Tufik Softić

Pioniri elektrifikacije

Manastir Đurđevi stupovi imao svoju hidroelektranu

Zahvaljujući vrijednom i sposobnom kaluđeru Milanu Đuroviću, danas katedralni manastir Đurđevi stupovi u Beranama, prvu struju je dobio još tokom Drugog svjetskog rata, kada su struja i sijalica za mnoge bili neodosanjani san.

Kaluđer Đurović bio je i organizator, i inicijator i investitor izgradnje ove mikro elektrane, o čemu je svjedočanstvo ostavio istraživač u ovoj oblasti Miodrag Barjaktarović u svojoj knjizi „Prve hidroelektrane Gornjeg Polimlja“.

Prema njegovim riječima kaluđer Đurović, poznatiji pod nadimkom Kaćo, za izgradnju ove hidroelktrane iskoristio je svoju, odnosno manastirsku vodenicu, u kojoj je montiorao dinamomašinu od kamiona.

„Preko transmisije kaiševa sa vertikalne osovine obrtaj je prenošen na dinamomašinu i tako je proizvođena električna energija“ – zapisao je Barjakatarović.

Ostalo je zabilježeno i da je montažu diname i ostalu opremu izveo jedan italijanski vojni zarobljenik.

Za rad ove hidroeltrane Đurović je izdvojio energiju sa dva vodenička vitla, dok je dva ostavio za mljevenje žita. Sa ove hidroelektrane strujom su napajani konaci manastira , kuća Vukića Pipera, koji je bio đakon u manastiru, kao i nekoliko susjednih kuća.

Barjaktarović je prikuipljajući materijal za svoju knjigu pronašao mnogo safgovornika koji su kaluđera Kaća Đurovića opisali kao izuzetno dobrog čovjeka.

„Kaćo je gajio rasne, priplodne volove. Nabavio je iz Peći zaprežna kola sa gvozdenim točkovima. Volove i zaprežna kola davao je na poslugu bez naknade ko mu se god javio. Davao je prijateljima i komšijama nova na zajam, koji mu možda od nekoga nikada nije ni vraćen. Gajio je krave, pčele, ćurke, guske, ovce, kokoške paunove. Obrađivao je manastirsko imanje, sijao kukuruz i povrće“ – piše Barjaktarović.

Kaluđer Milan Kaćo Đurović imao je tri sina, Basa, Sloba i Labuda i kćer Savetu. Njegova, odnosno hidroelktrana manastira Đurđevi stupovi prestala je sa radom dolaskom struje sa tadašnje termoelktrane u Beranama, poslije Drugog svjetskog rata.

Tragovi hidroelektrane kaluđera Đurovića, ostaci takozvanog badnja pd betona, sačuvani su i danas.

Na manastirskom vrelu nakon rata i prije izgradnje termoelktrane, izgrađena je još jedna hidroelktrana veće snage, sa koje je su struju dobile sve važnije društvene ustanove u gradu.

Hidrocentrala kaluđera Kaća, kao i druga na manastirskom vrelu, bile su samo neke od velikog broja koje su postojale na području Gornjeg Polimlja, odnosno opština Berane, Petnjica, Plav i Andrijevica.

Neki podaci govore da je na ovom prostoru do početka pedesetih godina prošlog vijeka i masovne elektrifikacije, bilo čak 35 mikro hidroelektrana, od kojih danas ni jedna nije sačuvana.

Miodrag Barjaktarović, priča da je za njima prestala potreba izgradnjom hidroelektrane na Mušovića rijeci kod Kolašina, kada je električna energija u Gornje Polimlje i na čitav sjever Crne Gore, dovedena dalekodovom sa ove hidrocentrale.

On objašnjava da su te hodroelektrane iz sadašnje perspektive bile primitivne i veoma male, ali da su neke od njih u to vrijeme bile vrlo značajne.

To su bile centrale snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je bilo koje su snabdijevale strujom po jednu kuću, pet koje su snabdijevale po nekoliko kuća, i 14 sa kojih su se strujom napajala čitava naselja", priča Barjaktarović.

Da Barjaktarović to nije zapisao u svojoj knjizi, danas se niko ne bi sjećao pionira elektrifikacije iz dalekih poratnih vremena, pa ni kaluđera Milana Đurovića, niti mnogih drugih koji su čitav život podredili dobrobiti nove zajednice. Dobrobiti lokalnog stanovništva u selima gdje su se gradile elektrane.

Tih spomenika elektrifikacije nema, tek po negdje u tragovima, kao što su ostaci mikro elektrane kod manastira Đurđevi stupovi.

Nepuni vijek kasnije, tajkuni su uzurpirali mnoge od rijeka na kojima se nekada bile te prve protočne elektrane. Uništili su prirodu, na brzinu se obogatili, a narod još još uvijek preko računa za struju plaća izgradnju tih elektrana kroz stavke na računima OIE 1 i OIE 2.

Ekološke tragove njihovih elektrane, tačnije rečeno ekocide,  biće teško sanirati i izbrisati, niti to do sada bilo ko pokušava. A olako se zaboravljaju pioniri elektrifikacije, među kojima je bio i kaluđer Đurović.