrjednijih lampi.

Prva Tifani lampa predstavljena je javnosti 1893. godine na Svetskoj kolumbijskoj izložbi u Čikagu, gdje je Tifani izložio svoje radove u kapeli inspirisanoj vizantijskim stilom.

Svjetska kolumbijska izložba bila je velika svjetska izložba održana u čast 400. godišnjice Kolumbovog dolaska u Ameriku. Bila je jedna od najvažnijih i najimpresivnijih manifestacija u 19. vijeku, privukavši više od 27 miliona posjetilaca iz cijelog svijeta.

Tifanijeva karijera koja je tada počela, trajala je 57 godina, sve do smrti 1933. godine, kada je Tifani studio u Njujorku zatvoren.

Vitraž inspirisan prirodnom
Osamdesetih godina 19. vijeka Tifani je uz dizajniranje namještaja, slikanje i izradu vitraža, svoju pažnju usmjerio i na uređenje interijera, da bi „umjetnost uveo u američke domove”. Njegov prijatelj Tomas Edison, koji je 1878. izumio sijalicu, nakon zajedničke saradnje na osvjetljavanju prvog njujorškog bioskopa 1879. godine, predložio mu je da napravi električnu lampu.

Mlađi Tifani je uskoro počeo da kreira svjetiljke kao male verzije prefinjenih vitraža i svoju ideju je razvio u novi umjetnički oblik. Tifani lampe su postale prepoznatljive po svom neobičnom dizajnu, ručno izrađenim detaljima i bronzanim postoljima prekrivenim smeđe - zelenom patinom. Tifani je patentirao četiri tipa stakla, a radio je sa timovima zanatlija koji su proizvodili vitraže, lampe i postolja.

Vješti majstori su koristili tehniku bakarne folije umjesto tradicionalnog olovnog okvira za vitraže. Ova metoda omogućavala je izradu složenih i detaljnih dizajnerskih rješenja, često inspirisanih prirodom - cvijećem, zmajevima, pticama, insektima, leptirovima i paunovim perjem.

Poslije uspjeha na izložbi u Čikagu, Tifani lampe su stekle veliku popularnost, posebno u Njemačkoj, gdje su privukle pažnju mnogih, uključujući direktore državnih muzeja u Berlinu, što je dovelo do toga da Muzej dekorativnih umjetnosti postane prvi evropski muzej koji posjeduje Tifanijevo staklo.

U Francuskoj, međutim, u početku su bile manje cijenjene zbog svoje povezanosti sa američkom zanatskom tradicijom. Ipak, saradnja sa evropskim distributerima i umjetnicima, pomogla je da Tifani proizvodi pronađu put do šire evropske publike.

Dvadesetak godina nakon velike ekonomske krize, Tifani lampe su se krajem pedestih godina 20. vijeka, ponovo vratile u centar pažnje, zahvaljujući izuzetnom interesu kolekcionara i svjetskih muzeja. Dvije Tifani svjetiljke su se 1998. godine čak našle na listi 10 najskuplje prodanih dekorativnih umjetničkih predmeta - svaka je koštala oko 2 miliona dolara.

Danas se originalne Tifani lampe smatraju vrijednim umjetničkim djelima i kolekcionarskim predmetima, dok reprodukcije i dalje krase mnoge domove, zadržavajući duh i ljepotu originalnih dizajna, prenosi Original magazin.

Više od 90 godina nakon zatvaranja njujorškog Tifani studija, danas se 95 odsto svjetske proizvodnje ovih lampi nalazi u Kini, kolijevci porcelana i stakla, gdje se sve svjetiljke ručno izrađuju od vrhunskog nelomljivog stakla, po strogim pravilima i patentima originalne proizvodnje. Postolja su i dalje od bronze i legure cinka.