Marija Radulović [ Gledajmo se/TVCG ]

Dvostruki svjetski šampion klasične harmonike

Aplauzi i svjetla velike pozornice tek čekaju 18-godišnjeg Petra Balabana

Za sebe kaže da se ne razlikuje od bilo kojeg vršnjaka, a iza njega je uspjeh koji će malo ko doživjeti. Petar Balaban dvostruki je svjetski šampion klasične harmonike.

"Ne smatram da sam nešto drugačiji od vršnjaka. Ja mislim da u našim godinama svako ima nešto u sebi što treba da probudi. Ovo su sad godine kada se ljudi određuju. Neki su upisali srednje škole, upisali gimnazije, treba da se odrede gdje će, šta će. Tako da,  ja mislim da svaki čovjek, svako dijete ima to nešto u sebi  posebno, samo treba da pronađe i probudi to u sebi", priča Blaban.

Petar svira nekad po 12 sati na dan. Najveća inspiracija mu je Johan Sebastijan Bah, ali i njegov profesor harmonike.

"Bio je pravi umjetnik još kad je bio dijete, svajao svuda takmičenja po regionu. Ali, ali se onda došlo do situacije gdje treba da se svira na ovakvom akademskom nivou. Iz djeteta da se pređe u nešto što je perfektno nijansirano sviranje.  I evo, uspjeli smo to, mislim. Nekome se to obično ne desi nikad u karijeri, nekome se desi jednom. Ja, evo, nadam se da će mi se možda desiti još jednom", priča  profesor u muzičkoj školi "Vasa Pavić" Miroslav Ilić.

"Ključ uspjeha je, naravno, da je jednim dijelom talent koji sam dobio po rođenju, dakle, možda i nezasluženo. Ali, definitivno da je takođe velikim dijelom zaslužan dugogodišnji rad", kaže Petar.

A da biste bili najbolji u onome što radite, veoma je važna i psihička priprema pred nastup, koja se takođe vježba, kaže ovaj mladi virtuoz.

"Psihička priprema za nastup je uvijek teška, koliko god neko da nastupa. Ja sam u zadnje vrijeme nastupao na najvećim svjetskim takmičenjima za harmoniku, ali opet moram reći da je svaki nastup poseban.  Svaki nastup nosi svoju vrstu treme, nosi svoju vrstu pripreme. Dakle, postoji možda nešto što možemo svaki put da radimo da bismo se oslobodili jednog dijela treme.   Ali u potpunosti to nikad neće biti isto.   Mada, opet, kada sagledamo s druge strane, ako i sviramo previše opušteno, i to može biti problem. Tako da uvijek treba da postoji ta neka mala, mi joj zovemo pozitivna trema, koja nas podstiče da razmišljamo na sve,  kao i ta koncentracija, da sve odsviramo baš onako kako smo htjeli", napominje Petar. 

Doživljaj kompozicije koju svira, Balabanu možemo čitati s lica. Harmonika je za njega ne samo instrument već produžena ruka emocije.

"Neke kompozicije su programskog karaktera, tako da su, da kažem, lakše za shvatiti. Ako je romansa, dakle, to je neka ljubav između dvoje ljudi, ljubav čovjeka prema nečemu, ali takođe  tu je dosta detalja koje smo radili zajedno, profesor i ja, već godinama.   Te facijalne ekspresije jesu doživljaj kompozicije, ali su takođe dobrim dijelom koncentracija, da se svaki taj detalj ispoštuje, jer svaki taj mali detalj doprinosi da ljudi, slušaoci i izvođač čuju i osjećaju zapravo šta je, kako prenosi on tu kompoziciju. Ja mislim da na najviše razmišljanja ova muzika, ako se pomno prati, ako se skoncentrisano sluša neko dobro izvođenje, da zaista može na bilo koje razmišljanje da navede", naveo je on. 

Upravo muzika i harmonika oblikuju ovog mladog čovjeka. Na sceni, ali i u životu, uči ga da bude bolji.

"Veoma je bitno i da se kroz muziku, ako se zaista na pravi način shvati, oblikuje čovjek i oblikuju neka razmišljanja, koja su, mislim, sad konkretno razmišljanja možda i ne postoje, ali oblikuje se ta neka svijest o toj nekoj shvatanju stvari u životu.  Definitivno ta Bahova duhovnost, to što je on sve kompozicije svoje posvetio crkvi, posvetio Bogu, i osjeća se ta vertikala, tako kažem, sa gornjim svijetom koja nas spaja preko muzike.  Tako da, kao i neka razmišljanja na koje nas muzika podstiče što se tiče svjetovnog svijeta, da razmislimo možda o nekim odnosima između ljudi, da razmislimo o nekim prirodnim pojavama. Takođe, svaka kompozicija Johana Sebastiana Bacha može da nas navede na dublje duhovno razmišljanje", napominje Balaban.

Iako je tako mlad, dvaput je ponio titulu najboljeg na svijetu. Petrov trag u muzici daleko premašuje priznanja koja dobija.

"Mislim, evo samo pogledajte stabilnost.  Ovdje nije to lako, pogotovo ne za tinejdžera, a tek nije lako kasnije. Mislim, odgovornost je velika.   Znate, on treba da opravda to. Svjetski šampion. Nije lako, ali je ogromno zadovoljstvo . Kad god prođemo kroz teško odricanje, onda je to zadovoljstvo posle mnogo veće", istakao je Ilić.

Petar završava četvrti razred muzičke škole u Podgorici, a onda ga čekaju širom otvorena vrata svijeta muzike.

"Zaista sebe vidim u, kako ste rekli, najvećim koncertnim salama svijeta, ali takođe volio bih da se oprobam i u učionici, da vidim kakav je to rad, na koji način se radi, šta se sve može naučiti.  Ovako ja vidim šta se profesor radi i sve, ali opet je to drugačije kada vi uzmete nešto da radite", kaže Balaban.

• Smatraš da je važno da se tvoje znanje nekome i prenese?

"Tako je, naravno. Ako ne prenosimo znanje s koljena na koljeno, tako da kažem, onda ništa nismo uradili. Jednog dana će jedna generacija da ode, šta će onda druga? Tako da, to je možda i najbitnije da se znanje prenosi s jednog čovjeka na drugog, jer tako jedino možemo da očekujemo neki napredak", smatra Petar.

Ime Petra Balabana već je dio muzičke istorije. Ali nema sumnje da njegovo vrijeme tek predstoji.