A.J.

Bojić: Sudija pogrešno razumijela slobodu izražavanja i toleranciju na javnu kritiku

Nakon što je Osnovni sud u Podgorici odbio tužbeni zahtjev gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića koji je tražio odštetu od 5.000 eura zbog navodne povrede ugleda i časti od strane portparola Demokratske partije socijalista (DPS) Miloša Nikolića i te partije, Mujovićev pravni zastupnik, advokat Vladan S. Bojić kazao je da u ovom slučaju sudija nije napravila elementarnu razliku između oštre kritike javnih ličnosti i političara, slučaja kada se "isfabrikuje i brutalno montira svojstvo 'preletača i lažova' na bazi 'falsifikovane fotografije i propadnost partiji'".

Bojić je kazao da tuženi nijednim dokaznim sredstvom nije dokazao da je Saša Mujović, aktivista, simpatizer, član ili glasač DPS, iako je, kako navodi, na njemu po pravnom akfabetu bio teret dokazivanja. Uprkos Statutu DPS kojim je propisano da se strogo vodi evidencija o svim članovima, čak i o simpatizerima, nema dokaza, dodaje Bojić. Zato, kako dalje navodi, što Saše Mujovića u nikakvim evidencijama DPS-a, niti ga je moglo ikada biti - potvrđeno je, kaže Bojić, kao definitivno da su salve takvih natpisa tuženih bile nekontrilisana količina infantilnih i plitkoumnih izliva kleveta i papagajskih laži.

"Svaki učeniji pravnik zna da se “ne dokazuju negativne činjenice” a u ovom smislu da se ne može očekivati da neko pruži dokaze o nečem što nije bio, recimo član, simpatizer i tome slično. Teret dokazivanja je na onome ko tvrdi neku “pozitivnu činjenicu” ((kao tuženi) da je Saša Mujović bio član i simpatizer DPS-a. Ali u sudskom postupku i zastupniku DPS-a i njegovom portparolu nestao je dah, pa je umjesto izvoda iz evidencija uslijedio samo muk i tajac. Istina, uz onu istu fotografiju ali sada nefalsifikivanog datuma za razliku od onih datumski falsifikovanih iz kampanje", navodi Bojić u reagovanju. 

Poručuje da je sudija pogrešno razumijela slobodu izražavanja i toleranciju na javnu kritiku koju, kaže, naravno mora imati i podnositi javna ličnost i to naročito u jeku političkih kampanja, svaki političar.

"Ali, ovdje uopšte nije riječ o kritici, ni onoj najružnijoj i najšokantnijoj, niti ovaj slučaj ima veze sa slobodom izražavanja i tolerancijom, već je posrijedi vulgarna i prostačka “podmetačina” uz falsifikovanu fotografiju (potreba za falsifikovanjem o svemu govori sve). Tužilac je neprestano danima nazivan lažovom i preletačem iz DPS-a što se ispostavilo kao idiotska laž, međutim sudija smatra da je to moglo izazvati ljutnju i nelagodu, ali da nije bilo podobno da poljulja ugled, čast i dostojanstvo, odnosno pravo na psihički integritet Saše Mujovića", dodaje on. 

Sudija je, kaže, takođe javna ličnost, pa nije tek retoričko pitanje da li bi "njeno nazivanje “lažovom i preletačicom” iziskivalo njeno moranje da trpi i da ima veći stepen tolerancije i tek nelagodu i ljutnju ili bi to poljuljalo njen ugled, čast, dostojanstvo i njen psihički integritet."

"Po svim mogućim precedentima Evropskog suda - sudija jeste javna ličnost i mora trpjeti kritiku ali sa (jednim ograničenjem) time - “da ona nije uvredljiva i klevetnička”. Da li sada sudija razumije i da li može da napravi razliku i da li može “ući pod kožu tužioca” da je pogrom Saše Mujovića bio i klevetnički i uvredljiv? Ako vas neko nazive lažovom i “preletačem” (koji izraz per se veže nepregledan niz najuvredljivijih najličnijih atributa za svakog čovjeka koji drži do čovečnosti) svaka dalja rasprava tu prestaje. To ne može da se pravda potrebama nikakve političke kampanje, to je rezantna kleveta uz najteže i najličnije uvrede časti. Kako mjeri drugima, sudija bi morao znati da će neki drugi sudija mjeriti i njoj", dodaje advokat. 

Zaključno, navodi Bojić, sudija nije napravila elementarnu razliku između oštre kritike javnih ličnosti i političara i "slučaj kada se bilo kome pa i javnoj ličnosti isfabrikuje i brutalno montira i podmetne svojstvo “preletača i lažova” na bazi “falsifikovane fotografije i propadnost partiji” čiji nikad nije bio ni član, ni simpatizer, ni aktivista." To je, dodaje, neodrživo, i kaže da "nema blage veze s nijednim precedentim Evropskog suda, već s potpuno pogrešnim razumijevanjem sudije - rasterećene tolerancijom i nesređene usredsređenosti."

"Ovdje je u krajnjem svakako riječ o - neopterećenosti potrebnim znanjem sudije. Jer, kakva to “vrata” sudija ovakvom konstrukcijom misli da pravi za ubuduće. Vjerujem da će žalba staviti stvari na svoje mjesto a sve sudije dobro razmisliti i poći najprije od sebe. Niko nije imun na odgovornost, niti će biti od nje na kraju krajeva - niko pošteđen. Zablude su privremene", zaključuje Bojić.