Tufik Softić

Najbolji vozači Simon vojaža rado bi se vratili u svoj grad

Veliki dio najboljih vozača nekadašnjeg beranskog autoprevoznog preduzeća “Simon vojaž”, koji su ranije zbog odlaska u stečaj te kompanije otišli trbuhom za kruhom na razne strane, izrazili su spremnost da se vrate u rodni grad ako bi novi vlasnici, osim što su kupili autobusku stanicu, obnovili vozni park i makar najrentabilnije linije.

To je Portalu RTCG kazao predstavnik radnika Nenad Radičević, koji je i sam angažovan za jednog prevoznika u susjednoj državi.

“Niko od nas nije otišao svojom voljom, već da izdržavamo i prehranimo porodice. Nije nam lako, i voljeli bi da se vratimo na stare perone naše autobuske stanice” – rekao je Radičević.

On je objasnio da mu je jasno da je Opština Berane kupila samo autobusku stanicu i da ne zna kakvi su dalji planovi.

“Ako bi novi vlasnici kupili makar nekoliko malih autobusa da u okviru tog novog preduzeća obnovimo neke lokalne i makar neke rentabilne linije u Crnoj Gori, za takvo nešto ne bi trebalo mnogo novca. Svi smo spremni da se vratimo u Berane” – rekao je Radičević.

Najbolji vozači autobusa nekadašnjeg beranskog autoprevoznog preduzeća “Simon vojaž” otišli su trbuhom za kruhom u inostranstvo ili u susjednu Srbiju, dok je manji dio njih ostao da vozi za druge privatne firme u Crnoj Gori. Makar deset njegovih kolega otišlo za Luksemburg, Njemačku ili Austriju, I bez problema su tamo našli posao u struci, jer se radi o najboljim vozačima autobusa.

“To su sve odlični vozači srednje starosne dobi, koji nisu željeli ovdje da životare na biorou rada, a nisu bili za penziju. Od toga većina radi posao vozača u tim državama, dok samo njih tri ili četiri rade neke druge poslove” – rekao je Radičević.

Premanjegovim riječima još desetak vozača autobusa, među kojima je i on, pronuđeni su da rade za firme u Novom Pazaru i da drže linije koje prolaze kroz Berane.

“Zamislite sada kako je nama kada odemo u Novi Pazar, i onda prolazimo pored svoje kuće. Ali, prinuđeni smo da se snalazimo i da radimo, da izdržavamo svoje porodice” – kaže ovaj iskusni vozač.

Još desetak najboljih vozača nekadašnjeg “Simon vojaža” radi za prevoznike u Crnoj Gori.

“Uništena nam je firma, i niko za to nije odgovarao, a mi smo prinuđeni da sa praga svoje kuće idemo vani da radimo. To su bili ne samo najbolji vozači u Beranama, nego i u Crnoj Gori i šire” – kaže Radičević.

Kriza u najvećem autoprevoznom preduzeću na sjeveru države započela je odavno, a kulminirala je u maju 2020., kada su radnici stupili u generalni štrajk. Tada su im vlasnici bili dužni plate i druga potraživanja za pune dvije godine.

Vjerovalo se da će uvođenjem stečaja da se prekine haotično stanje na ulicama u pogledu parkiranja autobusa, ali se to nije dogodilo.

Berane, kao najveće autobusko čvorište na sjveru Crne Gore, od tada je punih pet godina bilo bez autobuske stanice.

Bivši radnici podsjećaju da je beransko autoprevozno preduzeće Simon vojaž nastalo od nekadašnjeg Jugoprevoza, odnosno Ivangradprevoza, koji je bilo među najjačima u bivšoj Jugoslaviji. Poslije zapadanja u krizu, 2004. godine uveden je prvi stečaj i preduzeće godinu kasnije prodato mješovitoj firmi Simon vojaž.

Ta firma je odmah rasprodala kamionski vozni park i samo od toga povratila sva uložena sredstva. Nastavila je da radi sa stotinu radnika, a onda i ona počela da posustaje i ukida linije, kada su prije dvije godine radnici i započeli štrajk.

U međuvremenu je lukseburgški državljanin Simon Bernard podnio krivičnu prijavu protiv svog partnera u Crnoj Gori Mehmeda Adrovića, visokog funkcionera Demokratske partije socijalista, za zloupotrebu službenog položaja i navodnog falsifikovanja njegovog potpisa. Ta krivična prijava je završila u specijalnom tužilaštvu, i pokrenut je izviđaj, ali za sada bez epiloga.

Nezadovoljstvo biših radnika kulminiralo je krajem ljeta 2023. godine kada je stečajni upravnik prodao devet najboljih autobusa ove komapnije za svega 34 hiljade eura, a radnici su od tada više puta protestvovali tražeći da se, kako kažu, njihovi autobusi vrate u Berane.

Oni su zbog toga predali i krivičnu prijavu specijalnom državnom tužilaštvu. Tokom svih godina od početka krize, državne isntitucije nisu se oglašavale.

“Sada kada je kapija autobuske stanice otvorena I najavljeno da će uskoro biti u punoj funkciji, sve kolege bi radije vozile na lokalnim linijama, ovdje na sjeveru, između pet, šest gradova, i siguran sam da bi se vratili. Šteta je da Berane ostane bez najboljih vozača autobusa” – kazao je Radičević.

Beranski vozači poslednji put su se okupili prije pet godina kada su započeli štrajk, koji nije dao nikakav rezultat.

Autobusku stanicu poslije pet godina agonije kupila je Opština Berane i još uvijek nije potpuno poznato na koji način će poslovati, mada se kao najčeća opcija pominje da će raditi u sklopu preduzeća “Parking servis”.

“Kako god poslovala autobuska stnica, najbolji potez bi bio kupovina malih autobusa i obnavljanje makar lokalnih linija na kojima sada taksisti “kupe kajmak” jer građani nemaju drugog načina da se prebace na najkraćim relacijama u ovom dijelu Crne Gore” – rekao je Radičević.