Dragana Mrkić

u kakarickoj gori

Liječenje može biti uspješno ako zavisnik sam donese odluku

U Kakarickoj gori trenutno se liječi 31 zavisnik, a tretman porodicu košta 230 eura mjesečno. Klijentima  je dan u ustanovi potpuno ispunjen radnim i grupnim terapijama, imaju sportske aktivnosti, kreativne radionice i slobodno vrijeme za sebe.

Jedan od klijenata koji se liječi u JU “Kakaricka gora”, prošao je više od pola tretmana, za sada mu ide dobro, i nada se da će uspjeti. Šesnaest godina je koristio psihoaktivne supstance, od alkohola, marihuane, kokaina i heroina.

“Imao sam velike predrasude prema ustanovi jer sam mislio da ja nisam dovoljno propao za ustanovu, da su ovdje ljudi svakakvih profila, da će ovdje da mi daju terapije kao u druge ustanove. Ali kad sam prešao kapiju taj prvi dan, sve su mi te predrasude pale. Nisam znao zbog čega se drogiram. Prije 16. godine počeo sam sa konzumiranjem marihuane, a mnogo prije toga sam počeo da pijem alkohol. Ovdje sam ušao kao heroinski zavisnik. Dajem sve od sebe da se izliječim”, kazao je on za emisiju "Zdrav i bio".  

Trenutno  na tretmanu u muškom paviljonu borave 24 klijenta, njih devet se liječi od kocke, sedam od alkohola, i ostali su na liječenju od psihoaktivnih supstanci.

“Tretman traje godinu dana. Glavni grad učestvuje značajnim dijelom, a porodica participira svega 230 eura mjesečno. Mijenja se struktura klijenata. U početku, svakako, 2008. godine najveći dio klijenata su bili zavisnici od heroina. Posljednjih godina imamo sve više zavisnika od kocke”, kaže specijalna pedagoškinja Andrijana Klisić.

Psihijatar ordinira jednom nedjeljno, tu su i druga stručna lica psiholozi, defektolozi i socijalni radnici, a uskoro očekuju da će imati i izabranog ljekara koji će takođe ordinirati jednom nedjeljno, kako klijenti ne bi morali napuštati ustanovu u slučaju potrebe ljekarskog pregleda. Proces liječenja prolazi kroz tri faze.

“U prvih mjesec dana ima najveći broj prekida tretmana zato što klijent nije donio očigledno čvrstu odluku da sprovede tretman do kraja i nije lako biti na tretmanu godinu dana. Kasnije, kako vrijeme odmiče i kako psihoterapija daje svoje rezultate i ima efekta, oni zapravo shvataju da je ovo najbolje mjesto na kojem mogu biti u tom trenutku i da se da je promjena moguća, promjena u smislu načina razmišljanja i formiranje druge slike o sebi i o svijetu oko sebe”, priča  psiholog Nikola Ralević.

Neki su uspjeli i nijesu zalud provodili vrijeme u ovoj ustanovi, dok ima i povratnika. Tretman je dobrovoljan, ukoliko klijenta natjera porodica to obično ne daje valjane rezultate, važno je da osoba  sama donese odluku da želi na rehabilitaciju, dodaje on.  

Nakon jedne godine rehabilitacije i resocijalizacije u ustanovi Kakaricka gora,  sa klijentom se potpisuje novi ugovor, i tada klijent dolazi jednom mjesečno, iznenada dobija poziv, testira se,  dobija i dalje  grupnu podršku i ima pravo da dođe na individualni razgovor ukoliko to želi. Tokom njihovog boravka ovjde najteža im je adaptacija.

“Najteži su ti prvi mjeseci kada klijent počinje da se suočava sa onim stvarima, dakle sa tim izazovnim situacijama koje su mu se dešavale ranije, kada treba da se navikne na to da će jedan period ostati ovdje, kada počinju da mu se vraćaju emocije i griža savjesti.  I najteži je možda bih rekao, taj sedmi i osmi mjesec, kada klijent polako, onako, prolazi neke stvari, radi jedan korak gdje se on suočava sa osobama koje je povrijedio, gdje pravi spisak ljudi koje je povrijedio. tako da bih rekao i polako shvata ono sve što ga čeka napolju”, kaže on..

Klijentima  je dan u ustanovi potpuno ispunjen, radnim i grupnim  terapijama, imaju sportske aktivnosti, kreativne radionice i slobodno vrijeme za sebe.

U ženskom paviljonu je sedam klijentkinja, problematika od koje se liječe je alkoholizam, tabletomanija, kokain, heroin i kocka.

“Tri klijentkinje se liječe od alkoholizma, jedna od kokaina i dvije su heroinske zavisnice kao i kockarke. Trenutno imamo i dvije nerezidentkinje koje su završile prvu godinu kod nas”, kaže Aleksandra Vujošević.

Jedna od klijentkinja ima problem  sa  alkoholizmom  i tabletomanijom, i uz pomoć porodice čvrsto je odlučila da pođe na liječenje.

“Sa alkoholom sam prvi put došla u kontakt sa 15 godina. Kasnije je to bilo u društvu i onda sa svojih 28-29 godina sam se baš predala alkoholu. To su izlazci. U tih momentima mislila sam da mi alkohol prija, nije mi uopšte izgledalo opasno. Mir nisam imala tri godine od kad su mi djeca oduzeta. Bila sam strašno pogubljena. Kako sam došla ovdje, tu su stručna lica koja su me pomogla”, kazala je ona.

Imaju i slikarsko kreativnu radionicu, kozmetičko -frizersku,  zatim krojačku, muzičku, radionicu za pranje automobila i tu klijenti stiču različite vještine, ali i radne navike koje im mogu pomoći kasnije kada izađu iz ustanove za rehabilitaciju i resocijalizaciju.

Proces liječenja je složen i izazovan, prvo se treba suočiti s problemom i priznati sebi, pa uz pomoć porodice i stručnih lica to će voditi ka oporavku. Svi oni koji imaju problem sa bolestima zavisnosti, treba da znaju da postoji i rješenje. Da se zavisnost može savladati i izgraditi novi život.