David El  [ DW ]

16. 01. 2025. 07:30

Da li je Makron zauvijek izgubio „nezahvalnu Afriku“?

Ozbiljnost, razočaranost i frustracija – to se moglo vidjeti na licu Emanuela Makrona. „Neko je zaboravio da kaže hvala“, žali se francuski predsjednik. A onda postaje još direktniji: „Nijedna afrička vlada nije imala hrabrosti, s obzirom na javno mišljenje, da prizna da njihove zemlje danas ne bi imale suverenost da nije bilo francuske vojne aktivnosti u regionu.“ Makron svoje riječi naglašava ritmičkim podizanjem i spuštanjem ispruženog kažiprsta i skupljenim obrvama.

Radi se o dijelu Makronovog prošlonedjeljnog govora pred francuskim ambasadorima širom svijeta, na njihovom godišnjem okupljanju u Jelisejskoj palati u Parizu. Na događaj su bili pozvani i predstavnici medija i Makron je morao biti svjestan da će njegove eksplozivne izjave da izazovu iste takve reakcije.

Nije mu prvi put

Nina Vilen s belgijskog Egemont-instituta za međunarodne odnose, u intervjuu za DW ocjenjuje da je to „strateška greška“ francuskog predsjednika. Makron ih, dodaje, do sada napravio nekoliko. „Tokom posjeta Africi, domaćini nisu baš dobro primili njegove komentare i šale.“

Vilen smatra da su i ove zadnje izjave na tom tragu: „Teško je reći da li su to promišljeni komentari ili on jednostavno govori ono što smatra važnim. U svakom slučaju, takvi komentari potkopavaju nastojanja francuskih diplomata i vojnih zvaničnika da se na Francusku više ne gleda kao na arogantnu bivšu kolonijalnu silu.“

Treba li Makron da kaže hvala?

Džaste Kodžo, docent na Fakultetu za bezbjednosne studije u Nju Džersiju i bivši profesionalni vojnik koji je u Beninu proveo 20 godina, smatra da su Makronove izjave neopravdane. Na primjer, francuska antiteroristička akcija u Maliju od 2013. pa nadalje sprovedena je, kaže, zbog interesa Francuske. „Ni iz istorijske perspektive to nema smisla – čini se da je Makron zaboravio da su tokom oba Svjetska rata Afrikanci bili prisiljeni da se bore na strani Francuske, kao i tokom kolonijalnih ratova na području Indo-Pacifika.“

„Francuska ne bi bila tu gdje jeste bez ekonomskog, vojnog, diplomatskog i kulturnog doprinosa Afrike“, ukazuje Kodžo za DW. „Ti doprinosi nikada nisu bili pravedno nagrađeni. Možda bi zato predsjednik Makron trebalo da zaćuti i umjesto toga da kaže: Afriko, hvala ti što si nas nosila na svojim leđima.“

Francuski pritisak na Makrona

Francuska je unazad deset godina izgubila 58 vojnika na području Sahela. Prema mišljenju diplomata, Makron je razočaran zbog toga što nije dostignut planirani nivo bezbjednosti, kaže Liza Luj, dopisnica DW iz Pariza. „Spoljna politika je jedino područje u kojem Makron još ima određeni uticaj, s obzirom na to da, nakon prijevremenih parlamentarnih izbora, njegova stranka više nema najveću ulogu u Nacionalnoj skupštini“, objašnjava Luj.

Premijer pripada suprotnoj opciji i politički je nezavisan, što znači da Makron nema veliki uticaj na vladu. „Teško da će ta izjava, već ionako oslabljenog Makrona, učiniti imalo popularnijim.“

Zašto se i dalje Francuska doživljava kao kolonijalna sila

Francuska kolonijalna istorija obuhvatala je 20 afričkih država, od kojih se 14 oslobodilo okova kolonijalizma 1960, u tzv. „Afričkoj godini“. Ali, uticaj Pariza u bivšim kolonijama veći je nego na primjer uticaj Velike Britanije ili Portugala: u mnogim zemljama „Fransafrike“ koriste se dvije varijante CFA franka – valute koja je bila vezana uz francuski franak, a danas uz euro. Kada je Gvineja 1960. predstavila sopstvenu valutu, francuska tajna služba pokušala je da falsifikovanim novcem destabilizuje gvinejski franak.

Slično prisustvo Francuska je zadržala i kroz bezbjednosnu politiku mnogih zvanično nezavisnih država: francuska vojska nalazi se po čitavoj Africi i tamo ima brojne baze. Međutim, i to se u posljednje vrijeme poprilično smanjilo: nakon vojnih udara u sahelskim državama, Maliju, Burkini Faso i Nigeru, novi vladari napustili su stare zaštitnike, a novog partnera pronašli su u Rusiji. Stručnjaci međutim procjenjuju da ruske snage bezbjednosti nisu dugoročna zaštita od islamista i pobunjenika iz plemena Tuareg, već su u stvari samo garancija da će režimi u tim zemljama sačuvati svoju moć.

Brojna povlačenja francuske vojske

Uskoro će francuske baze da postoje samo u Gabonu i Džibutiju: tokom božićnog perioda, Senegal i Čad, a ubrzo nakon toga i Obala Slonovače, objavili su kraj partnerstva s Francuskom – prvi vojnici već su vraćeni u Francusku. „Francuska se ne povlači, samo se reorganizujemo“, poručio je Makron u svom govoru pred ambasadorima. „Afričkim liderima predložili smo reorganizaciju naših snaga. Mi smo pristojni, pa smo prepustili njima da to objave“, dodao je.

Predsjednik Čada. Mahamat Debi, to je demantovao: „Odluka o prekidu vojne saradnje s Francuskom je suverena odluka Čada“, naglasio je. A Makronov stav je, kaže, izraz „snishodljivog stava prema Africi i Afrikancima“.

Stručnjak za bezbjednost Kodžo takođe ne vjeruje da je bilo prethodnih konsultacija sa Senegalom i Čadom. S druge strane, on smatra da je Makron možda vršio pritisak na Obalu Slonovače, nakon što mu je postalo jasno da prisustvo Francuske u Senegalu i Čadu više nije dobrodošlo: „Možda je to bio strateški potez da se izvrši pritisak na predsjednika Uataru da prihvati povlačenje Francuske iz Obala Slonovače.“ U Obali Slonovače trenutno je stacionirano oko 600 francuskih vojnika. Njihovu bazu preuzima sada domaća vojska. U svom novogodišnjem obraćanju, Uatara je rekao da bi Obala Slonovače trebalo da bude ponosna na svoju vojsku, čija je „modernizacija sada završena“.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku