Nebojša Šofranac

Spektakl u skijaškoj Skali

Bugarske senzacije

Bilo je magično prethodne dvije noći u mondenskoj Madoni di Kampiljo, poznatoj kao Skala skijanja, kao što je "San Siro" Skala fudbala. Čuveni događaj poznat kao "3Tre" održava se od 1951.godine, dakle još 16 godina prije nastanka Svjetskog kupa.

Preksinoć je upriličen spektakl povodom 50 godina od prve pobjede najvećeg skijaša ikad Ingemara Stenmarka koji je baš ovdje sa samo 18 godina slavio u slalomu 17.decembra 1974. ispred takođe 18-godišnjeg debitanta Paola De Kjeze (sada čuvenog komentatora na RAI) i još jednog mladog Italijana Radićija. Bila je to prva od rekordnih 86 pobjeda Stenmarka koji je čak 12 puta slavio ovdje, a tog dana je srušio čuveni italijanski tim snova "Valanga Azzurra" (plava lavina) koji je na čelu sa Gustavom Tenijem i Pjerom Grosom potpuno vladao svjetskim skijanjem 70-ih, do pojave Stenmarka.

Preksinoć je premijerno u Madoni prikazan film Pjetra Veronezija Valanga Azzurra, bili su prisutni Stenmark, Tomba, Đirardeli, Teni, Raćoli i mnogi drugi, potom su na trgu Sisi izvlačili startne brojeve za sinoćnju trku, a onda bili na večeri šampiona i zabavi. Zimska idila nastavljena je sinoćnjim slalomom na drevnoj stazi koja je perfektno spremljena i pored 40 centimetara napadalog snijega, a legende su bile u prvom VIP redu.

Vidjeli smo dvije spektakularne vožnje, prvu je potpuno obilježio Atle Li Mek Grat iz norveškog tima snova, ostavio za sobom Mejara, Hrvata Kolegu, potom Felera, Štrasera, dok su ostali uključujući i lidera slaloma Kristofersena bili daleko. Bitna stvar je i izlijetanje sa staze olimpijskog šampiona Noela koji je ovu sezonu počeo briljantno sa dvije pobjede u slalomu, a sad ponovo prosipa na stari način i takođe pobjednika posljednjeg slaloma u Alta Badiji Norvežanina Haugana koji je došao u velikoj formi. To je izmiješalo karte, znajući da je ispao i Marko Švarc (najbolji slalomaš 2021), takođe i "ludi" Šveđanin Jakobsen u koga se puno nadao Stenmark, i da su Stin Olsen i pogotovo Broten (slalomaš 2023, sad pod zastavom Brazila) zaostali baš puno.

U drugoj vožnji Kristofersen je sa devete pozicije očekivano rizikovao u crvenoj majici i preuzeo vođstvo, ali odmah nakon njega stuštio se omaleni Bugarin Popov i slomio njegovo vrijeme za skoro 80 stotinki! Bilo je jasno da je to vožnja za velika djela, ali bilo je teško zamisliti baš za pobjedu. Mat, Amije i Štraser nisu mogli ništa, ali četvrtoplasirani Feler je konačno podsjetio na prošlu sezonu kad je potpuno zasluženo osvojio globus slaloma i bio stalno ispred Popova, ali onda bolno izletio.

Ispostavlja se da bi možda pobijedio. Onda je išao Hrvat Kolega koji je ove sezone sjajan, zaostao je 46 stotinki što je donijelo umjerenu radost u taboru Hrvatske, a ogromnu u taboru Bugarske, jer je podijum u skijaškoj Skali bio osiguran. Potom je nastupio Mejar i prednost mu se topila, završio je 44 stotinke iza Popova,a samo dvije ispred Kolege i djelovalo je da će to koštati Hrvata prvog podijuma u životu. Ali Mek Grat koji je imao veliku zalihu ispao je na banalan način udarivši u ledenu ploču (kao Đorđo Roka na Olimpijadi 2006) i tako je Popov došao do prve istorijske pobjede, a Kolega ipak do prvog podijuma u novom magičnom trenutku hrvatskog skijanja.

Popov je do sad imao samo treće mjesto u američkom Palisejdsu prije dvije godine, ali već puno godina nas oduševljava svojim agresivnim stilom i niskim težištem, toliko puta se vrtio oko sedmog i osmog mjesta, uvijek sa startnim brojem preko 20, a vidjelo se da je potencijal enorman. A u slalomu se tako teško probiti u vrh, konkurencija pakao, forma promjenjljiva, dvije hazarderske vožnje na limitu izlijetanja, staza koja se često raspada u drugoj, prava lutrija i rodeo.

Uvijek 35 skijaša spremni da idu na podijum, hazarderi poput Amijea i Jakobsena mogu dobit svakoga, ali nikako da slože kockice, evo koliko Brotenu treba da spusti broj 23, a bio je najbolji, Johanes Štrolc je prije tri godine senzacionalno slavio u Adelbodenu sa brojem 38, pošao na Olimpijadu i donio srebro (ukupno tri medalje) a sad ga opet nema nigdje, prije dvije godine Grk Ginis srebro na Svjetskom prvenstvu i pobjeda u Svjetskom kupu, pa sad ne može u top 20 nigdje, šta reći o Julu i Cenhojzernu, Švajcarcima koji su 'ladno pobjeđivali prije 2-3 godine. Koliko ih samo ima u slalomu.

Ali, Popov je briljantan, ima 27 godina i može još puno da uradi, pa već sada na klasicima u Adelbodenu preksjutra, Vengenu, Kicbilu i Šladmingu (sve ovog januara) i onda Svjetskom prvenstvu u Zalbahu. Britanac Dejvi Rajding je čekao još puno duže, tek sa 35 godina došao do prve pobjede i još je u vrhu. Ali Popov je imao i svjetsku juniorsku medalju, oduvijek je veliki talenat. Rođen je u Sofiji, ali na čuvenoj bugarskoj planini Pirin je brzo savladao skijanje i navijao za Ivicu Kostelića koji je osvojio Svjetski kup 2011. Ipak, jedan tragičan događaj je usporio njegovu karijeru.

Novembra 2015. nakon treninga u Zeldenu, Popov je imao težak udes u kolima koja je vozio bivši slovenacčki slalomaš Drago Grubelnik (treći u Vengenu 2000) koji je tada bio njegov trener. Grubelnik je poginuo, a Popov imao teške povrede noge i glave. Godinu dana je morao da miruje, vratio se u sezoni 2016/17 i polako se vraćao u formu, sinoćnja pobjeda je velika pravda za velikog talenta, trebala se desit i mnogo ranije. Ali to nas sad tjera i da pričamo o bugarskom skijanju.

Zaista nisu imali puno asova, ali su u 80-im godinama imali slalom i veleslalom u svom centru Borovec, a onda nakon duge pauze vratili su se od 2009. sa novim centrom Bansko upravo na Pirin planini i stazom kojoj su dali ime Tomba. Prvo su tu nastupale žene u martovskom terminu, a od 2011. muškarci i Tomba je bio specijalni gost (godina dominacije Kostelića). Ali, Bugari su imali samo jednog poznatog skijaša prije Popova, bio je to Petar Popangelov u 80-im godinama, slalomaš i stalni član prve grupe od 15 skijaša, rival Stenmarka, Križaja, Fromelta, Đirardelija, braće Mer..

Pamtim ga po jednoj nesreći kad ga je kapija povrijedila i probušila mu stomak, ali on je čovjek koji je ostvario do sinoć jedinu bugarsku pobjedu u istoriji. I vjerovali ili ne, bilo je to takođe 8.januara, na isti dan, samo 1980.godine, na slalomu u njemačkom Lengrisu, u vrijeme velike dominacije Stenmarka i mjesec dana uoči Olimpijade u Lejk Plesidu. Tog utorka Popangelov je neočekivano dominirao u obje vožnje i slavio sa samo 20 godina ispred još veće senzacije Sovjeta Aleksandra Žirova koji je imao 21 godinu i startni broj 24, bio je prilično anoniman u slalomu, poznatiji u veleslalomu.

Iza ove dvojice skijaša sa druge strane zavjese kao treći je završio veliki Stenmark sa 75 stotinki zaostatka. Velika neobičnost za to vrijeme, zna se da ni SSSR nije nikad imao uspjehe u alpskom skijanju za razliku od silnih medalja u nordijskom, a slično je bilo sinoć sa Bugarinom i Hrvatom na podijumu. Ali tog januara 1980. odjeknulo je još jače u svjetskom sportu, pričalo se o dolazećoj revoluciji.

Međutim, nije bilo ništa od toga, Popangelov se takmičio do 1988, imao je 11 podijuma, ali nikad više pobjedu. Već pet dana kasnije u najvećem hramu Kicbilu podijum je bio skroz drugačiji, pobijedio je Andreas Vencel iz Lihtenštajna ispred Kristijana Nojrojtera (oca Feliksa Nojrojtera, asa prošle decenije) i Švajcarca Zaka Litija. Stenmark je izletio i može se reći da ga je to koštalo da osvoji taj Svjetski kup 1980, jer uzeo mu ga je upravo Vencel, tijesno 204:200.

Radi se o tome da je Stenmark bio nepobjediv, osvajao maltene sve slalome i veleslalome, pa su nakon njegove dominacije 1976, 1977 i 1978. izmislili nova pravila, takozvanu formulu Anti Stenmark. Uveli su kombinaciju i novu disciplini super G kasnije 1983, a prije svega "rezanje bodova", odnosno da se priznaju samo četiri najbolja plasmana u svakoj disciplini! Stenmark je mogao pobijediti na 11 veleslaloma kao što je i radio, ali su mu priznavali samo četiri, apsurdno. Tako je i te sezone osvojio maksimalnih 200 bodova (po četiri priznate pobjede u slalomu i veleslalomu), a rezali su mu čak 128 bodova, dok je Vencel osvojio 204, a rezali su mu samo 8?! Jasno je da je pravi pobjednik bio Stenmark, ali su izmislili način da osvoji Vencel i to iste sezone kad i njegova sestra Hani Vencel, jedini slučaj u istoriji (Kostelići nisu u istoj godini).

Narednih godina je ovu formulu koristio Fil Mer, a onda su došli polivalalentni asovi Curbrigen i Đirardeli, i Stenmark nikad više nije osvojio, ali danas ova pravila izgledaju brutalno nepravedna. Ipak, samo da je te nedjelje 13.januara 1980. spriječio Vencela da pobijedi u Kicbilu otkinuo bi mu pet bodova i osvojio bi sa 200:199.

I prilika da se kaže nešto o čovjeku koji je bio drugi na ovoj trci prije tačno 45 godina. Ako je slavila Bugarska rekli smo da je odjeknulo i u SSSR, uoči ZOI u Americi. Sovjeti će tu Olimpijadu pamtiti po nevjerovatnom porazu u hokeju od Amerikanaca u sred hladnog rata, a Žirov im je donio deveto mjesto u veleslalomu. Ovo drugo mjesto sto je osvojio u slalomu u Lengrisu sa visokim startnim brojem je bio bljesak, ali nadvisiti Stenmarka nije mogao svako, bio je to proizvod njegovog talenta. Stenmark je bio treći, Fil Mer četvrti, veteran Gustavo Teni peti, Vencel je bio sedmi, a onda i dvojica Jugoslovena, Križaj osmi i Kuralt deseti. Kicbil smo već pomenuli, a vikend kasnije došao je i Vengen gdje je pobijedio Križaj ispred Stenmarka, i počela je ski groznica u Jugoslaviji, znajući naravno već tada da će Sarajevo biti domaćin one naredne Olimpijade. Ali vratimo se još jednom na 8.januar 1980. i drugoplasiranog Žirova. Ovaj Moskovljanin je pravu eksploziju imao naredne godine, zamislite samo, u martu 1981. je pobijedio čak četiri puta u Svjetskom kupu, postao tog mjeseca važniji i od Stenmarka! Bio je to finiš sezone, Stenmark je početkom januara 1981. u švajcarskom Emblatu pao u veleslalomu i tako je prekinuta najveća serija u istoriji skijanja, 14 uzastopnih pobjeda Stenmarka u veleslalomu u periodu 1978-1981! Tri godine je bio nepobijeđen, slavio čak i sa preko četiri sekunde prednosti u čehoslovačkoj Jasni, sa druge planete, a onda pao pred još jednom rutinskim pobjedom i slavio je 18-godišnji Austrijanac Kristijan Orlainski! Ta trka je bila senzacija, a rekord Stenmarka stoji i dan danas.

Zanimljivo, prošle godine je Marko Odermat u istoj disciplini došao do 13 pobjeda zaredom, bio takođe nesavladiv, a onda pao na finalu sezone i s obzirom na današnje trendove taj rekord će vjerovatno ostati vječno. A Stenmark je te sezone slavio na prvom veleslalomu decembra 1980. u Alta Badiji upravo ispred Žirova, a nakon ovog pada u Emblatu je osvojio narednih pet veleslaloma u nizu, što znači da bi imao 20 pobjeda zaredom da nije pao za Novu godinu. Ovo tek da se shvati vrijednost onoga što je uradio Žirov u martu. Istina, Stenmark je već nakon pete pobjede znao da više ne može da osvoji ni bod (umjesto četiri sad se brojalo pet najboljih plasmana), ali svejedno je slavio u Adelbodenu, a onda bio drugi u Américi iza lokalnog heroja Fila Mera. A posljednja tri osvojio je u nizu Žirov! Prvo u japanskom Furanu kad je Stenmark bio treći, onda u bugarskom Borovecu upravo ispred Stenmarka i trećeg Gaspoa, a sjutradan je tamo slavio i u slalomu ispred domaćeg heroja Popangelova, Sovjet je već bio u totalnom transu! I na kraju, osvojio je i posljednji veleslalom u švajcarskom Laksu 28.marta 1981, Stenmark je bio treći, Žirov ga je pobijedio četiri puta zaredom, najveceg skijaša svih vremena na njegovom vrhuncu! Kako je Žirov tada imao samo 22 godine računalo se da će biti mega zvijezda 80-ih, ono što će zapravo postati pet godina mlađi Mark Đirardeli, ali Žirova su naredne sezone presjekle povrede, a kad je 1982/83 počeo da se vraća u formu sa Sarajevom u mislima desila se saobracajna nesreća 18.maja 1983. i on je izgubio život sa 24 godine.

Velika tragedija te srijede, sjećam se vijesti na radiju, uoči finala Kupa UEFA Benfika-Anderleht te večeri. Tako je priča o dvojica junaka sa ove slike stare 45 godina prilično tužna, dok je treći oborio sve rekorde i sinoć vidio pobjedu Popova, ko zna što mu je sve prošlo kroz glavu. Još jedna fatalnost, kao što je 8.januar bugarski srećni dan nakon 45 godina, tako je 18.maj nesrećni dan za skijanje. Tačno osam godina nakon stradanja Žirova, 18.maja 1991, isto u saobraćajnoj nesreći poginuo je Rudolf Nirlih, sjajni Austrijanac koji je 1989.godine osvojio zlato i u slalomu i u veleslalomu na SP u Vejlu, a 1991. opet zlato na SP u Zalbahu u veleslalomu pobijedivši u duelu titana Alberta Tombu, samo tri mjeseca prije smrti. Eh, i tu vijest sam čuo na našem radiju, u čuvenom dnevniku u 19 sati, čekajući rezultat posljednjeg derbija Dinamo-Zvezda 3:2, desetak dana prije Barija i prije rata.

Mogao je još puno puno toga da uradi, a Zalbah će upravo za 25 dana prvi put od tada biti domaćin SP koje ćemo prenositi uživo. Pa možda neka medalja ode u Bugarsku ili Hrvatsku, za nastavak velike priče..