Tufik Softić

Proizvodnja organske hrane može biti bolje stimulisana

Proizvodnja organske hrane u Crnoj Gori još uvijek nije na nivou koji bi trebalo da ima i ne prati trendove u zemljama zapadne Evrope. Proizvodnja organske hrane u Crnoj Gori još uvijek nije na nivou koji bi trebalo da ima i ne prati trendove u zemljama zapadne Evrope. Neki od najvećih poljoprivrednih proizvođača kažu da država ne pomaže poljoprivrednike u ovoj oblasti čak ni u situacijama kada pretrpe štete od elementarnih nepogoda.

Kada je poznati poljoprivredni proizvođač zdrave hrane iz Petnjice Avdul Adrović jednom prilikom pretrpio znatne štete u pogledu krompira koji je promrzao u magacinima i ozimih žitarica, njemu je samo sugerisano da je trebalo da se osigura.

On objašnjava da je organsko sjeme jako skupo, kao i čitav proces proizvodnje organske hrane.

„Da bih se osigurao, ja bih morao na godišnjem nivou da platim preko deset hiljada eura, a to se ne može ukalkulisati u proces prerade i proizvodnje i da poslije budete rentabilni“, kaže Adrović.

Avdul Adrović je sa svojom Zemljoradničkom zadrugom „Vrbica“ najveći proizvođač organske hrane ne samo na sjeveru, već u čitavoj Crnoj Gori. 

Ovaj po, svemu skromni čovjek, godinama u okviru zadruge na čijem je čelu, ostvaruje rekordne prinose, posebno kada se radi o takozvanim alternativnim žitaricama. Prije svega po nadaleko poznatom i po ljekovitosti čuvonom heljdom. 

On objašnjava da se najveći dio njegovih proizvoda plasira u Podgorici i Budvi, kao i na sajmovima, ali da se ipak dešava da se naprave veće zalihe.Svi njegovi zasadi nalaze se na području Bihora, na čistom vazduhu i na nadmorskim visinama od 850 do 1600 metara. 

„Naša zadruga je registrovana za proizvodnju organske hrane i 2007. godine upisana u Registar proizvođača organske hrane u Crnoj Gori”,  dobjašnjava Avdul.

ZZ „Vrbica“ sada ima oko 120 kooperanata, a zasadi se prostiru na području četiri opštine – Petnjica, Berane, Bijelo Polje i Rožaje, na Koritskoj visoravni, kao i dijelu Pešterske visoravni. Njihovu proizvodnju prati Poljoprivredni institut iz Podgorice, a vrlo često dovode i studente na praksu.   U Zemljoradničkoj zadruzi „Vrbica“ imaju viziju daljeg razvoja poljoprivrednog dobra, izgradnju jednog planinskog mlina na vodu, kao i eko restorana i male centrale u selu, nedaleko od Petnjice, i nešto malo dalje od Berana.

„Nekada je u Vrbici bilo trideset mlinova. Danas imamo samo dva, od čega jedan nije za upotrebu. Mi naše žito meljemo isključivo na  tradicionalni način, na kamenu, tako da namjeravmo da napravimo jedan mlin značajnijeg kapaciteta, od sto kilograma na sat“, kaže Avdul.

Sve to, smatra ovaj poljoprivredni proizvođač, nije ni izdaleka onako kako se radi u zapadnoevropskim zemljama kada je u pitanju organska proizvodnja hrane.

„Kod nas se organska prioizvodnja po hektaru ne subvencionira dovoljno, kada je zemljoradnja u pitanju. Ako se radi o proizvodnji meda, onda se subvencija kreće po broju košnica. To ne može pokriti troškove proizvodnje, a država voli da se pohvali priridnim i zdravim proizvodima kao svojim brendom“, kaže Adrović.

Ovaj čovjek smatra da je u cilju hvatanja koraka sa zapadnim zemljama potrebno mijenjati zakonske propise i obezbijediti bolju stimulaciju.

„U tom smislu je jako važno da država obezbijedi otkup proizvoda organskog porijekla. Da je država tada na vrijeme optkupila moj organski krompir, ja ne bih imao štetu. Ja ga ne prodajem skuplje nego što se prodaje obični, ali trgivinskim lancima je više u interesu da od nekuda otkupljuju prsakani i da ga prodaju budzašto, nego da na svoje rafove stave organski krompir domaćih proizvođača“, kaže Avdul.

Portal RTCG je pisao ranije o tome kako je Avdul Adrović sačuvao organska sjemena starih vrsts žitarica koja se čuvaju u Banci gena u Podgorici.

„Ono što je najvažnije reći je to da su to prvenstveno autohtona sjemena, koja su stara i preko stotinu godina. Ta sjemena sam naslijedio od svojih đedova i prađedova, kada nije bilo nikakve hemije i kada se oralo ralom i konjima. Takva sam ih sačuvao i sada su pohranjena u Banci gena u Podgorici“, kaže Avdul sa ponosom.

On objašnjava kako je to staro sjeme kukuruza koje je u našem narodu poznato pod nazivom „kolomboć“ ili „jarik“.„Osim kukuruza, od đedova sam naslijedio i stara sjemena raži, ovsa i ječma. I ta sjemena sam ustupio Banci gena na čuvanje. To je za ponos Crne Gore, kada se radi o proizvodnje hrane“, priča Avdul.

On objašnjava da su kontrole iz Banke gena  i Instituta za poljoprivredu po pravilu nenajavljene, i da provjeravaju svaki njegov proizvod, kako bi poslije izvjesnog perioda mogli da dopune zalihe za čuvanje u Banci gena.

„Proizvodnja organske hrane je, međutim, jako skupa, i kada nema stimulacija proizvođači često odustanu“, upozorava Avdul.