Luka Vlaisavljević

RETROVIZOR "HRABRIH SOKOLA"

Fudbal nije stao 2024. godine u Crnoj Gori, ali se nakratko zaustavio u Matijinu čast

Bila je subota, 15. jun. U ranim jutarnjim časovima tmuran, najtmurniji oblak nadvio se nad Crnom Gorom, iako je bio vedar dan. Šok, nevjerica, pa odbijanje da se prihvati vijest - svijet je u 26. godini napustio Matija Šarkić.

Vjerovatno najveća tragedija u istoriji ne samo fudbala u Crnoj Gori nego i sporta generalno je prerana smrt našeg reprezentativnog golmana. Momak za primjer, vrhunski sportista na terenu, van njega kulturan, dobar, sa malo te britanske crte, posebno humora koji je naslijedio od majke.

Samo 10 dana prije tragedije, u Crnoj Gori se slavio poraz od Belgije 2:0. Slavio, jer su svi mediji, navijači, fudbalska javnost bili složni u jednoj stvari - dobili smo golmana za 10-ak narednih godina.

Bravure, uz neizbježno poređenje sa hobotnicom, Matija je "skinuo" osam ogromnih šansi protivnika koji je tada bio rangiran na FIFA listi kao treća reprezentacija svijeta.

Na kraju, ubjedljivo najveća ocjena i najbolji igrač susreta. Samo 10 dana od tada...

Fudbalski svijet se oprostio od Matije, svi njegovi bivši klubovi su odali počast, predsjednik Fife Đani Infatino je poslao telegram, dok je Milvol povukao njegov dres uz rečenicu "Jednom lav, zauvijek lav".

Fudbalski savez Crne Gore je u Matijinu čast uveo nagradu za najperspektivnog golmana, koju je ove sezone dobio Benjamin Krijestarac.

Riječima Fredija Merkjurija: “Show must go on”, pa tako i rezime fudbalske godine naše reprezentacije i naših fudbalera.

KAKO JE VELIKI ŽUTI PREŽIVIO SEDAM PORAZA

Crna Gora je u februaru dobila sedmog selektora, proslavljenog hrvatskog fudbalera, čovjeka koji je nosio dresove i Real Madrida i Barselone i kojeg i dalje cijene u oba tabora (sa čim ne može da se pohvali puno fudbalera), osvajača Lige šampiona sa Crvenom zvezdom, 3. mjesta na Mundijalu u Francuskoj 1998. godine - Roberta Prosinečkog.

Kampanja popularnog Velikog Žutog krenula je više nego dobro. U martu reprezentacija je odabrala Antaliju kao bazu za desetodnevne pripreme, u okviru kojih smo upisali pobjede na prijateljskim utakmicama sa Bjelorusijom (2:0) i Sjevernom Makedonijom (1:0).

Početak koji je obećavao, igra lijepa, ofanzivna, Adam Marušić gurnut naprijed kao krilo, pozicija koju je i igrao u Voždovcu na startu karijere, i gol već na prvoj utakmici.

Nakon Antalije, uslijedio je i baraž za Ligu nacija, koji je ostavio mašti na volju navijačimaa da možemo da imamo uspješnu kampanju.

Uslijedio je pomenuti meč sa Belgijom sa dva lica - prvo poluvrijeme u kojem smo se branili, a onda drugo u kojem smo zaigrali fudbal i, možda i malo subjektivno rečeno, bili bolja ekipa na terenu.

Meč sa Gruzijom, pokušaj kombinovanja, promjena formacije i poraz 1:3 u debitantskom nastupu Prosinečkog na našem najvećem stadionu.

To će biti ujedno i jedini meč koji je Prosinečki vodio u Podgorici, budući da je uslijedilo famozno propadanje terena, i prvi put u 18 godina od kada reprezentacija Crne Gore igra svoje mečeve da nemamo "zeleno svjetlo" za odigravanje utakmica u Glavnom gradu.

Ispaštali su i klubovi, a šta tek reći za reprezentaciju koja je kompletnu Ligu nacija odigrala u Nikšiću. Stadion kraj Bistrice je položio ispit i pokazao da bi i te kako mogao da bude domaći teren u budućnosti za reprezentaciju, pogotovo kada je u pitanju podrška publike.

Međutim, ostaje za sramotu da smo dočekali rampu od Uefe i da, dok se institucije pravdaju i prebacuju odgovornost, na kraju ispašta fudbal.

Liga nacija je produbila krizu, pa je tako sa dva poraza u pripremnom periodu, Prosinečki vezao još pet poraza, za ukupno sedam, što je crni rekord nekog selektora Crne Gore.

Međutim, trebalo bi stvari gledati i van rezultata, sa nekoliko činjenica koje obično poraz dobro zamaskira.

Prvo, bilo je utakmica na kojima smo igrom zaslužili mnogo više.

Prije svega, u duelu sa Velsom, kada smo se kao publika posljednji put oprostili od Matije Šarkića, i kada je to očigledno teško palo većini njegovih saigrača. Velšani su imali momentum i dali dva brza gola.

Od tada, na stadionu u Nikšiću je postojala samo jedna reprezentacija, i gotovo nevjerovatno koliko je falilo koncentracije u samoj završnici, ali i malo sreće (prije svega na Jovetićev pokušaj sa centra, kada je pogodio prečku).

Camaj je na kraju smanjio, ali nismo uspjeli do preokreta.

Druga važna činjenica je da Prosinečki nijednom nije mogao da računa na kompletan tim. Tako sinonim odbrambene linije naše reprezentacije, Stefan Savić, od meča sa Sjevernom Makedonijom u Antaliji, nije odigrao nijedan meč zbog povreda.

Stevan Jovetić je bio rovit na polovini utakmica, propustio je meč sa Islandom u Nikšiću zbog parnih kartona.

Tu su i povrede sjajnog tandema iz Karabaga - Marka Vešovića i Marka Jankovića.

Nismo dočekali ni debi Vasilija Adžića, fudbalskog bisera koji je ljetos pojačao Juventus u rekordnom transferu za CFL.

Igrač koji nije debitovao ne može da fali, rekli bi neki, ali svi znamo koje kvalitete bivši fudbaler Budućnosti ima i koliko bi nam valjao u ovim mečevima. Igrač koji zna sa loptom u nogama i koji djeluje da bi bio sjajan u tandemu sa Jovetićem iza napadača.

Ako uporedimo situaciju s jednom od najjačih ekipa ove decenije, Mančester sitijem, koji ima ozbiljnih problema zbog povrede samo jednog igrača - Rodrija, a znamo koliko taj tim košta i kakve majstore ima na svim pozicijama, jasno je koliko onda na ekipu koja nema toliki fond igrača utiču sve ove povrede.

Dobra stvar je i što Prosinečki nije izostavljao da na svakom meču ima igrača iz domaće lige.

Vjerovatno njegov najbolji selektorski manevar je ukazivanje povjerenja mladom golmanu Igoru Nikiću, čuvaru mreže aktuelnog prvaka Dečića, i to ni manje ni više nego protiv Turske u Bursi.

Međutim, 24-godišnji momak se nije uplašio atmosfere, opravdao je povjerenje i bio naš najbolji pojedinac na tom meču.

Prilike su dobijali i Brnović, Škrijelj, a još jedan potez koji je bio odličan je uvrštavanje u startnih 11 protiv Turske u Nikšiću sjajnog ofanzivnog veziste Milana Vukotića, fudbalera Budućnosti, kao i njegovog saigrača Ognjena Gaševića.

Meč sa Turskom, nakon anemičnog poraza od Islanda, nije ostavljao previše nade, ali onda, kada su nas svi nekako otpisali, naši momci su najviše zablistali.

Stefan Lončar je imao ogroman radijus kretanja, tandem iz Budućnosti je odlično igrao, Gašević je zabilježio i asistenciju, ali je meč obilježio Nikola Krstović jednom od najboljih partija nekog našeg fudbalera u nacionalnom dresu.

Het-trik napadača Lećea - tri gola, tri prava umjetnička djela, koja pokazuju kojom fudbalskom lucidnošću raspolaže naš fudbaler.

Pobjeda protiv Turske, fudbalske velesile, koja je tri mjeseca ranije bila jedna od najboljih ekipa Evropskog prvenstva, način na koji su odigrali naši momci, produžila je selektorski vijek Robertu Prosinečkom koji će voditi ekipu i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Tu već znamo protivnike - Gibraltar, Farska Ostrva, Češka i čekamo poraženog iz nokaut faze Lige nacija, u kojem se sastaju Francuska i Hrvatska, iako javnost već sada bilježi da će "vatreni" prvi put ukrstiti koplja sa "hrabrim sokolima".

Žrijeb koji ponovo daje nadu, ali moramo svi, prije svega javnost, da se obuzdamo i idemo meč po meč.

Prosinečki mora da se nada da će imati sve reprezentativce zdrave kada u martu krene mundijalski karavan sa dvije utakmice kod kuće, kada dočekujemo prvo Gibraltar, pa Farane.

A onda da pokaže tu, nazovimo je, drskost i smjelost, koja ga je krasila kao igrača, pa da u reprezentativnom dresu brzo vidimo i druge mlade talentovane fudbalere, poput Lazara Savovića, Andrije Bulatovića, Andreja Kostića, Bodina Tomaševića...

SOKOLI SA SVIH MERIDIJANA

Portal RTCG već pola godine je pokrenuo seriju tekstova u kojoj pratimo sve fudbalske reprezentativce i njihove uspjehe u svojim klubovima.

Stevan Jovetić je prvi crnogorski fudbaler nakon Stefana Savića koji je osvojio evropski trofej, tj. Lige Evrope 2018.

On je kao fudbaler Olimpijakosa osvojio Ligu konferencije, pobijedivši u finalu Fiorentinu.

Kapiten reprezentacije je nakon atinskog poglavlja bio bez kluba, trenirao je sa fudbalerima Budućnosti, pa se kod navijača stvorila nada da bi mogao da ostane i obuče "plavo-bijeli" dres. Međutim, Omonija je ponudila dvogodišnji ugovor, pa se Jovetić preselio u Nikoziju.

I Savić je nakon devet sezona napustio Atletiko Madrid i prešao u turski Trabzon. Naš defanzivac je, međutim, doživio peh s povredom, pa je odigrao svega tri meča za novi klub.

Najveći transfer je svakako prelazak Vasilija Adžića u redove Juventusa. Mladi fudbaler takođe kuburi s povredama, ali je nekoliko puta dobio priliku za "staru damu", a sama činjenica da nije u mladom timu, kako je prvo bilo najavljeno, nego da trenira s A timom, govori koliko Tijago Mota vjeruje u njega.

Stefan Mugoša je najbolji strijelac K lige, ali, nažalost, nije uspio da sačuva Inčon od ispadanja u niži rang.

Risto Radunović je dobio nagradu za najboljeg stranog fudbalera u Rumuniji. Kada god igra FCSB, jedina stvar koja je sigurna to je da će naš fudbaler biti na lijevom boku.

Priznanje je dobio i Marko Janković, koji je od navijača Karabaga proglašen za najboljeg fudbalera.

"Konjanici" iz Bakua imali su istorijsku sezonu, gdje su prošli grupnu fazu Lige Evrope, pa onda izbacili favorizovanu Bragu, da bi u osmini finala u produžetku primili dva gola ispali od Bajer Leverkuzena, kasnijih finalista i ekipe koja do finala ovog takmičenja nije znala za poraz.

Sezonu života igra Lončar, koji u ruskom Akronu, nakon 18 kola, ima pet golova i šest asistencija, iako je na poziciji zadnjeg veznog.

Mladi trener Zaur Tedejev pozicionira Lončara kao igrača koji ima dosta slobode u kretanju, sa čestim ubacivanjima i po sredini i po, mahom desnom boku, što je rezultiralo time da našeg Nikšićanina traže vodeći ruski klubovi, mahom iz Moskve.

Slobodan Rubežić je s Aberdinom imao istorijski uspjeh na početku sezone u škotskoj Premijer ligi.

Prvih 13 utakmica u svim takmičenjima i isto toliko pobjeda, rezultat s kojim je malo koja ekipa mogla da se pohvali. Sada, međutim, imaju osam utakmica u kojima ne znaju za pobjedu, ali naš reprezentativac, po ocjenama napredne statistike, dobija skoro uvijek najbolje ocjene za svoje partije.

Nikola Krstović, napadač Lećea i najbolji fudbaler Crne Gore za 2024. godinu, nakon het-trika Turcima, podigao je značajno svoju formu i u klubu, pa su stigli i golovi i asistencije (posebno se ističe dodavanje za kasni gol i remi sa Juventusom).

Krstović je u Top 5 fudbalera "liga petice" po broju upućenih šuteva ka protivničkom golu.

Dosta prilika mora sam sebi da stvara, jer, nažalost, u svom timu nema nekog tehnički nadarenog fudbalera koji bi mogao da ga "hrani loptama" i lakše spaja s golom.

Sa nadom čekamo fudbalsku 2025. godinu, ali i s oprezom, uz najbitniju našu staru izreku - "Samo zdravlja, pa ćemo sve drugo lako".