Angela Gepfert (ARD)  [ DW ]

07. 06. 2025. 07:42

Tramp protiv farmaceutske industrije: Zašto su ljekovi tako skupi u SAD?

Bijela kuća je sredinom maja predstavila strategiju za drastično snižavanje cijena ljekova za američke potrošače. Cilj je da se cijene ljekova koji se izdaju na recept smanje i do 90 odsto.

„Iako SAD čine samo četiri procenta svjetske populacije, farmaceutske kompanije ostvaruju više od dvije trećine svog profita upravo u Americi", rekao je predsjednik SAD Donald Tramp prilikom potpisivanja ukaza.

„Mi subvencionišemo zdravstvenu zaštitu drugih, koji plaćaju samo djelić onoga što mi plaćamo", rekao je predsjednik, pozivajući se eksplicitno na „socijalističke zdravstvene sisteme" poput onog u Njemačkoj.

Ministarstvo zdravlja dobilo je rok od 30 dana da definiše konkretne ciljeve, a na osnovu toga, vlada planira da započne pregovore sa farmaceutskom industrijom.

Američka vlada godišnje troši više stotina milijardi dolara na ljekove na recept preko zdravstvenog programa Medicare koji obuhvata skoro 70 miliona Amerikanaca starijih od 65 godina i hronično bolesnih.

Ministarstvo zdravlja bi trebalo – gdje god je to moguće – da omogući direktnu prodaju ljekova američkim potrošačima po najnižim cijenama na svijetu. Takođe, Agencija za ljekove (FDA) treba da ispita mogućnosti da se ubuduće dozvoli uvoz iz dodatnih industrijskih zemalja. Kako navodi Bijela kuća, razmatra se i ograničenje izvoza.

Carine i na ljekove?

Iako su ljekovi izuzeti iz Trampovog carinskog paketa, američka vlada trenutno sprovodi istragu o tome. Za njemačku farmaceutsku industriju SAD predstavljaju najvažnije izvozno tržište: 2024. je u SAD izvezeno farmaceutskih proizvoda u vrijednosti od 27 milijardi evra – dakle skoro četvrtina te vrste izvoza.

S druge strane, Njemačka je 2024. iz SAD uvezla farmaceutske proizvode u vrijednosti od 12,1 milijarde evra – što čini skoro 17 procenata uvoza u toj grani, kao i preko 12 procenata sirovina i poluproizvoda za ljekove.

Potrošači u SAD plaćaju tri-četiri puta više za ljekove

Odavno je poznato je da su cijene ljekova na recept u SAD zaista znatno više nego u drugim zemljama. Prema nedavnom izvještaju američkog trusta mozgova RAND Corporation, cijene u SAD su u proseku 2,78 puta više nego u 33 druge zemlje članice OECD. U poređenju s Njemačkom, američki potrošači plaćaju čak 2,94 puta više za ljekove.

Kod brendiranih ljekova razlika u cijenama između SAD i drugih zemalja još je izraženija: Amerikanci u prosjeku plaćaju 4,22 puta više nego građani u uporedivim zemljama.

Zato ne čudi što, prema podacima nevladine organizacije Kaiser Family Foundation (KFF), 28 odsto Amerikanaca navodi da im je „donekle teško" ili „veoma teško" da plate troškove lekova koje im je ljekar prepisao. Taj procenat raste na 37 odsto kod onih koji uzimaju četiri ili više ljekova na recept.

Posebno drastičan primjer visokih cijena ljekova u SAD je insulin – hormon koji reguliše nivo šećera u krvi i koji je neophodan za dijabetičare. Prema jednoj RAND studiji iz 2022. insulin u SAD košta skoro sedam puta više nego u Njemačkoj.

Centralno formiranje cijena ljekova u Njemačkoj

Kako to da su cijene ljekova u Njemačkoj toliko niže u poređenju sa onima u SAD? U Njemačkoj postoji centralizovan, državno regulisan mehanizam formiranja cijena ljekova – posebno kada je riječ o ljekovima koji se izdaju na recept.

Proizvođač doduše može da odredi početnu cijenu, odnosno tokom prve godine nakon uvođenja na tržište dobija punu cijenu.

Međutim, nakon što novi lijek uđe na tržište, sprovodi se procjena njegove koristi - i to od strane Zajedničkog saveznog odbora (G-BA) koji čine Savezno udruženje ljekara koji rade sa zdravstvenim osiguranjima, Savezno udruženje stomatologa, Njemačko udruženje bolnica i Savezno udruženje obaveznih zdravstvenih osiguranja.

G-BA odlučuje koje medicinske usluge – ljekovi, dijagnostički pregledi i tretmani – pokriva obavezno zdravstveno osiguranje. Dakle, on je svojevrsno „najviše tijelo za odlučivanje" kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti za oko 73-74 miliona ljudi koji su u Njemačkoj osigurani preko obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Na osnovu te procjene, proizvođač lijeka i Savezno udruženje obaveznog zdravstvenog osiguranja u Njemačkoj pregovaraju tokom jedne godine o cijeni koju će osiguranje refundirati, a koja zatim važi za sva 94 obavezna zdravstvena osiguranja u zemlji.

Ako pregovori o cijeni propadnu, konačnu odluku donosi arbitražna komisija.

Farmaceutske firme u SAD imaju skoro sasvim odriješene ruke

U SAD pregovore sa farmaceutskim kompanijama vode pojedinačni akteri – prije svega osiguravajuće kuće i - takozvani Pharmacy Benefit Manageri (PBM), firme koje djeluju kao posrednici između zdravstvenih osiguranja, proizvođača ljekova i apoteka, i koje pokrivaju oko 70 odsto osiguranih lica u SAD.

Ovakvi slabo strukturisani pregovori o cijenama omogućavaju farmaceutskim kompanijama da u velikoj mjeri samostalno određuju cijene. To dovodi do ogromnih razlika u cijenama i često vrlo visokih troškova koje pacijenti u SAD moraju da pokriju iz sopstvenog džepa.

Velika uloga generičkih ljekova u Njemačkoj

Pored toga, u Njemačkoj se podstiče upotreba generika koji su po pravilu znatno jeftiniji – dakle kopija originalnih preparata koje se pojavljuju na tržištu tek kada istekne patentna zaštita originalnog proizvođača.

Zdravstvena osiguranja u Njemačkoj određuju referentnu cijenu za grupu ljekova sa istim aktivnim sastojkom – i to najčešće na osnovu cijene jednog ili više jeftinijih generika. U iste kategorije s fiksnim cijenama spadaju i takozvani "me-too" ljjekovi – sa malim stepenom inovacije. U poređenju sa već postojećim lijekom oni nemaju nikakve ili ima samo minimalne terapijske razlike – ali su ipak zaštićeni patentom.