Ane-Sofi Brendlin  [ DW ]

06. 09. 2025. 11:37

Cirkus za ljude, patnja za životinje

Ljudi hiljadama godina koriste životinje za trke i sportska nadmetanja, cirkuske tačke i nastupe u arenama. Danas se sve više ljudi tome protivi. Pitanja o zaštiti životinja postaju sve glasnija.

„U Australiji se svake godine održava velika konjska trka, Melburn Kup, o kojoj se sve češće kontroverzno raspravlja. Jer, gotovo svake godine na toj trci konji padaju, lome noge i uginu“, kaže Heder Brauning.

Ona je docentkinja filozofije na britanskom Univerzitetu Sautempton i bavi se zaštitom životinja i etikom.

Na takvim trkama konji se često dopingiraju ljekovima ili udaraju bičevima.

„U igri je mnogo novca i postoje beskrupulozni treneri ili veterinari, koji su spremni da tjeraju konje do samih granica izdržljivosti“, objašnjava Džoana Grosman, glavna politička savjetnica američke organizacije za zaštitu životinja Animal Welfare Institute.

Životinje osjećaju bol i strah

Dugo je bilo sporno koliko snažno životinje zaista osjećaju bol, patnju i strah. To je, prema riječima Džoane Grosman, dodatno olakšalo njihovu „eksploataciju“.

U posljednjim godinama formirala se interdisciplinarna zajednica istraživača, koja se bavi sposobnošću životinja da osjećaju radost ili bol.

„Svi polaze od toga da sisari, kao što su psi i konji, osjećaju bol isto kao i mi ljudi. Oni imaju mozgove, koji su našim strukturno vrlo slični“, kaže Brauning.

Sada postoji široki konsenzus da su i ptice i ribe bića koja osjećaju.

Trke hrtova zabranjene u većini zemalja

Neke popularne sportske discipline koje se temelje na učinku životinja već su zabranjene u različitim zemljama. Tu spadaju i trke pasa, u kojima hrtovi jure za mehaničkim mamcem.

Ova sportska disciplina jedno je vrijeme privlačila više gledalaca nego poznate konjske trke i decenijama je bila popularna masovna zabava.

U posljednje vrijeme, međutim, sve češće se kritikuje što životinje žive usamljene u kavezima i da su metode treninga brutalne. „Trening, kojim se osigurava da životinje daju učinak, prilično je grub i temelji se na kažnjavanju. A najveća briga je ono što se sa životinjama dešava kada više nisu potrebne“, kaže Brauning.

Trke hrtova su još uvijek dozvoljene u deset zemalja svijeta. Među njima je Velika Britanija gdje je masovno klađenje na te trke.

Manja popularnost nastupa divljih životinja

Na meti kritika su i tradicionalne cirkuske tačke s nastupima divljih životinja poput slonova, tigrova, žirafa ili lavova. Isto važi i za delfine, orke, kitove, čiji su nastupi u šou programu s dreserima punili arene.

„Ti sisari se doslovno zlostavljaju da bi se ponašali onako kako to dreser zahtijeva. Divlja egzotična životinja, koja bi zapravo trebalo da živi na slobodi, nije sklona izvođenju trikova“, kaže Grosman. „Dakle, da bi se natjerala na te numere, doslovno je treba pretući i prisiliti na pokornost.“

Korišćenje divljih životinja u cirkusu je zabranjeno u mnogim zemljama, između ostalog u Boliviji, Kostariki, Indiji i Iranu. U Evropi je to, međutim, u mnogim državama i dalje legalno.

Zato je 2021. godine milion građana EU zatražilo zabranu divljih životinja u cirkuskim predstavama, nakon što su istraživanja pokazala da gotovo 90 odsto životinja spašenih iz evropskih cirkusa pati od poremećaja u ponašanju, samopovrjeđivanja ili ima teške fizičke probleme.

U Francuskoj će divlje životinje od 2028. biti zabranjene u arenama. Tamo je jedno vrijeme bilo držano najviše cirkuskih životinja u cijeloj EU. U januaru 2025. zatvoren je poznati Delfinarijum u Antibu, nakon što je 2021. na snagu stupio novi zakon.

U Njemačkoj je i dalje legalno prikazivati divlje životinje u cirkusu. No, u međuvremenu se 75 odsto ljudi u ovoj zemlji zalaže za zabranu, otkako se sve više zna o nemogućim uslovima u kojima se lavovi, medvjedi i druge životinje drže u cirkusima.

„Jednostavno se čini da nema načina da se životinjama obezbijedi dovoljno veliko i složeno stanište dok se istovremeno transportuju s mjesta na mjesto“, objašnjava Brauning.

Krvavi sportovi nemaju budućnost

Krvavi sportovi poput borbe s bikovima, u kojoj se bik i matador suočavaju pred publikom tokom javnog spektakla, danas su takođe izrazito kontroverzni.

Prema podacima evropske organizacije za zaštitu životinja Humane Society International (HSI), širom svijeta se svake godine u organizovanim borbama ubije oko 250.000 bikova.

Grosman kaže da su borbe s bikovima „okrutan sport“, koji se temelji na brutalnosti. „Ako je cilj samo terorisati jadnu životinju i na kraju je ubiti, onda je to za mene očit primjer nepotrebne i neopravdane patnje.“

No, dobra vijest je da se takvi krvavi sportovi u sve više zemalja zabranjuju, dodaje Grosman.

Borba s bikovima već je zabranjena u mnogim državama u kojima je ranije bila popularna, među njima u Argentini, Kanadi, Kubi, Italiji i Velikoj Britaniji. Samo je u osam zemalja još uvijek legalna, između ostalih u Španiji, Francuskoj i Portugalu.

Iako će, primjećuje Grosman, vjerovatno uvijek biti ljudi koji smatraju da krvavi sportovi treba da ostanu legalni, broj kritičara sve je veći.

Tako hiljade ljudi, na primjer u Španiji, protestuje protiv borbi s bikovima. „Primjetila sam da se javnost u međuvremenu mnogo više brine za zaštitu životinja“, kaže ona.

Kako odgovorno koristiti životinje u sportu?

„Veliku ulogu ima okolnost kako su životinje smještene i na koji način se o njima brine. Veći dio svog života one ne provode na nastupima. Mnoge se jednostavno ubijaju kada više nisu korisne. Zato su odgovarajući propisi jako važni“, kaže Brauning.

Društvene mreže su, naglašava Grosman, takođe doprinijele da ljudi vide šta se dešava iza zatvorenih vrata. „Javnost na snimcima vidi kako se prema njima postupa“, kaže ona.

S tim se slaže i Brauning. Kada ljudi vide kako se životinje zlostavljaju, možda više neće željeti da plaćaju za nešto što se temelji na patnji i maltretiranju životinja.