Zoran Arbutina  [ DW ]

05. 08. 2025. 08:29

Jedna „Oluja“, dvije priče, tri decenije

Jednom godišnje, 5. avgusta, uspavani gradić Knin se probudi i postane središte političkog života Hrvatske.

Politička i vojna elita zemlje okuplja se ispod nacionalne zastave od dvadeset metara na ruševinama tvrđave iznad grada, gdje se uz mnogo pompe drže rodoljubivi govori i dodjeljuju odlikovanja.

Slavi se Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kao i Dan hrvatskih branitelja, u znak sjećanja na vojnu operaciju „Oluja“, sprovedenu od 4. do 7. avgusta 1995. godine.

Podizanje ogromne zastave na kninskoj tvrđavi i danas se smatra simbolom slavne pobjede hrvatskih snaga nad Srbima u četvorogodišnjem Domovinskom ratu (1991-1995).

Tada su hrvatska vojska i policijske jedinice u velikoj ofanzivi tokom 85 sati oslobodile Krajinu, i time najveći dio od one trećine hrvatske teritorije koju su tokom rata bili zauzeli pobunjeni Srbi.

Nastavak u Bosni i Hercegovini

Istovremeno, Oluja je označila i prekretnicu u ratu u Bosni: u koordinisanoj akciji Hrvatske vojske, snaga Armije BiH i pripadnika Hrvatskog veća odbrane, uz određenu vazdušnu podršku NATO, prekinuta je višegodišnja srpska opsada Bihaća i ponovo je oslobođena Zapadna Bosna.

Ubrzo nakon toga, u nastavku hrvatsko-bošnjačke vojne ofanzive, i drugi djelovi BiH došli su pod njihovu kontrolu. Teritorija pod kontrolom vojnih snaga bosanskih Srba se smanjila sa 70 na 49 odsto zemlje, što je na kraju dovelo do mirovnog sporazuma iz Dejtona.

Ratovi na području bivše Jugoslavije, koji su započeli 1991. proglašenjem nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, i desetodnevnim ratom u Sloveniji, time su privremeno okončani.

Konačno su završeni tek četiri godine kasnije, kada je NATO intervenisao protiv Srbije u ratu na Kosovu, što je potom dovelo do proglašenja nezavisnosti Kosova.

Bijeg Srba iz Krajine

Vojna operacija Oluja donijela je, međutim, i drugu dalekosežnu promjenu za Hrvatsku: tokom tih 85 sati „Oluje“ i neposredno nakon toga oko 200.000 Srba napustilo je područje Krajine u pravcu Srbije. Bilo je nasilnih protjerivanja, ali većina je pobjegla iz straha od osvete.

U godinama prije toga, više od 170.000 Hrvata bilo je protjerano s područja Hrvatske pod srpskom dominacijom, naročito na samom početku rata. Tada su srpske snage počinile i mnoge zločine nad hrvatskim civilima.

Kako se pokazalo, strah Srba bio je opravdan: došlo je do brojnih pljački, mnoge kuće Srba, pa čak i cijela sela, uništene su i spaljene, a prema navodima nevladine organizacije Documenta iz Zagreba, ubijeno je 1.055 srpskih civila koji su ostali.

Iako su mnogi od tih zločina dobro dokumentovani, gotovo niko za njih nije bio optužen, a kamoli osuđen. Pravosudni organi u Hrvatskoj nakon rata pokazivali su vrlo malo interesovanja za istraživanje mogućih zločina hrvatskih vojnika.

Ni Haški tribunal nikoga nije osudio. Tako su 2011. godine prvostepeno osuđeni Ante Gotovina, jedan od glavnih zapovednika, kao i general Mladen Markač, na višegodišnje zatvorske kazne zbog odgovornosti za ratne zločine, ali su obojica u drugostepenom postupku oslobođeni.

Iako su se u poslijeratnim godinama mnoge srpske izbjeglice vratile u Hrvatsku, Srbi koji su prije rata kao konstitutivna manjina igrali važnu ulogu u političkom životu zemlje, danas tamo imaju tek marginalnu ulogu u društvu.

Hrvatska: Herojska pobjeda

Iako je od Oluje prošlo već tri decenije godina, ocjene s hrvatske i srpske strane i dalje se uveliko razlikuju. U Hrvatskoj se ona jednoznačno pozitivno vidi, smatra se u svakom pogledu legitimnom, opravdanom i herojskom vojnom operacijom u sklopu odbrambenog rata.

Za 30. godišnjicu u Zagrebu je održan veliki mimohod na kojem je u dugoj koloni prikazano sve čime raspolaže Hrvatska vojska. Učestvovalo je mnoštvo vojnika, na ulice je izvezena brojna tehnika, a iznad gledalaca su letjeli novi, nedavno kupljeni francuski borbeni avioni Rafali.

Prvi put su u takvoj paradi učestvovali i vojnici NATO. Takođe su za paradu iz Njemačke pozajmljena dva tenka tipa Leopard: hrvatska vojska ih još nema, ali su naručeni.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je tim povodom na svom Fejsbuk profilu napisao: „Slavimo svoje pobjede, ne mrzimo nikoga. Potpuno smo svjesni – i želim da toga budu svjesni i oni koji dolaze posle nas, koji su tada bili djeca – da je to bila pobjeda hrvatskih vojnika, hrvatskih ljudi, hrvatskog rukovodstva tog vremena.“

Srbija: Pogrom

S druge strane, u Srbiji se operacija „Oluja“ smatra ne samo najvećim vojnim porazom u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, već i sinonimom za protjerivanje Srba te za ratne zločine i razaranja počinjena nad njima.

U tom duhu srpski predsjednik Aleksandar Vučić je na ovogodišnjoj komemoraciji, koja je održana pod geslom „Oluja je pogrom – pamtimo zauvjek“, ponovio stari narativ po kome Srbi već 30 godina trpe ogromnu nepravdu od strane međunarodne zajednice.

„Nikada više slobodu Srbinovu vam nećemo dati da ugrozite na bilo koji način“, rekao je Vučić i dodao da stranci jačaju sve države oko Srbije, a samo nju slabe.

Rekao je i da Srbija nikoga ne ugrožava, ali će 20. septembra svima pokazati „kakvu smo narodnu vojsku stvorili“ i da je Srbija dovoljno jaka da se sama odbrani.

Tog dana planirana je velika vojna parada u Beogradu. I na toj će paradi iznad publike letjeti francuski borbeni avioni Rafali, kao što je to bilo i u Zagrebu – na svjetskom tržištu oružja trenutno vlada velika gužva, potražnja je veća od ponude.