- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zanimljivosti
17. 07. 2025.
08:12 >> 08:12
Psiholog izdvojio dva komplimenta koja su u stvari oblik manipulacije
Dobiti kompliment je lijep osjećaj, ali rijetko ko se zaista zapita šta se iza toga krije.
Komplimenti nas lako osvajaju jer nam daju osjećaj prihvatanja. Ali ponekad nas upravo oni komplimenti koji najljepše zvuče uče da se nečemu prilagodimo, tvrdi psiholog Mark Travers.
„U određenim vezama, komplimenti ne potvrđuju ko smo, već nas usmjeravaju ka onome što drugima više odgovara. Tako neprimjetno počinjemo da mijenjamo sebe kako bismo ostali voljeni – čak i ako to znači potiskivanje onoga što zaista osjećamo“, objasnio je on za Psychology Today.
Takođe je izdvojio dva komplimenta koja su u stvari oblik kontrole i manipulacije, prenosi Index.hr.
„Kako si uvijek tako smiren?“
„Ovo je kompliment koji često ne nagrađuje emotivnu snagu već emotivnu tišinu. Na prvi pogled zvuči kao priznanje zrelosti i unutrašnjeg mira, posebno za one koji su navikli da igraju ulogu mirotvorca. Ali u stvarnosti, takva pohvala može više govoriti o potrebi druge osobe za mirom nego o vašoj sopstvenoj otpornosti“, kaže psiholog.
Kada naša smirenost nikoga ne izaziva ili ne uznemirava, ona postaje nešto što se od nas očekuje, dodaje Travers.
„Možda ćete početi da glumite tu smirenost čak i kada vas to boli – jer je upravo to postala vaša uloga u vezi. I kada smirenost više nije slobodan izbor, već očekivani obrazac ponašanja“, ističe on.
„Vi ste jedina osoba s kojom mogu da razgovaram“
Ova vrsta komplimenta nas uzdiže zbog naše empatije, ali nas tiho pretvara u osobu koja je odgovorna za emocije druge osobe.
U početku može izgledati kao znak velike bliskosti i povjerenja, ali u stvari može značiti emotivnu zavisnost.
„Vremenom, ova potreba da budete stalno dostupni i emotivno usklađeni može iscrpiti vaše granice. Osjećaj da ste nekome neophodni može vas odvojiti od vaših sopstvenih potreba. Umjesto istinske bliskosti, stvara se dinamika u kojoj tuđe emocije postaju vaša odgovornost, a vaša podrška njihova nužnost“, zaključuje Travers.
Коментари0
Остави коментар