Kristof Štrak  [ DW ]

07. 05. 2025. 10:21

Vijesti iz dimnjaka: Kako se bira papa

Još prošlog vikenda su dimničari postavili dimnjak na krov iznad Sikstinske kapele – inače on uopšte ne postoji, niti je potreban: već odavno se papine odaje griju drugačije.

Ali kroz dimnjak će svijet saznati da li su se kardinali složili ko će biti novi papa.

Umjesto mnoštva turista koji se dive Mikelanđelovim freskama u Sikstinskoj kapeli, ovih dana je to možda najekskluzivniji klub koji postoji, gdje mogu da uđu samo ovlašćeni za izbor poglavara Katoličke crkve.

Procedura slijedi stroga pravila, iako su se ona mijenjala tokom dva milenijuma duge istorije Crkve: prvog nasljednika Svetog Petra birali su ne samo sveštenici, već i vjernici. I titula „važnih“, kardinalnih biskupa je „novina“ negdje iz petog vijeka.

Ali već vjekovima postupak slijedi određenu proceduru, makar je ona tačno određena tek „nedavno“ – prije jedva tridesetak godina.

Detaljna pravila – relativno „nova“

Jer tek papa Jovan Pavle II je 1996. objavio apostolsku konstituciju, kako će tačno kardinali mlađi od 80 godina birati papu.

Taj spis izaziva divljenje i crkvenog istoričara iz Augzburga, Jerga Ernestija: „Nijedan drugi dokument u istoriji papinstva nije toliko detaljan i temeljit u slučaju sedisvakancije (‘praznog prestola’) kao onaj Jovana Pavla II.“

Čini se da je Vojtila – a prste je tu svakako imao i njegov šef kongregacije za nauk vjere i kasniji papa Racinger – „želio da uzme u obzir sve moguće situacije i spriječi sve poteškoće“.

No i ta su pravila tu – da se krše. U toj odredbi piše da „maksimalan broj kardinala s pravom glasa ne smije prelaziti 120“, ali je u nadležnosti budućih papa, koliko će kardinala imenovati.

Za vrijeme pape Franje ih je u jednom trenutku bilo čak 140 mlađih od 80 godina, sada ih je 135.

Ali ta detaljna pravila određuju postupak čak i u slučajevima kao što je kardinal Vinko Puljić: on zbog bolesti isprva uopšte nije htio da dođe u Vatikan, ali je ipak došao – ali ne mora da sjedi u Sikstinskoj kapeli kao svi ostali, već će ga u svakom izbornom krugu posjetiti Infirmarii, „komisija“ od tri kardinala koji će uzeti njegovu izbornu cjeduljicu.

Ipak nije sve jasno

Naravno da je bitno komplikovanije ako neki kardinal sjedi u zatvoru. To se moglo dogoditi čak i jednom od samo tri kardinala iz Njemačke – ne zbog nekakvog vjerskog progona, već zbog optužbe za krivokletstvo.

Jer kardinal iz Kelna, Rajner Marija Velki, pred sudom je dao lažnu izjavu u jednom slučaju seksualnog zlostavljanja crkvenog službenika, ali postupak je ove nedjelje obustavljen nakon što je njemački kardinal platio 26 hiljada eura globe.

No zabuna je moguća čak i uz tako detaljna pravila: nedugo prije konklave se utvrdilo da su dva kardinala iz Afrike zapravo mlađa nego što se vjerovalo i kako su ipak mlađa od 80 godina.

To je, naravno, moguće sa ne baš primjerenom dokumentacijom krštenica i rodnih listova u bivšim kolonijama, ali jedan od njih je ipak ostao kod kuće.

Zatvoreno društvo

Najviše se zna o tajnovitosti čitavog postupka izbora pape: to je poznato i iz romana Roberta Harisa „Konklava“ i filma koji je po njemu snimljen, a današnje mjere daleko prevazilaze i od Jovana Pavla II propisanu zabranu komunikacije kardinala u konklavi „preko telefona ili radija“ sa svijetom izvan Sikstine.

Ne samo da su isključene kamere za nadzor, čak i zvučnici u prostoru konklave, već su tu i uređaji za ometanje signala, pa su i prozori ojačani kako se laserskim uređajima ne bi moglo prisluškivati šta se dešava u kapeli.

Sam postupak izbora je u romanu prilično tačno opisan: u svakom izbornom krugu kardinali pišu ime na cjeduljicu, ona se glasno čita i provjerava od više dostojanstvenika koji predsjedavaju brojanjem, jer se nakon toga sve izborne cjeduljice bacaju u vatru – i sagorijevaju crnim dimom, dakle niko nije izabran.

Nekakvih popisa nema, zapravo se ne podstiče ni razgovor među kardinalima o tome koga bi mogli da biraju u sljedećem krugu.

Jer izbor pape se smatra božanskim nadahnućem kardinala koji učestvuju u izboru.

To potvrđuje i pomenuti kardinal Velki koji je učestvovao već u izboru pape Franje: „Sve je to velika bogoslužbena svečanost, duhovni događaj“ gdje se izbor pape smjenjuje tek zajedničkom molitvom za pomoć Duha Svetog da se izabere „pravi“.

Vjerovatno prije vikenda...

Prvi krug izbora biće održan već ove srijede (7. maj) nakon svečanog početka konklave.

Od četvrtka je određeno da mogu biti četiri izborna kruga, dva prije i dva poslije podne. Petog dana – to je u ovom slučaju nedjelja – predviđena je pauza, ali u ponedjeljak se može nastaviti – ako bude potrebno.

Jer u dalekoj prošlosti je bilo konklava koje su trajale nedjeljama, no to već odavno nije tako.

U posljednjim konklavama, 2005. i 2013. godine, bijeli dim se zavijorio već uveče drugog dana pri izboru Benedikta XVI i Franje, kod Jovana Pavla II bilo je to tek trećeg dana. Duže od toga, ali ipak samo četiri dana, bilo je potrebno tek 1958. kada je izabran Jovan XXIII.

Nakon toga tajnovitosti više nema: u dvorani pred balkonom iznad Trga svetog Petra novog papu čekaju tri bijele odore – mala, srednja i velika – ali i dovoljno zihernadli (puntapeta) kako bi novi papa nekako izgledao kad se pojavi pred okupljenim narodom i kamerama.

A nakon toga se čuje i ono glasovito: Habemus Papam, imamo papu. Ali ko će to biti...