Nikola Nikolić

Tačka na rijaliti

Sve što se ovog ljeta dešavalo u Budućnosti dobilo je jedini logičan epilog - rani kraj evropske odiseje.

Umjesto snova o grupnoj fazi Lige konferencija, najvatreniji navijači su dobili novi evropski košmar, scene koje će ih dugo progoniti, jer su "plavi" eliminisani od više nego skromnog tima.

Moldavski Milsami za 180 minuta u Podgorici i Orheiju nije pokazao gotovo ništa, ali mu je i to bilo dovoljno da izbaci šampiona Crne Gore. Zašto? Zato što Budućnost ni sa čim nije zaslužila da ima dugo evropsko ljeto.

Činilo se da će dolazak Dejana-Bosketa Damjanovića biti početak lijepih vijesti iz Ulice Vaka Đurovića bb, ali se ispostavilo da se time tek otvorila Pandorina kutija.

Bivši izvršni direktor Novak Novaković je bez dogovora sa bilo kim iz kluba odlučio da dovede Damjanovića, iako po Statutu nije imao pravo na to. Odmah su počele trzavice sa tadašnjim šefom stručnog štaba Ivanom Brnovićem, jer se u fudbalskim krugovima pričalo da bivši reprezentativac želi drugog trenera.

Damjanović se čak oglasio saopštenjem i poručio da se "trener zahvalio našem kapitenu i legendi kluba koji je pod ugovorom još godinu i da mu on nudi moju poziciju sportskog direktora", aludirajući na Petra Grbića.

RTCG je prije toga otkrio da je Budućnost isplatila nestvarno velike provizije agentima za transfere Vasilija Adžića u Juventus i Viktora Đukanović u Hamarbi, zbog čega je predsjednik Boško Kovačević otpustio Novakovića.

Ispostavilo se, ipak, da je izbor Kovačevića bio nelegitiman, jer Statut kluba nije bio usklađen sa Zakonom o sportu. Zbog toga je morao opet da bude izabran, ali je u Upravnom odboru izgubio prevlast koju je imao u nelegitimnom Nadzornom odboru.

Zbog toga je morao da povuče potez koji nije želio - da smijeni Brnovića, koji je donio Budućnosti titulu, oborio gotovo sve rekorde Meridijanbet 1. CFL i pod čijim vođstvom su "plavi" igrali odličan fudbal.

Kovačević je slavodobitno najavio dolazak Miodraga Božovića riječima da će "Budućnost sa Grofom postati evropski klub", da bi samo dan kasnije na mjesto trenera postavio Nenada Lalatovića.

Sa ekscentričnim trenerom je zaokružen rijaliti šou. Lalatović je poznat kao stručnjak koji zna da "zapali" tribine, što je uradio i u Podgorici, gdje je dočekan kao bog.

Poslije četiri meča, dvije eliminacije iz Evrope i po dva poraza i remija pitanje je da li je to zaslužio, da li je "objektivna podgorička publika" opet pogriješila, jer Lalatović na ove četiri utakmice nije ponudio ništa vrijedno pomena. U tim je gurnuo najstarije igrače, zaboravio mlade, a čini se da je i previše opteretio svoje izabranike pred večerašnji meč pričom da već razmišlja o 4. kolu, pa čak i grupnoj fazi Lige konferencija. To je možda uticalo na Marka Miličkovića da dva puta promaši penal, na Ivana Bulatovića i Ivana Bojovića da propuste zicere nad zicerima...

Pitanje je, ipak, da li je sve Lalatovićeva krivica, jer nije imao ni adekvatnu podršku kluba. Prije nego što je došao, dogovorena je prodaja Andreja Kostića u Partizan za 900.000 eura na nekoliko rata, a potom je pred prvi meč sa Milsamijem za 120.000 otišao i Dragan Grivić u CSKA 1948.

Te odluke su nestvarne, jer je nakon odlaska Kostića jedini napadač ostao Ivan Bulatović, a i Grivić je bio bez alternative na poziciji desnog beka. Zamjene nisu dovedene, a samo se postavlja pitanje dokle bi Budućnost dogurala sa dvojicom prodatih igrača. Da je izbacila Milsami imala bi još 350.000 eura od nagradnog fonda Uefe, a u 3. kolu bi bila veliki favorit protiv Virtusa iz San Marina i imala šansu da zaradi još 350.000.

Ovako će ostati sa zagarantovanih 960.000, koje nisu dovoljne da klub preživi možda čak ni do novembra. Uostalom, Kovačević je i podnio ostavku jer nije mogao da obezbijedi novac za normalno funkcionisanje, s obzirom na to da je, od preko 10 miliona koje su prošle preko računa u posljednje dvije godine, našao samo 8.000.

Da je klub normalno funkcionisao i zadržao glavne igrače bar do kraja evropskih kvalifikacija, u eventualnom plej-ofu bi imao šansu da se bori za milionsku nagradu i plasman u grupnu fazu. Nikada nećemo saznati da li je to bilo moguće, jer Budućnost mnogo više liči na "Zadrugu" nego na ozbiljan klub.