- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zanimljivosti
17. 06. 2025.
09:43 >> 09:43
Čitaj mi:
SAVJETI STRUČNJAKA
Ovu riječ bi roditelji trebalo češće da govore djeci
Riječ „ne” djeci pruža sigurnost, a roditeljima autoritet.
U savremenom, "nježnom" roditeljstvu, gdje dominiraju empatija, razumijevanje i partnerski pristup, mnogi roditelji sve češće izbjegavaju da svojoj djeci kažu jednostavno – „ne”. Iako ova praksa često dolazi iz dobre namjere, želje da se mališanima pruži što više slobode i podrške, stručnjaci upozoravaju da izbjegavanje zabrana i granica može da ima ozbiljne posljedice.
Psiholog, majka i edukatorka za roditeljstvo Džejmi Bloh smatra da djeci nisu potrebne samo pohvale i ohrabrenje, već i jasne, stabilne granice – a sve to počinje upravo tom kratkom, ali snažnom riječju.
Zašto je „ne” važno
Riječ „ne”, objašnjava Bloh, ključna je za emocionalni razvoj i osjećaj sigurnosti kod djece.
„Kada roditelji izbjegavaju da kažu 'ne', dijete može postati zbunjeno i nesigurno. Ako je sve uvijek ‘možda’ ili ‘vidjećemo’, dijete se pita: ‘Da li sam bezbjedan?’, ‘Gdje su moje granice?’ i ‘Ko ovdje vodi igru?’“, navela je u svojoj objavi na Instagramu. Umjesto toga, smireno i sa ljubavlju izgovoreno „ne” šalje djetetu važnu poruku: „Ovdje sam, čuvam te i vodim te”.
Zvaničan termin za popustljivo roditeljstvo u psihologiji i teorijama o odgoju djece je „permisivno roditeljstvo”. Permisivno roditeljstvo odlikuje se visokom toplinom i bliskošću, ali vrlo niskom kontrolom i odsustvom jasnih granica. Permisivni roditelji često izbjegavaju da kažu „ne”, dopuštaju djetetu da donosi odluke koje nadmašuju njegove godine, izbjegavaju postavljanje i sprovođenje pravila i stavljaju djetetove želje ispred strukture i discipline.
Granice moraju da postoje
Bloh ističe da postavljanje granica nije oblik odbacivanja. Naprotiv – to je dragocjen trenutak u kom dijete uči da sačeka, nosi se sa razočaranjem i upravlja snažnim emocijama.
„Empatija zajedno sa granicama gradi emocionalnu sigurnost i zdrave odnose”, kaže ona.
Čarolija roditeljstva, dodaje, leži u pronalaženju ravnoteže. Djeci nije potreban roditelj koji će im uvijek udovoljiti, već odrasla osoba koja će s ljubavlju reći: „Ova granica postoji, jer mi je stalo do tebe”.
Tako nastaje sigurno okruženje u kom dijete može da raste, razvija se i uči.
„Djeci nisu potrebne samo pohvale. Reći ‘ne’ ne znači da ste grubi, neljubazni ili autoritarni. To znači da ste sigurna luka i miran, pouzdan vođa. Dakle, niste 'strog roditelj' zato što postavljate granice. Vi ste vođa, a to je upravo ono što je vašem djetetu najpotrebnije”, zaključuje psiholog.
Коментари0
Остави коментар