Nebojša Šofranac

Kraj Brazileiraa

Botafogo "tricampeao"

Nije se stišala euforija nakon osvajanja prvog ikada Libertadoresa čime se dobija Gloria Eterna (vječna slava), Botafogo je osvojio i anksioznu treću titulu šampiona Brazila čekanu 29 godina, koja je prošle sezone izmakla na način neviđen u istoriji ovog sporta.

Za armiju navijača ovog kluba značila je sve, opet su tokom novembra prokockali značajnu prednost i opet ih je preskočio nevoljeni Palmeiras, ali dobili su ih 1:3 na njihovom stadionu u epskom derbiju 26.novembra, a nakon toga osvojili i preteški teren Internacionala i sinoć bukvalno u posljednjoj sekundi golom Gregorija srušili i trostrukog šampiona svijeta Sao Paulo.

Time je osvojena titula koju su do sad uzeli samo 1968 i 1995. Ostavili su za sobom prebogate i igrački moćne Palmeiras i Flamengo, Palmeiras su nadigrali čak četiri puta, izbacili ih i u Libertadoresu. Ostavili su i Fortalezu, Internacional, Sao Paulo, Baiju, rivala iz finala Atletiko Mineiro sa morem asova, pa Fluminense koji je prošle sezone bio šampion kontinenta, Vasko De Gamu, Gremio, Korintijans, Kruzeiro i ostale.

Samo su Peleov Santos 1962 i 1963, odnosno Flamengo na čelu sa Gabigolom 2019. osvojili Libertadores i Brazileirao iste sezone, epohalno. Santos je oba puta bio i šampion svijeta pobijedivši Benfiku odnosno Milan, a taj velikan se sad upravo vraća u prvu ligu. Čak sedam igrača Botafoga u idealnom timu sezone, fešta ne staje, ali sad treba zadržati fenomenalnog Artura Žorža kojeg traže svi, kao i brojne igrače, Argentinac Almada već za 20 dana prelazi u Lion.

Već preksjutra u 18h igraju u Dohi protiv Pačuke, ako dobiju u subotu protiv Al Ahlija, i ako to dobiju iduće srijede protiv Reala za još jednu krunu. A tek u 2025. ih ceka rekordan broj mečeva, igraju šampionat Karioka, pa šampionat Brazila gdje žele bit Tetracampeao, pa Libertadores gdje brane krunu, pa kup Brazila koji žele, pa Super Kup Brazila sa Flamengom, pa Rekopu protiv argentinskog Rasinga (super kup Južne Amerike), i čak klupsko SP u junu gdje su u grupi smrti sa Atletikom i PSŽ! Čak ako osvoje ponovo Libertadores ići će u ovo doba na novi Interkontinentalni Kup, obaraju se svjetski rekordi. Biće već spektakl vidjeti ih protiv Reala kojem se vraćaju njihovi Brazilci Rodrigo i Vinisijus za devet dana.

Sinoć je bila i emotivna noć oproštaja. Hulk je promašio penal, ali je ipak stigla pobjeda i spas za Mineiro, on je mislio da igra još godinu ali nakon bolnog poraza u finalu od Botafoga sa igračem više rekao dosta u 39.godini.

Još veća legenda Tiago Silva velikom pobjedom na terenu vicešampiona Palmeirasa spasio je Fluminense s kojim je osvojio Libertadores još 2008. pred dolazak u Milan i ponovo 2023. Onda Milan, PSŽ, Čelsi, Brazil. Sinoć je u 41.godini rekao zbogom i prešao čitav teren Palmeirasa na koljenima kad je stadion već bio prazan (pozdravilo ga 60 hiljada protivničkih navijača).

Oprostio se golom od Flamenga i kontroverzni Gabrijel Barbosa (Gabigol), osvojili su Kup Brazila, a pamtiće se prije svega po mega eksploziji 2019.godine kad im je donio titulu kao i Libertadores sa dva kasna gola u finalu protiv šampiona Rivera. Najveća legenda kluba Ziko mu se zahvalio i rekao da ostaje u istoriji Flamenga, ali on ima tek 27 godina i nakon krahova u Interu i Benfiki misterija je da li će se neko u Evropi opet kladiti na njega. A sada se misli na burnu 2025, čak osam brazilskih timova igraće u Libertadoresu, očekuje se mnogo i na klupskom Mundijalu, u Brazilu fudbal nikad ne staje.