Nebojša Šofranac

Koliko je druga titula realna: Kult "Morače"

Kultni dan za Budućnost je 14.april. Istorija to kaže - Cedevita 2015, Zvezda 2018, Partizan 2025. padali su u grotlu "Morače" i o tome smo rekli sve. Al, da li je ovo sezona za istoriju i da li je "Morača" uopšte osvojiva?

Sad kad je došlo dotle da se upravo u njoj rješava titula prilika je da saberemo dva i dva, takođe sjetimo se kako je ovaj kult nastao. Bliska prošlost zaista kaže da je neosvojiva. U smislu da u velikim mečevima Budućnost ovdje ne gubi, posljednji takav može se reći da je bio famozni peti meč sa Cedevitom 22.aprila 2015. koji je davao direktnu kartu za Evroligu, a to je baš davno. Jer Budućnost je dobijala i onu šampionsku Zvezdu Dejana Radonjića, a u plej-ofu je u "Morači" uvijek izvukla maksimum, Zvezda je ovdje pala i u polufinalu 2017. za trenutnih 1:1, i oba puta 2018. u 24 sata što je donijelo istorijsku krunu, ali i u finalima 2019. i 2021. Budućnost je stizala do 2:2 pobjedama nad Zvezdom u "Morači", i kao po pravilu uvijek se vraćala iz minus 10-12 poena u posljednjoj dionici, uz ogromnu sinergiju navijača i igrača.

To važi i za maj 2021. kada po zakonu publike nije smjelo ni biti, pa možete misliti kakav je to efekat, čak i kada ih je 1500. Čak i otkad traje ovaj duopol Zvezde i Partizana sa daleko najvećim budžetima u istoriji pravljenim isključivo za vrh Evrolige u "Morači" je Partizan pao u polufinalu 2022. trojkom Micova, kao i prošle sezone kad je zaustavljen Avramović u posljednjoj sekundi, čak su morali i u Beogradu da se spašavaju. Uglavnom, "Moraca" nije iznevjerila 10 godina, osjetio je to i novi evroligaš Hapoel ove zime, čudesno prestignut u finisu. Te noći publika je prepoznala protiv koga se igra, bila je električna atmósfera kao u najvećim derbijima i to je ponijelo ekipu preko realnih limita. Zato se godinama unazad čekalo da dođe dotle da se ovdje odlučuje i onda za rivale nema povratka.

Vjerovalo se da će tako biti 2016. kad je sa Lukom Pavićevićem Budućnost bila glatko prva, i dan danas se vjeruje da bi Zvezda ovdje pala u finalu, ali desila se Mega, rasterećena mladost Dejana Milojevića, talenat Zagorca, Luvavua, Jankovića, ali i naši Ivanović i Nikolić, dva bolna tijesna poraza, čuvena godina koju su pojeli skakavci. Ali dvije godine kasnije šansa nije ispuštena.Zato ćemo se uvijek sjećati 2018.godine, iako se sada može ponoviti.

Ali te sezone sve je bilo kao u filmu. Dočekujemo Džikića u junu na aerodromu, sav bezvoljan, kao da je došao na Goli otok. U avgustu na prezentaciji on kaže da je tim pravljen od domaćih igrača i dva skromna stranca (Gibson i Lendri) i da je cilj opstanak u ligi. Zvezda pada oba puta, Cedevita tri puta brojeći i Evrokup, nešto se krčka, ali prvo mjesto je ovaj put ispušteno u finišu sezone, a iznad svega postoji jedna mentalna barijera, Budućnost nikada nije preskočila polufinale. I stiže Cedevita. Džikić dan pred meč na presu priča najviše o publici, više nego o Nikolsu i Čeriju. I zaista, dolazila je moćna Lokomotiva, Darušafaka, Trento, ali bilo je poluprazno. Jedino za Božić protiv Zvezde bio je čuveni huk "Morače" koji ledi krv u žilama, i on osjeća da sada treba to. Rekao nam je tada na presu da mora da se okrene list, da ne dolaze da gledaju tenis, da je ovo rat.

Sjutradan čudom u finišu Budućnost se izvukla, Čeri je promašio oba bacanja, a Gordić pogodio za pobjedu. U ludilu koje je nastalo Džikić hvata mikrofon sa stola i nastaje čuvena fraza "ovo nije pozorište". Od tog momenta "Morača" je par godina bila ono što je bila nekada, kad je sagrađena, jedna paklena bombonjera, 10 sigurnih poena prednosti. Majstorica sa Cedevitom 1.aprila.donijela je najbolje navijanje do tada, od početka do kraja, toliko da je kao sinoć doslo do kondenzacije i velikog dima. Dima koji je u posljednjoj četvrtini progutao Cedevitu i barijera je bila srušena. Te scene obišle su Evropu, a najbolje je tek dolazilo.

Brejk u Beogradu i Zvezda je došla na put bez povratka, nakon tri godine morala je da prepusti tron, baš teška srca. Ta euforija nastavljena je kroz magičnu Evroligu, novo finale i trajala je sve do korone. Nakon iste Budućnost je prestala realno biti konkurent za titulu, a sada je to ponovo kad se najmanje očekivalo, kad su budžeti rivala postali astronomski. I magija se vratila u "Moraču".

Zato se uvijek sjećamo i ranih 80-ih, ova dvorana je bila poznata kao najvrelija u velikoj Jugoslaviji uz "Pionir" i "Baldekin" u Šibeniku, sa najviše decibela, zato su tako često padali Zadar, Bosna, Jugoplastika, Zvezda, Partizan pa čak i velika Cibona, ekipe realno znatno jače od Budućnosti. Kult je još tada počeo da se gradi. Nove generacije su ga nastavile, s tim što sada nije puno na svim mečevima, "snaga se čuva" samo za posebne. Čudili smo se u prethodnom kolu kako je malo ljudi na duelu sa SC Derbijem, u bitnom momentu pred derbi godine, kako nije prepoznat i taj novi rivalitet, i talenat ekipe Petra Mijovica nakon fantastičnog finala u Bijelom Polju, i apsolutno pošten način na koji se igraju ovi međusobni dueli. Ali ovo sinoć je bila eksplozija.

Onakva energija i buka već pola sata prije meča, već tada se nismo mogli čuti u emisiji, vjerujte preteško je čuti se u igri, na tajm autu. Partizan igra kući u takvom ambijentu, a na strani je isto navikao da širom regiona i Evrope ima veliku podršku, pogotovo od euforije izazvane povratkom Obradovića, u tom smislu su pomjerali granice, ali u "Morači" imaju publiku 100% protiv sebe i sinoć nisu mogli da se sastave. Jer Budućnost je crpila maksimalno energiju iz te podrške, tačno kako treba, sa fanatizmom u odbrani, sa dužim napadima i pametnim rješenjima, kontrolom rezultata i vremena. Jasno je da neki igrači nisu fit i u pravoj formi, inače bi se otvorenim šutevima otišlo na plus 15 i riješilo puno prije kraja, tako da smo paradoksalno u situaciji da kažemo da je Budućnost ta koja ima još rezervi u odnosu na sinoćnju igru, a ne Partizan sa pregršt asova poput Karlika Džonsa, Nilikine, Lundberga, Brauna, Vašingtona, Dejvisa, Tarika Džonsa, Majka, Pokuševskog, Marinkovića..Znali su to i prije, a sada znaju još više, u "Morači" je teško igrati na svom optimumu, jos teže je osvojiti. I zato su otišli zabrinuti. I šta sada?

Prvo mjesto je tako blizu, ali treba ga osvojiti u subotu u Novom Mestu, tek onda bi mogli reći da je sve u rukama "Morače". Biće sigurno meč na mali broj poena, a da ne bi upali u zamku da rješavaju trojke Špana, Personsa ili Cerkvenika treba ga riješiti na vrijeme, sa punom energijom. Onda bi protiv FMP-a ovdje bila i zvanična ovjera. Može izgledati puno bolji raspored Budućnosti nego Partizana koji sada igra sa Zvezdom pa gostuje Cedeviti, ali radi se o tome da bi samo jedan kiks Budućnosti dao šansu Dubaiju da bude čak prvi, da rješava u posljednjem kolu protiv Budućnosti kući jureći razliku od 11 poena. A to se zaista sada ne smije dopustiti. Dubai je inače dobio 10 mečeva zaredom, nakon poraza ovdje u sjajnom meču 5.januara pošao je u Beograd i dobio Zvezdu 15 razlike, onda izgubio dramatično 84:85 od Cedevite, i od tada 10 pobjeda, što će sigurno nastaviti i sada na Uskrs protiv Splita. Pažnja na tu ekipu, biće to veliki projekat, oni tek dolaze, već su potpisali Šarića i imaće ogroman budžet iduće sezone, vrlo vjerovatno igrati Evroligu, ali već ova ekipa može da uradi velike stvari i Golemac to osjeća. Ipak, realno je da idu sa treće pozicije u plej-of, jer teško da Partizan izgubi i od Zvezde i od Cedevite, to bi bila tri poraza u nizu, bolji je međusobno od njih. Mada, nije nemoguće, Ljubljana im nikako ne leži. Najveći rebus je možda baš vječiti derbi Partizan-Zvezda, prije svega sa kakvim će ga motivom Zvezda odigrati, sada kad je zakovana za 4.mjesto i još ako se oprosti danas od Evrolige. Ali ako večeras slavi u Minhenu imaće u petak finale plej-ina (vjerovatno u Parizu), a ako i to dobije iduće srijede bi već gostovala Olimpijakosu u sanjanom plej-ofu Evrolige, što znači da bi možda tražila i odlaganje derbija, kao što je sada odložila meč sa SC Derbijem. Jer, teško da bi se derbi igrao baš u nedjelju na Uskrs. Sve to je manje bitno za samu Budućnost ako slavi u subotu u Sloveniji.

Prvo mjesto i onda četvrtfinale sa nekim između FMP-a, Spartaka i Mege. FMP je sinoć slavio u Splitu i ima 14 pobjeda, ako Mega večeras dobije kući Spartak imaće sva tri tima 14 pobjeda i veliki rebus ko će biti osmi. Ako Spartak dobije večeras (a dobio je i Zvezdu i Budućnost u gostima) onda bi bio gotovo izvjesno sedmi i rival Partizana, a Budućnost bi mogla sa FMP-om. Međutim, FMP u idućem kolu dočekuje vrlo dobru Igokea, a onda dolazi u "Moraču", pa bi ga Mega opet mogla preskočiti. Žakelj je sinoć pomenuo da će za njega kao trenera biti najteže spremiti baš to četvrtfinale. Ove godine je nivo porastao i to je opasna serija, uostalom jedno četvrtfinale će vjerovatno biti Zvezda-Cedevita, ali i psihički to je najteže, jer svi će već pričati o polufinalu i finalu. A od tri poraza koliko ima Budućnost ove sezone dva su baš od Spartaka i Mege, vrlo neprijatna. Da ne pričamo i kako je nedavno iščupana pobjeda u Dudovoj sumi. A tek da ne pričamo o Megi 2016, kad je bilo to jedino prvo mjesto do sada. E, tek kad se to prođe doći će ono što se nameće na horizontu, polufinale sa Zvezdom. Vjerovatno hajlajt sezone, na dvije pobjede, uz huk "Morače" koju treba dva puta odbraniti, ali protiv ekipe koja je slavila i u Barseloni, i u Pireju, i u Monte Karlu, i na terenu moćnog Fenerbahčea. Takođe, jedina ekipa koja je osvojila "Moraču", mada nakon velike pomoći sudija u oktobru. Nakon svih finala koja su odigrana kakvo bi ovo bilo polufinale, a skoro sigurno će se desiti.

Ako kompletira liniju pod košem sa Bolombojem i Mitrovićem, Zvezda je nevjerovatna ekipa, sa takva tri pleja (Mekintajer, Jago, Teodosić), Kalinićem i Gidraitisom na trojci, i generalno 16 igrača koji su daleko daleko iznad 4.mjesta ABA lige. To je slobodno finale prije finala, a onda bi potencijalno došao Partizan za krunu na tri pobjede, ta serija bi vjerovatno ušla debelo u jun, jer četvrtfinale počinje tek 10.maja. Zato se već sada može postaviti pitanje da li je domaći parket toliko jak da sruši 50 miliona budžeta ukupno, ali ova energija vidjena sinoć, ova publika koja ima beskrajno strpljenje i povjerenje u ekipu, igrači koji vjeruju kao nikad, i domaći i stranci (čuli ste sinoć Rajta, a sjetite se njegovog karaktera protiv Zvezde u Beogradu i kako je utišao publiku), da će teže biti rivalima nego Budućnosti. To je jedino sigurno, a ostalo će se vidjeti. Svakako, bio bi i višestruki veći podvig nego 2018, kad je najavljena borba za opstanak. A ovako nešto trenutno nemamo u Crnoj Gori u bilo kojem sportu ili bilo čemu drugom, zato bi bilo vrijeme da ovaj klub dobije punu podršku grada i države, i da se premoste sve druge brige. To je minimum minimuma.