L.V.

Pogačar potvrdio dominaciju: Četvrta titula na Turu, nova generacija već u retrovizoru

Tadej Pogačar je po četvrti put stavio pečat na Tur de Frans. Sa 26 godina, Slovenac je još jednom demonstrirao koliko je ispred ostatka svijeta u ovom trenutku – ne samo brojevima, već i načinom na koji kontroliše trku.

 Od sjevera Francuske, preko Pirineja, do odlučujućih etapa u Alpima, djelovalo je kao da je uvijek korak ispred.

Ovog jula, Pogačar je pobijedio na četiri etape i nijednog trenutka nije djelovao ugroženo u borbi za žutu majicu. Svoju konačnu potvrdu trijumfa dao je četvrtim mjestom u završnoj etapi u Parizu, iako je organizator neutralisao vremena zbog klizavih dionica na Monmartru. Belgijanac Vut van Art preuzeo je posljednji podij dana, svoj deseti etapni trijumf na Turu, ali generalni poredak nije se mijenjao.

Ova godina donijela je i novinu – rutu kroz tri kruga oko bazilike Sakre Ker, inspirisanu prošlogodišnjim uspjehom Olimpijskih igara u Parizu. Međutim, padavine su natjerale organizatore da, uz saglasnost timova i UCI komesara, zamrznu vremena već pri četvrtom prolasku kroz cilj.

Pogačar je i pored toga morao da završi trku, što je i učinio rutinski – i tako stavio tačku na još jedno poglavlje svoje rastuće legende. Poslije pobjeda 2020, 2021. i 2024, sad već ima više Turova nego godina u kojima nije bio šampion.

Pogled ka budućnosti

Pored Pogačarove dominacije, ovogodišnji Tur obilježila je i pojava nove generacije. Njemački 24-godišnjak Florijan Lipovic, član Red Bul tima, završio je na trećem mjestu u generalnom plasmanu i najavio novu snagu iz te zemlje. Sam njegov timski dres bio je simbol novog vremena u biciklizmu – ulazak svjetskih brendova u srce sporta.

Lipovic je imao snažnog rivala u 22-godišnjem Škotu Oskaru Onliju, koji je pokazao nevjerovatnu zrelost i završio kao četvrti. Petorica njegovih kolega iz Picnic–PostNL tima potekli su iz istog omladinskog programa – pokazatelj ozbiljnog i dugoročnog rada.

Irac Ben Hili bio je jedno od lica trke: etapa pobjede, dva dana u žutoj majici i nagrada za borbenost, osvojena glasovima publike.

Na Mon Vantuu je ostao bez pobjede, ali ne i bez priznanja.

U Ineos Grenadirsu, povratak Dejva Brejlsforda iz Mančester junajteda nije prošao bez komplikacija. Italijanski hronometraš Filip Gana povukao se već na prvoj etapi zbog potresa mozga, ali su planine otkrile drugo lice tima – Holanđanin Tajmen Arensman je briljirao taktičkim napadima u Pirinejima i Alpima.

Matje van der Pul donio je energiju prvoj nedjelji, osvojio drugu etapu i nosio žutu majicu dva dana. Francuska je dočekala jedinu pobjedu, i to potpuno neočekivano – Valentin Pare-Pentr je slavio na kraterima Mont Vantua.

Od Rena do Hautakama – put šampiona

Pogačarova pobjeda nije došla samo kroz čistu snagu, već i kroz promišljenu strategiju. U prvoj nedjelji je dominirao na etapi do Rena i na Zidu Bretanje, a zatim udario odlučujuće udarce u Pirinejima – na Hautakamu i na usponu ka Pejragudu.

Zanimljivo je da je u završnici trke odlučio da promijeni pristup – umjesto napada, odlučio je da čuva prednost kroz Alpe. To je bila promjena koja dovoljno govori o njegovoj zrelosti kao vozača.

Najveći rival, Jonas Vingegor, imao je dva loša dana – prvo u dugom hronometru, a zatim i na Hautakamu. I to je bilo dovoljno. Pogačar je zgrabio šansu i nije je više puštao.

Tur 2025. ostaće upamćen po četvrtoj kruni Pogačara – ali i po novim imenima koja već kucaju na vrata. Biciklizam možda jeste sport izdržljivosti, ali više nego ikad, i sport generacijske smjene. Pogačar je i dalje vladar – ali iza njega se red već formira.