B.Bu. [ n1.rs ]

NAUKA OTKRIVA

Kako se u mozgu stvara politički ekstremizam

Zašto neki ljudi ne prihvataju ni najrazumnije argumente suprotne strane? Kako to da se političke rasprave često pretvaraju u rovovsku borbu bez kompromisa?

Najnovije istraživanje iz oblasti neuronauke baca svijetlo na ovaj fenomen i otkriva da korijen političkog ekstremizma možda nije samo u ideologiji, već u načinu na koji naš mozak funkcioniše.

Kombinovanjem skeniranja mozga i psiholoških testova samosvijesti, naučnici su došli do zapanjujućeg otkrića: osobe koje slabije prepoznaju kad griješe, sklonije su da političke stavove doživljavaju kao moralnu svetinju, sklonije su većem stepenu rigidnosti, pa i ekstremizmu.

Nova studija objavljena u časopisu Cognitive, Affective, & Behavioral Neuroscience pokazuje da moralna uvjerenja i „metakognitivne sposobnosti” – svijest o tačnosti sopstvenih odluka – igraju ključnu ulogu u oblikovanju političkih stavova.

Ljudi sa nižim nivoom samosvijesti imaju jače moždane reakcije na političke teme koje doživljavaju kao moralno značajne.

Drugim riječima, kada neko ne umije da procijeni da li je u pravu ili nije, veća je vjerovatnoća da će politička pitanja doživljavati kao crno-bijele moralne istine, umjesto kao kompleksne teme oko kojih bi mogao da se vodi dijalog, piše Scientific American.

Mozak pod skenerom
U studiji koju je predvodio profesor Džin Deseti sa Univerziteta u Čikagu, 80 odraslih učesnika najprije je ispunilo upitnike o stavovima prema aktuelnim političkim temama, kao što su klimatske promjene i kontrola posjedovanja oružja, uz ocjenjivanje moralne važnosti svakog svog stava.

Zatim su im mjereni nivoi metakognitivne osjetljivosti – sposobnosti da procijene koliko su sigurni u ispravnost svojih odluka, odnosno u kom stepenu misle da su u pravu.

U drugoj fazi, 49 odabranih učesnika je prošlo kroz funkcionalno snimanje mozga magnetnom rezonancom (fMRI) dok su posmatrali fotografije protestnih grupa sa suprotnim političkim uvjerenjima i birali koju grupu više podržavaju.

Rezultati su pokazali da su oni sa slabijom samosviješću donosili brže odluke kada su se teme podudarale sa njihovim moralnim uvjerenjima. Njihovi mozgovi pokazali su pojačanu aktivaciju u regijama zaduženim za emocionalnu obradu, praćenje sukoba i kognitivnu kontrolu – uključujući prednji insularni korteks, prednji cingularni korteks i lateralni prefrontalni korteks.

Politički stav kao moralni imperativ
Jedan od ključnih nalaza bio je taj da su osobe sa niskom metakognitivnom osviješćenošću pokazivale snažnije reakcije u mozgu kada su moralno ubijeđene u ispravnost svojih političkih stavova. Posebno se ističe lateralni prefrontalni korteks – dio mozga povezan sa donošenjem ciljeva i društvenih normi – što sugeriše da su za njih politički stavovi mnogo više od pukog mišljenja - oni postaju moralni imperativi.

Pored toga, kod istih osoba zabilježena je pojačana aktivnost u djelovima mozga zaduženim za vrednovanje i nagrađivanje, što dodatno potvrđuje koliko su ta moralna uvjerenja lično značajna.

Istraživači vjeruju da slabija samosvijest može da bude direktan put ka dogmatizmu i političkom ekstremizmu. Ljudi koji ne mogu jasno da razluče kad griješe, češće doživljavaju svoja uvjerenja kao apsolutne istine i manje su otvoreni za druga mišljenja.

Ova studija, iako ograničena eksperimentalnim uslovima, nudi dragocjene uvide u psihološku i neurološku podlogu polarizacije u društvu. Otvara se pitanje i da li bi obrazovanje i trening mogli da doprineseu većoj toleranciji i fleksibilnosti u političkim dijalozima.

Naučnici, takođe, napominju da su se moralna uvjerenja preklapala sa pojmovima kao što su jačina stava, nivo upoznatosti sa situacijom i emocionalno uzbuđenje, što je otežalo izolovanje specifičnog učinka, zaključuje američki portal.