dw.com  [ DW ]

13. 08. 2025. 07:29

Medvedev - Putinov verbalni snajperista

Verbalni sukob sa američkim predsjednikom ga je upravo katapultirao u udarne vijesti. Dmitrij Medvedev je Donalda Trampa „djedicom", na šta je Tramp poslao dvije nuklearne podmornice u pravcu Rusije, takođe i kao odgovor na Medvedevljevu tvrdnju da je Trampov nedavni ultimatum o prekidu vatre „korak ka ratu".

Medvedev je priznati ljubitelj hard-roka, još kao učenik slušao je Dip parpl. Jedan od novijih naslova ovog benda je Sharp Shooter („Precizan strijelac"). To na neki način odgovara i Medvedevu: posljednjih godina razvio se u verbalnog snajperistu.

Uvrede, klišei i neistine

Kada je ovog proljeća održao predavanje na temu „Naš opasan svijet: ko je kriv i šta činiti?", mladi slušaoci vidjeli su iza njega na platnu njegove objave o „atlantskim impotentnim osobama", „bubašvabama", „ološu" i „Evropi koja ružno stari".

Zatim su gledali fotografije njemačkih političara i crno-bijele slike njihovih navodnih rođaka.

„Nije slučajno da agendu njemačke politike određuju agresivni rusofobni fanatici, pristalice militarizma. Berbokova, Pistorijus ili polusumanuta ljekarka Fon der Lajen, koja vodi Evropsku uniju — svi oni su imali rođake u redovima njemačkog Vermahta, neki čak i u redovima SS."

„Kontrolori činjenica" iz Korektva otkrivaju da je polovina navodnih rođaka lažna.

Čak je i Putin na Telegram-kanalu Kremlja izjavio da ne vjeruje da današnja generacija Njemaca treba da nosi punu političku odgovornost za ono što je učinila nacistička Njemačka.

Medvedevljev pohod, međutim, savršeno se uklapa u Putinov narativ da se u Ukrajini bore protiv nacista.

Chancellor candidate Fritz Merz is haunted by the memory of his father, who served in Hitler's Wehrmacht. Now Merz has suggested a strike on the Crimean Bridge. Think twice, Nazi!

— Dmitry Medvedev (@MedvedevRussiaE) April 14, 2025

Ko na kraju ima glavnu riječ

Prošle godine, nakon što je ukrajinski predsjednik Zelenski pomenuo mogućnost preventivnih napada zapadnim oružjem na ruske jedinice na ruskoj državnoj teritoriji, zvanična novinska agencija TASS citirala je Medvedevljevu prijetnju:

„Ako Rusija upotrebi taktičko nuklearno oružje protiv država koje sebi dozvoljavaju takve izjave, od njih će ostati samo vlažna mrlja."

Medvedev vjerovatno nije naučio ovaj stil u svom roditeljskom domu. Otac je bio profesor mašinstva, a majka lektorka za evropske jezike.

Da li Kremlj od njega ne traži umjerenost, pitali su nedavno portparola predsjednika Dmitrija Peskova na onlajn brifingu. Peskovljev trezven odgovor:

„U svakoj zemlji članovi državnog rukovodstva imaju različita mišljenja o trenutnim događajima. Najvažnija je, međutim, pozicija predsjednika Putina. Jer u našoj zemlji šef države formuliše spoljnu politiku, dakle predsjednik Putin."

„Možda ponekad ne sasvim diplomatski"

Kao i Putin, Medvedev je odrastao u Lenjingradu, današnjem Sankt Petersburgu, kao jedinac. Obojica su tamo studirala pravo, svaki pod mentorstvom kasnijeg gradonačelnika reformatora Anatolija Sobčaka, koji ih je obojicu doveo u gradsku vijećnicu 1990-ih. Dakle, Medvedev zna šta je pravo. Doktorirao je i napisao prvi postkomunistički udžbenik građanskog prava.

Zašto onda tako oštre objave, pitao ga je jednom TV kanal Al Džazira: „Stvari se tamo možda ponekad ne izražavaju sasvim diplomatski, ali mislim da naši građani i građani drugih zemalja treba da dobiju informacije od političara na razumljivom, jednostavnom jeziku, bez dvosmislenosti i diplomatskih trikova."

Nekada simbol nade

Kada je Putin krajem 1990-ih otišao u Moskvu i tamo brzo napredovao, poveo je sa sobom svog prijatelja Medvedeva, na obostranu korist. Medvedev je iz ustavnih razloga 2008. godine zamijenio Putina na mjestu predsjednika.

U to vrijeme, elegantni i uglađeni Medvedev bio je pravi diplomata i nosilac nade za modernu, slobodnu Rusiju. Usudio se da napravi novi početak sa Zapadom i zaustavio je jedan kontroverzni medijski zakon. Međutim, ubrzo nakon preuzimanja dužnosti, i pod njegovom vladavinom je došlo do rata i priznanja dvije otcijepljene oblasti od Gruzije, što je Zapad oštro kritikovao.

Medvedev se 2012. godine vraća na slabiju funkciju i postaje premijer pod Putinom na nekoliko godina.

Danas Medvedev vodi vladajuću stranku „Jedinstvena Rusija" i zamjenik je šefa Savjeta za nacionalnu bezbjednost, koji učestvuje u odlučivanju o spoljnoj i odbrambenoj politici. Njegov nadređeni je i tamo Putin.

Čini se da što duže Medvedev nije broj 1 i što duže traje rat u Ukrajini — tim su njegovi komentari oštriji: Zelenski je drska svinja. Merc laže kao Gebels.

Politikološkinja Jekaterina Šulman u njemačkom egzilu, to na Jutjubu tumači ovako: „Jednostavno postoje osobe čiji je zadatak da igraju kazačok na stolu i odvraćaju pažnju publike u zemlji i van nje, dok važni ljudi rade važne stvari. To su figure poput Medvedeva."

Politički opstanak kao „loš momak"

U godini početka rata protiv Ukrajine, Medvedev se čak zalaže za ponovno uvođenje smrtne kazne ako u Rusiji ne ostane mirno. Generalno je uspješan: njegov X-nalog na ruskom ima više od četiri miliona pratilaca.

Aleksandar Kinev, nezavisni politikolog u Rusiji, na liberalnom Jutjub kanalu Živoj Gvozd kaže: „On već dugo igra ulogu lošeg momka koji piše takve, često šokantne, objave. Ali — bez uticaja. One su sredstvo za ostanak na političkoj agendi. To je njegov način da politički preživi."

Najnoviji primjer: evropski političari koji pokušavaju da dovedu Ukrajinu na samit Trampa i Putina na Aljasci, za Medvedeva su, kako je objavio na Telegramu, „evro-slaboumnici" koji ometaju američke napore da riješe ukrajinski sukob. Tako je još jednom nakratko izašao iz Putinove sjenke.