Mi.M. [ PR Centar ]

OSI i dalje izložene višestrukoj diskriminaciji i isključenosti

Osobe s invaliditetom, naročito one s intelektualnim teškoćama i koje žive u ruralnim područjima, i dalje su izložene višestrukoj diskriminaciji i isključenosti, zbog čega su potrebne izmjene zakonske regulative, snažnija institucionalna podrška, edukacija i osnaživanje za samozastupanje, čime se podstiče njihova inkluzija i ravnopravno učešće u društvu.

 To je saopšteno na konferenciji o zabrani višestruke i višesektorske diskriminacije lica s invaliditetom, koju je organizovalo nevladino udruženje (NVU) Zračak nade.

Predstavnica NVU "Zračak Nade" Sanela Žiga kazala je da projekat „Pravo na život u zajednici bez diskriminacije“, koji realizuje to udruženje u partnerstvu sa organizacijom Oaza iz Bijelog Polja, ulazi u svoju završnu sedmicu, a trajao je od avgusta prošle godine.

„Cilj projekta je smanjenje diskriminacije prema licima s intelektualnim invaliditetom kroz uspostavljanje adekvatne podrške za njihovo samostalno uključivanje u život zajednice, kao i obuku stručnih radnika za pružanje podrške osobama sa intelektualnim invaliditetom u oblasti samozastupanja“, navela je Žiga.

Prema njenim riječima, realizovali su niz aktivnosti koje su direktno doprinijele poboljšanju položaja osoba sa intelektualnim invaliditetom u lokalnim zajednicama.

„Ključne aktivnosti uključile su: kontinuiranu koordinaciju projekta tokom cijelog perioda njegove realizacije, dvodnevnu obuku u Bijelom Polju za stručne radnike o podršci osobama sa intelektualnim invaliditetom u samozastupanju, rad klubova za samozastupanje u Bijelom Polju i Pljevljima, istraživanje stepena diskriminacije djece, mladih i odraslih s invaliditetom na ruralnom području opštine Pljevlja, kao i radionice za razvoj svakodnevnih životnih vještina za osobe sa intelektualnim invaliditetom“, kazala je Žiga.

Istakla je da je jedna od posebno zapaženih aktivnosti bio jednodnevni izlet samozastupnika iz Pljevalja i Bijelog Polja, koji je realizovan na Žabljaku.

„Direktni korisnici projekta bile su 32 osobe sa intelektualnim invaliditetom iz Pljevalja i Bijelog Polja, 15 stručnih radnika koji su prošli obuke, kao i 20 predstavnika lokalne samouprave, institucija, NVO sektora i resornih ministarstava. Indirektno, projekat je obuhvatio oko 150 roditelja i članova porodica lica s invaliditetom, kao i djecu i mlade sa smetnjama u razvoju“, rekla je Žiga.

Istakla je da su kroz realizaciju projektnih aktivnosti, osobe s invaliditetom dodatno osnažene za samozastupanje, čime je unaprijeđen njihov kvalitet života, kao i kvalitet života njihovih porodica.

„Stručni kadar je dobio potrebne vještine za rad sa ovom populacijom, a kroz promociju i javne aktivnosti povećana je svijest zajednice o pravima i izazovima sa kojima se suočavaju lica s invaliditetom. Kroz ovaj projekat napravili smo konkretne promjene u lokalnoj zajednici, podstičući jednakost, samostalnost i inkluziju osoba sa intelektualnim invaliditetom“, zaključila je Žiga.

Predstavnica Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore Irena Rakočević ukazala je na ozbiljnost višestruke i višesektorske diskriminacije, koja, kako je istakla, podriva temelje osnovnih ljudskih prava, a naročito kada su u pitanju djeca s invaliditetom.

„Razvoj koncepta najboljeg interesa djeteta podrazumijeva obavezu društva da svakom djetetu, u skladu sa njegovim mogućnostima, omogući pravo i šansu za rast i razvoj“, kazala je Rakočević.

Istakla je da je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava već prepoznalo značaj intersekcijske diskriminacije i uvrstilo je u predlog zakona koji se očekuje u skupštinskoj proceduri.

„Ovim zakonskim izmjenama predviđa se i mogućnost krivičnih sankcija u slučajevima intersekcijske diskriminacije. Nije samo važno da intersekcijska diskriminacija bude prepoznata zakonom, već da u konkretnim slučajevima bude i sankcionisana. To je suština izmjena opšteg zakona o zabrani diskriminacije“, kazala je Rakočević.

Ukazala je i na važnu ulogu projekata poput ovog koji realizuje NVU „Zračak nade“, jer, kako je navela, upravo oni pokazuju koliko je potrebno podizati svijest lokalnih zajednica i svih relevantnih institucija.

Osvrnula se i na problematiku diskriminacije djece iz ranjivih grupa, navodeći da je važno govoriti i o djeci romske populacije sa invaliditetom.

„Oni su višestruko ranjivi, a o njihovom položaju se, nažalost, i dalje vrlo malo govori. Zato apelujem da upravo to bude tema budućih politika i dijaloga“, rekla je Rakočević.

Pozvala je sve aktere da nastave zajednički rad na prepoznavanju, suzbijanju i sistemskom rješavanju problema intersekcijske diskriminacije.

Predstavnica NVO „Oaza“ Rasema Hekalo istakla je važnost aktivnosti koje su bile fokusirane na osposobljavanje mladih i osoba sa intelektualnim invaliditetom da razviju principe samozastupanja i da shvate da mogu i treba da se zalažu za sebe i svoju grupu.

Podsjetila je da „Oaza“ u partnerstvu sa NVU „Zračak nade“ realizuje niz aktivnosti koje doprinose uključivanju ove populacije u društvene tokove.

„Poseban značaj ima obuka za stručnjake u oblasti samozastupanja, gdje su korisnici sami govorili o svojim potrebama i ravnopravnom učešću u društvu. Naš cilj je da ih osnažimo i da im otvorimo put ka uključivanju u radne procese. Već se kroz rad kluba izjasnili da žele i mogu da doprinesu zajednici, i to treba da prepoznamo i podržimo“, naglasila je Hekalo.

Istakla je da „Oaza“ ne staje sa radom čak ni kada nema aktivnih projekata, pojašnjavajući da klub funkcioniše u okviru udruženja kroz organizovani poludnevni boravak za deset korisnika, uz stalno prisutan princip samozastupanja.

Predstavljajući rezultate istraživanja stepena diskriminacije djece, mladih i odraslih lica sa invaliditetom u ruralnom području u Opštini Pljevlja, Lejla Kalajdžija iz udruženja Zračak nade kazala je da podaci potvrđuju ono sa čim se ova populacija svakodnevno suočava – višestruku isključenost i diskriminaciju u gotovo svim oblastima života, posebno na ruralnim područjima opštine Pljevlja.

„Koristili smo anketu kojom su obuhvaćeni djeca i mladi sa smetnjama u razvoju, odrasle osobe s invaliditetom, kao i njihovi roditelji. Istraživanje je obuhvatilo veliki broj indikatora, od pristupa obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, pa do zapošljavanja i kulturnog života“, kazala je Kalajdžija.

Kazala je da prema podacima iz izvještaja, čak 83 odsto ispitanika nema vrtić u krugu od tri kilometra, a 56 odsto nema pristup osnovnoj školi.

„Mnogi su morali napustiti svoje zajednice i školovati se u resursnim centrima daleko od kuće. Iako svi ispitanici imaju potrebu za personalnim asistentima, nijedna takva usluga nije dostupna u opštini Pljevlja. Jedini oblik organizovanog prevoza obezbjeđuje sama NVU „Zračak Nade“ i Dnevni centar, ali je i dalje 79 odsto ispitanika bez pristupačnog prevoza“, rekla je Kalajdžija.

Ukazala je da je zabrinjavajuće i da niko od ispitanika nema pristup defektolozima, logopedima i psiholozima u lokalnim zdravstvenim ustanovama, a da se fizikalne terapije svode na povremene tretmane u Igalu.

„U oblasti zapošljavanja, nijedan ispitanik stariji od 21 godine nije zaposlen, a svi su naveli da bi im za rad bilo neophodno obezbijediti asistente, pristupačan prevoz i mogućnosti prekvalifikacije“, navela je Kalajdžija.

Govoreći o zaključku, Kalajdžija je kazala da su osobe sa invaliditetom koje žive u ruralnim područjima Pljevalja diskriminisane u gotovo svim aspektima života.

„Njihov pristup osnovnim uslugama je ozbiljno ograničen ili u potpunosti onemogućen“, rekla je Kalajdžija.

Govoreći o preporukama, Kalajdžija je kazala da one uključuju: adaptaciju i opremanje škola u ruralnim područjima za inkluzivno obrazovanje, zapošljavanje asistenata u nastavi, uspostavljanje usluga pomoći u kući i personalne asistencije, pristup defektološkim, logopedskim, psihološkim i fizioterapeutskim tretmanima u zajednici, otvaranje mogućnosti za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, kao i uspostavljanje pristupačnog javnog prevoza i ključne infrastrukturne mjere.

„Ako bismo riješili pitanje prevoza, omogućili bismo pristup brojnim drugim uslugama i time značajno unaprijedili kvalitet života djece i osoba sa invaliditetom u ruralnim područjima“, naglasila je Kalajdžija, podsjećajući da prethodni pokušaji lokalne samouprave da uvedu ovu uslugu nisu realizovani.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda OMBUDSMAN Nerma Dobardžić istakla je da su osobe sa invaliditetom i dalje među najranjivijim grupama koje se suočavaju sa sistemskom diskriminacijom i višestrukim preprekama u ostvarivanju svojih prava.

„Konvencija UN o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala 2009. godine, zasniva se na modelu ljudskih prava. Međutim, u praksi i dalje dominira medicinski i funkcionalni pristup invaliditetu, što mora biti promijenjeno“, naglasila je Dobardžić.

Ona je ukazala na brojne oblasti u kojima su osobe sa invaliditetom suočene sa diskriminacijom – od pristupa obrazovanju i zapošljavanju, do socijalne i zdravstvene zaštite, naglašavajući da se svakodnevno javljaju i nove barijere.

„Potrebno je hitno okončati proces donošenja Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja invaliditeta i uspostaviti registar lica sa invaliditetom. Organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom moraju biti aktivno uključene u ovaj proces“, poručila je Dobardžić.

Ukazala je na nedostatak pravne regulative koja bi precizno definisala koje su to reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, navodeći da je to jedno od ranije iznesenih zapažanja institucije Zaštitnika.

Govoreći o višestrukoj i intersekcijskoj diskriminaciji, objasnila je da se radi o težem obliku diskriminacije, koji se dešava kada jedno lice ili grupa lica biva diskriminisana po više osnova istovremeno.

Naglasila je da Crna Gora ima solidan normativni okvir, ali da izostaje dosljedna i efikasna primjena zakona u praksi.

„Ustav Crne Gore, član 9, i zakon o zabrani diskriminacije jasno definišu i neposrednu i posrednu diskriminaciju. Međutim, diskriminacija nije samo kada je neko direktno isključen, već i kada se u praksi, faktički, pravi razlika u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji“, kazala je Dobardžić.

Dodala je da zakon taksativno navodi osnove diskriminacije, poput pola, roda, starosne dobi, nacije, vjere, seksualne orijentacije, invaliditeta, ali sadrži i otvorenu klauzulu, što omogućava širu interpretaciju i prepoznavanje diskriminacije i u slučajevima kada lično svojstvo nije izričito pomenuto.

„U praksi smo imali slučajeve u kojima osnov diskriminacije nije bio taksativno naveden, ali smo se, na osnovu otvorene klauzule, upustili u ispitivanje i postupili po pritužbama“, navela je Dobardžić.

Konferencija je dio projekta „Pravo na život u zajednici bez diskriminacije“, kojeg finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.