Nemanja Rujević (priredio)  [ DW ]

15. 06. 2025. 10:35

„Racionalna“ ili „rizična“ igra Benjamina Netanjahua?

Izrael i Iran nastavili su razmenu projektila, broj žrtava u obje zemlje raste.

Pera štampe na njemačkom donose o tome različite komentare, posebno u pogledu racionalnosti ovog izraelskog udara.

Frankfurter algemajne cajtung piše da kritičari vide potez premijera Benjamina Netanjahua kao „besciljnu konfrontaciju“, ali da udar bombama na iransku tehnologiju za obogaćivanje uranijuma ima racionalno jezgro.

„Ne može se lako odbaciti Netanjahuovo objašnjenje da je reagovao na 'jasnu i akutnu prijetnju po opstanak Izraela'. Iranski režim bi vrlo brzo mogao da posjeduje nuklearno oružje za masovno uništenje, što sa pravom zvoni na uzbunu u Jerusalimu“, navodi list, dodajući da realno djeluje prijetnja da bi fanatici u Teheranu mogli da probaju da ostvare prijetnju uništenja Izraela.

„To što je Netanjahu ignorisao savjet iz SAD da se uzdrži od napada ukazuje na dubinu nepovjerenja koje se uvuklo u izraelsku vladu. Ona se sve više osjeća usamljeno u borbi protiv neprijatelja Izraela“, dodaje list.

I drugi veliki konzervativni list, Velt, piše u sličnom tonu. Iran se naziva „najopasnijom totalitarnom silom našeg vremena“.

„U Iranu se žene sistematski ugnjetavaju i zlostavljaju. Homoseksualci se ubijaju. Ljudi drugačijeg mišljenja završavaju u zatvorima i bivaju mučeni. U Teheranu se cinično i hladnokrvno osmišljava i finansira zloupotreba civila u Gazi kao ljudskih štitova. Prvi cilj mula u Teheranu je – prema zvaničnoj državnoj doktrini – uništenje države Izrael“, piše Velt.

List Lauzicer rundšau komentariše da je trenutak napada zapravo bio povoljan za Izrael. „Iranska protivvazdušna odbrana već je u velikoj mjeri bila onesposobljena od strane izraelskog vazduhoplovstva. Najbliži saveznici Irana u borbi protiv Izraela – terorističke organizacije Hamas i Hezbolah – ozbiljno su oslabljeni. U Siriji nova vlada tek treba da uhvati politički korak.“

„Prije svega, američki predsjednik Donald Tramp više nije sputavao svog prijatelja Benjamina Netanjahua – možda iz frustracije zbog teških pregovora sa Iranom o nuklearnom programu“, razmatra list.

Hanoverše algemajne je upravo suprotnog stava i piše da Netanjahu sprovodi rizičnu strategiju. „Otvara još jedan front, uz već razarajući rat u Gazi, uz neprekidne napade na Zapadnoj obali, uz i dalje tinjajuće sukobe sa Hezbolahom u Libanu. Time izlaže sopstveno stanovništvo velikoj opasnosti.“

Ekonomski list Handelsblat analizira šta Netanjahu ovime dobija: „Sve kontroverzniji izraelski premijer od eskalacije profitira politički. S jedne strane, podložan je pritiscima radikalnih koalicionih partnera koji otvoreno zagovaraju aneksiju Pojasa Gaze i Zapadne obale. S druge strane, eskalacijom uspijeva da skrene pažnju sa drugih promašaja – recimo odgovornosti za bezbjednosni fijasko 7. oktobra i optužbi za korupciju.“

Rajniše post navodi da su izraelski napadi pokazali kako je „Iran vojno slabiji nego što se mislilo“. „Ipak, situacija ostaje izuzetno opasna: režim mula je javno ponižen i to sigurno neće zaboraviti. Pošto se radi o vjerskim fanaticima, nikada se ne zna kako će reagovati“, upozorava Rajniše post.

Švajcarski Noje cirher cajtung stvari stavlja u širi kontekst i to povodom desete godišnjice najave američkog predsjednika Donalda Trampa da ulazi u politiku.

„Tramp je vidio slabost Amerike i obećao da će je ponovo učiniti velikom. A sada – deset godina kasnije? Rat u Ukrajini bijesni, Putin ne shvata Trampa ozbiljno, Gaza je i dalje pakao, a Izrael je na ivici da uvuče Amerikance u veliki, izuzetno opasan rat sa Iranom“, piše list i zaključuje:

„Šta je bilo s Trampovim obećanjem da više neće biti beskrajnih ratova na Bliskom istoku? Tramp sada vjerovatno shvata da ne može istovremeno biti i čvrstorukaš i mirotvorac.“