A.M. [ Krik ]

DETALJI OPTUŽNICE

Za likvidacije "škaljaraca" dali 3,4 miliona eura

Optuženi pljevaljski narko-bos Darko Šarić, šef "kavačkog klana" Radoje Zvicer i vođa beogradske huligansko-kriminalne grupe "Principi" Veljko Belivuk su, prema tvrdnjama tužilaštva u Srbiji, za likvidacije pripadnika takozvanog "škaljarskog" klana u Atini i na Krfu 2020. godine izdvojili najmanje 3,4 miliona eura. Za likvidacije u Grčkoj, Šarić i Zvicer angažovali su, kako se vidi u optužnici, i pripadnika čuvene ruske paravojne grupe Vagner.

Jedan od šefova crnogorskog škaljarskog kriminalnog klana Igor Dedović i njegov bliski saradnik Stevan Stamatović likvidirani su u Atini 19. januara 2020. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, na Krfu su ubijeni škaljarci Alan Kožar i Damir Hadžić.

Kako piše KRIK, koji je i imao uvid u tekst nove optužnice, ova ubistva, a posebno Alana Kožara, koji je bio ključni organizator likvidacija za škaljarski klan, zadala su jak udarac ovoj kriminalnoj grupi. Prenosimo neke od važnih djelova. 

Među dokazima tužilaštva u ovom predmetu našla se KRIK-ova prošlogodišnja priča o ubistvima "škaljaraca" na Krfu.

Večera u Atini

Da bi se likvidirali čelni ljudi "škaljarskog klana", u dva navrata tokom 2020. godine napravljen je širi kriminalni savez, otkriva optužnica.

Udružile su se grupe koje je predvodio čuveni narko-bos Darko Šarić, kavački klan pod vođstvom Radoja Zvicera, kao i beogradska huligansko-kriminalna grupa sa Veljkom Belivukom na čelu.

Šarić je imao probleme sa škaljarcima još od kraja 2009. godine kada se skrivao od međunarodne policije koja ga je tražila zbog šverca nekoliko tona kokaina. Škaljarci su mu zapalili diskoteku u Kotoru, ali i ubili bitnog saradnika – Dragana Dudića Frica sredinom 2010. godine.

Zvicer je nekada bio dio istog klana sa škaljarcima, ali se ovaj klan pocepao na dva dijela i od tada su ušli u krvavi obračun u kome je ubijeno više od 70 ljudi.

Belivuk je bio u konfliktu sa saradnicima škaljarskog klana na nivou Beograda, gdje su se borili oko prevlasti nad fudbalskim tribinama, ali i u podzemlju. Prema policijskim saznanjima, Belivukova grupa je radila pod kontrolom Zvicera.

Kao neko ko je bio najveći u poslovima sa drogom, na Šarića se najviše oslanjalo da finansira operacije ubistava šefova suparničkih grupa, zaključuje se iz poruka. Ove operacije nisu bile jeftine s obzirom na broj ljudi koji su uključeni u njih, kao i troškove iznajmljivanja stanova, prevoza i kupovine opreme.

Ubistvo Dedovića i Stamatovića koštalo je, zaključuje se iz poruka, najmanje dva miliona eura.

„Mi najviše dajemo… Njih ima više mnogo koji imaju pare, a na nas su navalili pola“, napisao je Šarić saradniku, koji mu je odgovorio: „Jeste, milion mi.“

Da bi saznali gdje se nalaze Dedović i Stamatović, organizatori su se oslanjali na pomoć Ratka Živkovića zvanog Zemo, njihove krtice u škaljarskom klanu. On se u novembru 2019. dopisivao sa škaljarcima pokušavajući da od njih izvuče informacije na osnovu kojih mogu da otkriju u kojoj su zemlji. Preko fotografija koje je Živković dobio od njih, saznali su da su u Atini.

Dio tima je poslat u Grčku da tačno locira škaljarce. Poslate su i ubice koje su čekale zeleno svjetlo za akciju.

U timu ubica, tvrdi tužilaštvo, nalazio se i tada pedesetšestogodišnji Dragan Tomić zvani Leptir – prema sopstvenom priznanju pripadnik čuvene ruske paravojne formacije Vagner.

U timu su se nalazila još trojica ubica, piše u optužnici, među kojima i dvadesettrogodišnji Ljubomir Lainović, sin čuvenog kriminalca Branislava Lainovića Dugog, ubijenog prije više od dvadeset godina.

Sem Tomića, ostatak tima se nije ponašao pažljivo i profesionalno.

Predvodnik tima Milinko Brašnjović, Marko Petković i Lainović uhapšeni su 5. januara 2020. pošto su u restoranu u luksuznom atinskom predgrađu Glifada učestvovali u tuči. Prebili su vlasnika restorana, a policija je kod njih pronašla pištolj i lažna dokumenta.

„Pala stoka za neku tuču i pohapsili ih“, napisao je Zvicer u grupnom četu na Skaju. „Sramota. Nismo mi ni za šta“, odgovorio je jedan od saradnika.

Iz Skaj poruka se vidi da su se šefovi bojali da informacija o hapšenju, kao i prava imena uhapšenih, mogu biti objavljena u medijima. Ako se to desi – njihove mete, koje su nazivali „krvnici“, znaće šta se dešava i sakriće se.

Zbog ovoga su šefovi morali brzo da reaguju i da ih izvuku iz pritvora. To ih je koštalo. Uložili su 100.000 eura da angažuju jake advokate i omoguće da likvidatori budu pušteni na slobodu posle nekoliko dana, ispričao je kasnije jedan od članova grupe.

Dvije nedjelje kasnije, drugi dio tima pronašao je šefove škaljarskog klana. Belivuk je, sudeći po porukama sa Skaja, tokom vožnje koja je služila za osmatranje i potragu za Stamatovićem i Dedovićem, slučajno vidio Stamatovića sa suprugom ispred restorana u Glifadi. O tome su na zajedničkoj grupi na Skaju obavijestili šefove, ali i grupu ubica koja je čekala spremna. Odmah su krenuli ka restoranu, a Belivuk i dvojica saradnika bili su ispred restorana u kolima, stražarili su i suparnike držali na oku.

Grupa plaćenika brzo je stigla do restorana.

Milinko Brašnjović, glavni ubica u ovom timu, presjekao je i krenuo u akciju, ali je uradio neobjašnjivu stvar – skinuo je masku prije nego što je ušao u restoran. Brašnjović je, prema ovom svjedoku, Dedoviću pucao u glavu. Drugi član grupe ubica, Lainović, tada je brzo prišao i ubio Stamatovića. U pucnjavi je u nogu ranjena i Stamatovićeva supruga.

Ubice su pobjegle, a organizatori su odmah obaviješteni da je posao obavljen. Slijedile su poruke u kojima se vidjelo veliko raspoloženje zbog uspješne akcije.

Kao odgovor na ubistvo jednog od svojih šefova, škaljarski klan je pokušao da likvidira vođu kavčana, Zvicera, u glavnom gradu Ukrajine, u maju 2020.

Iako je bio upucan nekoliko puta, Zvicer je preživio, a dio tima koji je poslat da ga ubije uhvatila je ukrajinska policija. Bilo je jasno da iza pokušaja ovog ubistva stoji čovjek kojeg su se kavčani najviše pribojavali – glavni organizator ubistava za škaljarski klan, Alan Kožar. Morali su da ubrzaju pripreme za njegovu likvidaciju.

Kavčani su, ipak, imali jednu veliku prednost: škaljarci još nisu otkrili da je njihov saradnik, Živković zvani Zemo, bio na vezi sa protivnicima.

Zemo se dopisivao sa Alanom Kožarom, koji se tada skrivao na grčkom ostrvu Krf, i njegove poruke je prenosio suparnicima. Na osnovu onoga što se nalazilo u porukama, kavčani i Belivukova grupa uspjeli su da otkriju gdje se nalazi vila u kojoj je Kožar boravio sa svojim saradnikom, ubicom iz škaljarskog klana, Damirom Hadžićem. Ubice su poslate, i Kožar i Hadžić su likvidirani 23. jula 2020.

Ubistvo Kožara koštalo je, prema porukama, 1,4 miliona eura i smatralo se najvećim uspjehom kavčana do tada. Uslijedilo je slavlje.

Interne čistke

Kriminalne grupe nakon svojih akcija često čiste tim od slabih karika. Tako je stradao i jedan od članova ekipe ubica iz Atine – Ljubomir Lainović. Belivukova desna ruka, Marko Miljković, smatrao je da je Lainović postao svojeglav i da može da bude velika prijetnja po tim, ispričao je nekadašnji član ove grupe koji je postao svjedok, Srđan Lalić.

On je objasnio da je Lainović nekoliko mjeseci nakon ubistva na Krfu iz Sjeverne Makedonije, u kojoj se skrivao, ilegalno prebačen na Kosovo. Dočekali su ga saradnici – članovi kavačkog klana, ali umjesto da ga čuvaju, oni su ga pretukli i ubili tako što su mu pucali u glavu. Miljković je, kako je rekao, svima naredio da rašire priču da je Lainovića oteo i likvidirao škaljarski klan.

Šarićeva uloga

Najmisteriozniji detalj u vezi sa ubistvima u Grčkoj je taj što se u vrijeme kada su ona izvršena Darko Šarić nalazio u maksimalno obezbijeđenom pritvoru u Specijalnom sudu u Beogradu.

U isto vrijeme dok je čekao da se okonča postupak u kojem mu se sudilo za šverc gotovo šest tona kokaina, Šarić se, tvrdi tužilaštvo, na Skaju dopisivao sa članovima svog klana i davao im instrukcije u vezi sa švercom droge, ali i ubistvima.

Šarić negira da je koristio Skaj telefone.

„Tužilaštvo tvrdi da sam ja pisao neke poruke, a ja to nisam pisao. Niti sam autor tih poruka niti sam ikada imao ‘Skaj’ telefon. Nijedan telefon nisam imao za osam godina koliko sam bio u pritvoru“, rekao je Šarić na suđenju.

Tužilaštvo je, međutim, iskoristilo niz detalja iz razmijenjenih poruka kako bi dokazalo da ih je upravo Šarić slao ili primio.

Tako, Skaj nadimci za koje tužilaštvo tvrdi da su Šarićevi, primili su niz poruka sa čestitkama na dan kada je Šarić dobio sina u maju 2020. Osim toga, tužilaštvo tvrdi da se Šarić razotkrio i kada je sa svojim advokatom komentarisao gostovanje novinara Vuka Cvijića na televiziji. Šarić je napisao advokatu da je nezadovoljan kako novinar komentariše sudski postupak u kojem je on bio osuđen na 15 godina zatvora zbog šverca kokaina.

„Gledaš li Vuka Cvijića na Prvoj? Priča sve najgore. Kako mi kazna od 15 nije velika. Da su u drugim zemljama dobili više neki obični članovi (kriminalne grupe). Lagao je kao i obično. Samo nije napadao kao prije“, napisao je Šarić advokatu avgusta 2020, navodi se u optužnici.

Uprkos svemu ovome, tužilaštvo do danas nije razjasnilo kako je moguće da je Šarić koristio Skaj telefone pred njihovim nosom.

Skaj poruke iz drugog predmeta, u kojem je Šarić optužen da je planirao ubistvo svjedoka saradnika Nebojše Joksovića, otkrivaju da je imao jake veze u vrhu vlasti u Srbiji.

Niko od ljudi iz vrha vlasti Srbije koji su pomagali klan do danas nije procesuiran.

Optužnica za ubistva u Atini i na Krfu ne produbljuje saznanja o policijskoj, sudskoj i političkoj podršci koju je Šarićev kartel imao.