- Hronika
- Montesong
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Društvo
12. 11. 2024.
08:38 >> 08:38
2
Sestre Čepić
Selu se vraćati, a selo će vratiti uloženi trud
Sestre Pela i Milka Čepić iz podgoričkih Maslina, obje medicinske sestre, svaki slobodan dan provode na svom imanju u rodnom selu Bojići u Gornjoj Morači udaljenom šezdeset i pet kilometara.
Sestre, a pomaže im i brat Milan Čepić, advokat iz Beograda, ne dozvoljavaju da zaraste očevina. Ljubav prema selu i rodnoj kući raste svakog dana i nećemo dozvoliti da imanje zarasta, kaže Pela.
“Naši roditelji su sa te zemlje školovali, nas šestoro bez ikakve pomoći, plate, penzije...Posebno, uspomene i ljubav jačaju kada se sjetimo našeg pokojnog brata Branka koji je svojom rukom krčio stare i sadio nove šljive”, kroz suze progovara Pela.
Na imanju ima posla cijele godine. Nedavno su Čepići obrali šljive, a šljiva dobro rodila...
“Obrano je više od tri tone šljive i brat će da peče rakiju. Pošto je svuda rodila šljiva mali dio smo prodali. Na imanju uzgajamo i krompir, boraniju, papriku i cveklu. Ovih dana treba pripremiti drvo za drugo pečenje rakije, okrečiti i nađubriti vočke, počistiti granje, a nakupiće se i drugog posla”, priča Pela i naglašava da je u procesu registracije organske proizvodnje voća.
Danas je selo opustjelo iako su idealni uslovi za život, kaže Pela i prisjeća se kako je nekada bilo.
“Sjećam se u djetinjstvu kada je iz Kolašina stizao poreznik prije nego se stoka pusti pa izbroji ovce i goveda i onda naplati ispašu po važečoj tarifi. Danas, država plaća domaćinima da izdignu, premira im svaku ovcu, kravu, plaća sjeme za krompir, plaća pašnjak. Međutim, sva je prilika da se zakasnilo. Nema ko da radi. U našoj planini nema pet ljudi koji drže ovce”, kazala je Pela.
Radilo se nekada na selu, ali je bilo više naroda. Kada ima posla na imanju priskoči komšiluk i onda je lakše.
“Bilo je posla ali su se pravila sijela, sjedeljke, a sa posebnom sjetom sjećam se komišanja kukuruza kada se okupi cijela porodica sa osmjesima na licima, uz priču i pjesmu, bilo je to djetinjstvo radosti”, kaže Pela.
Mladi ljudi danas ne smiju dozvoliti da njihova imanja zarastaju. Selu se treba vraćati, a selo će vratiti uloženi trud i znoj sa čela pozlatiti, kaže sagovornica Radija CG.
Коментари2
Остави коментар