Andre Kartšal (ARD)  [ DW ]

12. 08. 2025. 08:13

Granične kolone skupo koštaju njemačku privredu

Kada se iz Poljske autoputem A12 ulazi u Njemačku, ubrzo nakon granice autoput postaje jednosmjeran. Tu njemačka policija vrši kontrole. Desna traka je blokirana – tamo stoji policija i zaviruje u svako vozilo. Za dokumente i papire se ne pita.

Tek s vremena na vrijeme policajac podigne palicu, pa se vozilo pažljivije pregleda. Tada sve stane – i mora da stane cijela kolona. Ponekad se izdvoji neko vozilo sa strane, a i to dodatno košta vremena sve one koji čekaju u koloni. Problem nije samo za putnike i vozače, nego i za prevoz robe iz Poljske ili u Poljsku.

Koos den Ruijen iz Holandije radi u Frankfurtu na Odri za poljsku špeditersku firmu Log Way Solution. Nema ni najmanje razumijevanja za kontrole: „Za vozače je to samo gnjavaža." Na graničnim prelazima sada redovno mora da čeka: „To su zapravo prikriveni troškovi. Niko nam taj novac neće vratiti."

Otkako je i Poljska, kao i Njemačka prije nje, uvela nadzor saobraćaja na granici, vozači poput den Ruijena moraju da stoje u koloni u oba smjera. On računa izgubljeno vrijeme: „Ponedeljkom ujutru – kašnjenje od 40 do 60 minuta u najboljem slučaju. Petkom, kada su gužve ponovo velike, ista priča. A posebno dugo traje posle praznika: posle Uskrsa postalo je normalno da se čeka i po šest, sedam sati."

Tu gubimo milione evra!

U sektoru prevoza vlada uzbuna. Eberhard Tif iz Strukovnog udruženja za međunarodni transport tereta podsjeća na osnovno pravilo svakog posla: „Vrijeme je novac. Kada vozila stoje, od njih nema koristi i ne stvaraju vrijednost." Taj sektor godišnje gubi milione samo na graničnom prelazu prema Poljskoj kod Frankfurta na Odri.

Industrijska i trgovinska komora (IHK) Istočnog Brandenburga i Udruženje prevoznika nedavno su uputili hitno pismo njemačkom ministru saobraćaja Aleksanderu Dobrintu (CSU). Gotovo četiri miliona kamiona godišnje prelazi granicu samo kod Frankfurta na Odri – ili trenutno stoji pred njom. U pismu se navodi da kontrole dovode do „poremećaja u lancima snabdijevanja" i ometanja radnika koji putuju na posao. Rastući troškovi „trajno" slabe konkurentnost.

Predložena su i praktična rješenja – na primjer, jedna traka za automobile i mala dostavna vozila, a druga za autobuse i kamione. To bi odjednom bile barem dvije trake. Područje nekadašnjeg graničnog prelaza iz vremena DDR-a moglo bi ponovo da se iskoristi kako bi se stvorilo više prostora za nadzor.

Poljaci su bili pametniji

Predlozi su praktični i mogli bi da se sprovedu u dogledno vrijeme. Međutim, još jednom pokazuju koliko je cijeli nadzor saobraćaja na njemačkim granicama uveden nekoordinisano i djelimično bez ikakvog plana.

Monik Cvajg iz IHK Istočnog Brandenburga, koja je zajedno s Tifom potpisala pismo ministru, kaže da je Poljska pokazala kako to može bolje da se organizuje: „Oni imaju dvije saobraćajne trake za nadzor, želimo nešto slično i na njemačkoj strani."

Nije bez ironije činjenica da baš Poljska „to može bolje": njemački susjed bi najradije što prije ukinuo svaki nadzor. Varšava je svoj nadzor uvela tek kao reakciju na njemačku odluku da ponovo kontroliše svoje granice.

Poljski ambasador Jan Tombinjski prošle nedjelje je došao u glavni grad Brandenburga Potsdam da se predstavi. Tamo se sastao s premijerom pokrajine Ditmarom Vojdkeom. Političar SPD-a još jednom je naglasio ono što svi ovdje znaju – da je Poljska najvažniji trgovinski partner Brandenburga. Ipak, Vojdke ima razumijevanja za nadzor granica jer smatra da su „značajno doprinijele suzbijanju neregularne migracije".

Dok se ne riješe uzroci migracija...

Mnogi stručnjaci i političari to dovode u pitanje. Štaviše, kontrole na spoljnim granicama, kao i različiti motivi i uzroci migracija, ono su što zaista utiče na broj migranata. S druge strane, nadzor njemačkih granica ima – ako uopšte – tek sekundarni efekat.

Ambasador Tombinjski se diplomatskim riječima ponovo založio za ukidanje graničnih kontrola. Poljska je „uložila velika sredstva u zaštitu spoljne granice Evropske unije". Između ostalog, podigla je 186 kilometara dugu graničnu ogradu prema Bjelorusiji koja se elektronski nadzire. Tombinjski upozorava da je to „opravdano samo ako onda unutrašnje granice Evropske unije garantuju slobodu kretanja".

Špediter den Ruijen upravo to i želi. Za njega kontrole ostaju prije svega trošak: „Sve je to politička odluka ljudi koji uopšte ne znaju kako ovdje izgleda." Za sada se, međutim, ne nazire kraj takvim kontrolama.

Za den Ruijena to znači: svaki radni ponedeljak počinje gubitkom. „Recimo da imate 50 kamiona, a ako oni svakog ponedeljka u najboljem slučaju stoje sat vremena u koloni – onda svakog ponedeljka imate 50 sati izgubljenog radnog vremena."