Igor Pejović [ RTCG ]

MLADI TURČIN U BUDVI

Umjesto Južne Afrike izabrali Crnu Goru: “Ljudi su ovdje srećni” 

Ozenč Boran Kurt iz grada Hataj na jugu Turske u Budvu je došao prije šest godina. Kada je njegova porodica odlučila da se iz te transkontinentalne države preseli u Crnu Goru o našoj zemlji nijesu znali apsolutno ništa.

Njihova prva adresa bila je Južna Afrika, a onda su na internetu otkrili Crnu Goru, kako kaže, novu državu u srcu Evrope. 

Ozenč je u emisiji Mladistan na TVCG, ispričao da je njegov prvi susret sa našom zemljom bio jako zanimljiv jer je, kad je izašao iz aviona, imao osjećaj kao da je već bio u Crnoj Gori.

“Došao sam u junu 2018. godine, jer mi se nije svidjelo kakav je mentalitet, predsjednik Turske, baš smo vidjeli da će biti velika inflacija. I zbog toga smo htjeli da se preselimo iz Turske. Prvo smo mislili u Južnu Afriku, u Kejptaun. Čak je moj tata otišao tamo. Pogledao, njemu se svidjelo, ali je bilo jako daleko. Osamnaest sati avionom. Tražili smo neku drugu državu i našli smo Crnu Goru. U Evropi je, na listi je prvih za Evropsku uniju, nova je država, euro. Ima dobre uslove. Tata je došao ovamo, i rekao je da možemo da živimo ovdje jer je vidio da žene i životinje mogu da žive lagano. Ako to postoji, onda može da se živi tamo. I zato smo došli”, priča Ozenč.

Zanimljiv prvi susret sa Crnom Gorom

Dok je živio u Turskoj profesionalno se deset godina bavio plivanjem, a onda je jedan dio života proveo u Novom Sadu gdje je upisao Sportsku gimnaziju.

“I samo se probudio jedan muzičar u meni. Počeo sam da pišem pjesme, i pišem ih za 40 minuta. Ne pišem na silu. Samo mi dođe inspiracija”.

Gitaru svira već dvije dgodine, piše i muziku, i najveća mu je želja da postane muzičar.

“Da radim, zaradim i da finansiram svoju muziku. Samo mi je to plan. Hoću da napravim svoj bend”.

Prvi susret sa Crnom Gorom, kako nam je ispričao, bio je jako zanimljiv. 

“Kad sam izašao iz aviona prvi put osjetio sam neki drugi miris, neki drugi narod, ali i nešto poznato. Kao da sam bio tamo već prije, a nijesam bio dugo, kao neki deža vu. Kad sam vidio život u gradu (Budvi) meni se jako svidjelo. Jer su ljudi srećni. Kad pitam nekog kako si, oni kažu: Super. To ne postoji kod nas. Kažu nije loše, kod nas je malo više depresivno. Ovdje su ljudi pozitivni, srećni”, kaže Ozenč.

Izabrali su Budvu jer je turističko mjesto, a vole more. Ljudi u Crnoj Gori, kaže naš sagovornik, nijesu zabrinuti za svoju budućnost:

“Kod nas je to najveći problem, svi se brinu za sebe...”

Kaže i da je trebalo vremena da ga prihvati nova sredina.

“Trebalo je vremena, jer prije šest godina ja sam imao 12 godina, i prvi put su ovdje upoznali nekog Turčina. Trebalo je vremena da me prihvate i ja sam to razumio. Imali su dosta predrasuda i uspio sam da pokažem da nijesam drugačiji”.

Nedostaje mu turska hrana

Na naše pitanje zašto je bilo predrasuda, odgovara: “Zbog istorije. I priče o Turskoj nijesu baš lijepe. Mislim da je zato...Danas je već manje predrasuda, niko me ne gleda kao Turčina”.

Iz Turske mu jedino nedostaje hrana: “Samo hrana. Ništa drugo mi ne nedostaje. Ima ovdje jedan novi restoran...i prolazim pored i osjećam miris, koji me vratio u Hataj, u našu ulicu, igram fudbal... Sjutradan sam pošao i probao i bilo je slično, ukusno”.

Tursku je posljednji put posjetio u februaru, ali kaže da ne ide često.

“Ne želim da budem puno tamo, jer je tamo težak život, depresivni ljudi, i zato mi se ne sviđa uopšte. Nije veselo, ljudi trče da nešto završe. Velika je inflacija”, priča Ozenč.

Sluša i muziku s ovih prostora: “Crvenu jabuku volim. Balkansku volim. Volim neke grupe i bendove iz Novog Sada, iz Crne Gore, možda slušam nekoga ali ne znam da je odavde. Volim vašu muziku jer liči na našu”.

Iako je crnogorski jezik težak, kaže da ga je naučio za tri mjeseca: “Bilo je teško u školi, bile su neke uzrečice i to sam vremenom savladao. Naučio sam za tri mjeseca.”

Njegovi prijatelji i porodica u Turskoj ne znaju puno o Crnoj Gori.

“Samo onoliko koliko sam im ja objasnio. Malo su pretražili na internetu jer im je bilo zanimljivo kad smo preselili. Znaju osnovne stvari”.