Nikola Nikolić

"lavovi" sjutra dočekuju finsku (18h, tvcg2)

Simić: Veća je odgovornost na nama nego na selektoru

Kada je Crna Gora obnovila nezavisnost, prva selekcija koja je "probila led" u najvećim kolektivnim sportovima je bila rukometna, jer je nastupila na Evropskom prvenstvu u Norveškoj u januaru 2008. "Lavovi" su nakon toga preskočili dva šampionata Starog kontinenta, a od 2014. su stalno učesnici EHF Eura. U "Bemax areni" sjutra od 18 časova, uz prenos na TVCG 2, počinju pohod na sedmo uzastopno, a osmo ukupno učešće na prvenstvima Evrope.

Rival je Finska, koja je jedino veliko takmičenje odigrala davne 1958. godine, kada je bila na 14. mjestu među 16 učesnika Svjetskog prvenstva u Istočnoj Njemačkoj.

Od 2019. je selektor legendarni Šveđanin Ola Lindgren, ali sve što je do sada uradio je da u prethodnom ciklusu upiše prvu pobjedu u kvalifikacijama za EP od januara 2005. godine, i to baš protiv sljedećeg suparnika Crne Gore u grupi 2 - Slovačke.

Na sjutrašnjem meču će na klupi Crne Gore debitovati Didije Dinar, koji je juče odradio prvi trening sa novim izabranicima.

"Nemamo baš puno vremena, ni previše da se upoznajemo, ni da pričamo, odmah kreće akcija, a možda je tako i bolje. Sa selektorom nikad ranije nisam imao kontakt, jer sam cijelu karijeru proveo u Švedskoj i Njemačkoj, dok je on pretežno radio u Francuskoj, ali se radujem radu sa tako renomiranim igračem, koji je osvojio sve što se moglo osvojiti. Njegova pojava uliva poštovanje i autoritet, to je jako bitno. Raduje me novi početak i nadamo se da ćemo se vratiti na stare staze", naglasio je Nebojša Simić.

Dinar je bio najbolji defanzivac svijeta i već je primijetio greške u zoni ispred Simića, koje će pokušati da ispravi.

"Vodio je možda i najbolju odbranu svih vremena, to je sigurno veliki plus za nas. Zna kako funkcioniše odbrana, kretnje i sve ostalo. Normalno da to mene kao golmana raduje, ali sam uvijek gledao interes reprezentacije. Nadam se da ćemo sve kockice posložiti i defanzivno i ofanzivno, te da ćemo se sljedećeg januara vratiti na veliku scenu. To bi bio uspjeh za sve nas i za selektora lijep početak možda i dugotrajnog rada u reprezentaciji".

Simić priznaje da mu je teško bilo u maju, kada su "lavovi" iznenađujuće ispali u baražu za Svjetsko prvenstvo od Italije, koja će poslije 27 godina igrati na velikim takmičenjima.

"Nakon te akcije mi je bilo jako, jako teško, trebalo mi je dosta vremena da se oporavim od ta dva poraza. Kako vrijeme prolazi, malo mi je lakše i kako se približavaju kvalifikacione utakmice radujem im se i imam novu energiju, kao da sam opet željan dokazivanja".

Ispričao je 31-godišnji Baranin i šta mu je evociralo uspomene prije nekoliko dana.

"Na društvenim mrežama nekad se vrate statusi, tako sam nedavno vidio jedan iz 2011. sa Fejsbuka, gdje sam se radovao debitantskom nastupu u reprezentaciji. Raduju me utakmice, hoću da Crna Gora dobija i da se vratimo na veliku scenu. Sad ne osjećam veliki bol zbog ispadanja od Italije, ali će sigurno doći u januaru, kad budem gledao Svjetsko prvenstvo. Biće mi krivo što nismo tamo, ali možemo da tugujemo ili da se okrenemo novim obavezama i osiguramo da se tako nešto ne ponovi".

Iako je Finska nepoznanica, Simić ne želi alibi ni u tome, ni u činjenici da igrači nisu imali dovoljno vremena ni da odmore i da se upoznaju sa novim selektorom.

"Ne želim da pričam o umoru, o tome da nemamo vremena za pripremu, već samo da želimo dvije pobjede. Svi igrači koji su ovdje morali na sebe da preuzmu veću dozu odgovornosti i da pomognu selektoru, stručnom štabu i svojim kolegama da ostvarimo dva pozitivna rezultata. To je jedino što nas interesuje, a u januaru ćemo imati vremena da se malo bolje upoznamo. Smatram, dakle, da je na ova dva meča veća odgovornost na nama igračima, nego na selektoru".

"Lavovi" sjutra dočekuju Finsku, a u nedjelju gostuju Slovačkoj u Košicama. Sa dva trijumfa bi bili na pragu EHF Eura.

"Ako ostvarimo pozitivan rezultat na obje utakmice, već smo jednom nogom na Evropskom prvenstvu. Izuzetno je bitno da dobijemo prvi meč, kako bismo s dobrim osjećajem otišli u Slovačku".

Crna Gora je pod vođstvom Šole doživjela nešto nezamislivo - u "Morači" je gubila od Slovenije, BiH i Italije, iako nikada do tada nije doživjela poraz u našoj najvećoj dvorani.

"Nekada je Crna Gora bila neosvojiva tvrđava, ovdje su padale Švedska, Njemačka i Danska, koja je tada držala olimpijsko i svjetsko zlato. U posljednjem periodu smo dozvolili da odavde odnesu bodove reprezentacije kao što su BiH i Italija koje, da ne budem bez poštovanja, nemaju renome i ime tih velikih reprezentacija. Moramo da vratimo poštovanje domaćeg terena, moramo da vratimo strah koje sve ekipe osjećaju kada dođu u Crnu Goru".

Simić napominje i da imaju dug prema navijačima.

"Zbog atmosfere koje su nam priredili protiv Italije imamo veliki dug, koji moramo da počnemo da vraćamo odmah i da ih obradujemo novom pobjedom. Kada izgubiš utakmicu, a neko s tobom pjeva poslije i bodri te, osjećaš veću odgovornost i veću želju da sada to sve počneš polako da vraćaš i da se opet zajedno svi radujemo", zaključio je golman Melzungena.