M.V. [ Euronews ]

Dogovor ispod ruševina na uzburkanom Bliskom istoku

Nakon što je američki predsjednik Donald Tramp objavio da su Iran i Izrael pristali na dvanaestočasovni prekid vatre, izraelski ministar odbrane Izrael Kac oglasio se tvrdnjom da je Teheran ispalio nove rakete i time prekršio primirje. Kac je rekao da je naredio snažan odgovor na mete režima u srcu Teherana. S druge strane, iranski državni mediji demantuju ove tvrdnje.

Podsjetimo, desetak sati ranije, američki predsjednik je na društvenoj mreži Truth Social čestitao svima na prihvatanju primirja, koje treba da preraste u finalni dogovor o kraju rata. Kako navode američki izvori, ključnu ulogu u ovom činu odigrao je katarski emir Tamim bin Hama el Tani, koji je ubijedio Irance, dok je prethodno na američke uslove pristao izraelski premijer Benjamin Netanjahu.

Mnogi analitičari sumnjaju da li će primirje biti održivo, ali Petar Ivić iz beogradske Pupin inicijtive ističe da vjeruje da sukob de facto jeste okončan, odnosno da su ciljevi Amerike i Izraela ispunjeni.

"Mi nemamo tačne podatke u kom intenzitetu su nuklearna postrojenja u Iranu oštećena, ali sigurno da ne bismo nailazili na ovakve pozive na mir, rješenje i kraj sukoba od strane Amerike da vojni ciljevi nijesu zadovoljeni. Prema mom mišljenju i prema navodima međunarodnih organizacija, nuklearna postrojenja nijesu sasvim uništena, ali su dovoljno uništena da bi se onesposobila makar u nekih godinu-dvije, i njihova popravka bi znatno koštala, možda negde oko 1,5 ili tri do pet milijardi dolara. Tako da, vojni ciljevi su apsolutno ispunjeni. Iran kao regionalni igrač, kao opasnost na Bliskom istoku je, po mom mišljenju, neutralisan, makar u narednih godinu ili dvije", rekao je Ivić za Euronews Srbija.

Sličnog mišljenja je i urednik Balkanske bezbjednosne mreže Daniel Šunter koji podsjeća da su američki zvaničnici rekli da oni nijesu u ratu sa Iranom, nego da su u ratu sa iranskim nuklearnim programom.

"To vjerovatno znači da Amerika i Izrael procjenjuju da su ostvarili svoj cilj, a to je ili uništenje ili značajno umanjenje potencijala Irana da razvija svoj nuklearni program. U principu, sve se svodi na to", rekao je Šunter.

Međutim, on dodaje da istorija Bliskog istoka pokazuje da tu nema dugoročnog mira: "Da li će sad biti tako ili ne, ostaje da vidimo".

Kada je riječ o kredibilitetu američke administracije i različitim izjavama koje su stizale od predsjednika Donalda Trampa, Petar Ivić navodi da kredibilitet možda jeste narušen, ali da su rezultati tu.

"Tramp je generalno poznat po nepredvidljivosti i upravo zbog te svoje nepredvidljivosti, blefiranja, davanja lažnih izjava, pa udara na prepad, on stvara konkretne rezultate. Mogu se postaviti pitanja i bojazni o etici takvih praksi, ali rezultati su tu, vojni ciljevi su ispunjeni sudeći po svemu. Mislim da je Tramp žrtvovao neku klasičnu etiku i dogovaranje zarad rezultata u visokoj politici. A i generalno je pitanje koliko u visokoj politici postoji etike, sada i u praksi imamo uvid u to", rekao je.

Šunter navodi i da je Izrael 1981. godine izvršio preventivni udar na nuklearni reaktor u Iraku, i ističe da Izraelci smatraju da su egzistencijalno ugroženi od svih zemalja koje negiraju pravo postojanja Izraela i koje pri tome razvijaju nuklearno oružje. Dodaje da je Izrael mali i da nekoliko nuklearnih udara može bukvalno da uništi tu zemlju.

Šta kaže međunarodno pravo?

Međutim, master međunarodnog prava Aleksandar Đekić kaže da međunarodno pravo u ovom kontekstu suštinski ne postoji prethodnih 30 godina i da je veliko pitanje da li je postojalo i prije toga.

"Govorimo o sistemu koji je napravljen nakon Drugog svjetskog rata. Ono je funkcionisalo samo u određenom sistemu dok je postojao balans moći. Dakle, dok je postojao neki drugi blok koji je pravio protivtežu Zapadu i koji je zapravo dozvoljavao da pravo bude neki korektivni faktor između ta dva bloka. Nakon što se istočni blok urušio, vidimo apsolutno nepoštovanje međunarodnih pravila od strane atlantističkih sistema. Oni ga koriste samo kada treba da primoravaju neke druge da izdržavaju određene stvari, odnosno da ih drže na mjestu", naveo je Đekić. 

Kako kaže, sada se vidi da se taj drugi blok polako formira i vide se njegove naznake, a Iran je trenutno predvodnik tog bloka u smislu direktnog sukoba.

"On predstavlja taj blok u savezu sa Rusijom, Kinom i ostalima. Mislim da je ovo prvi put da je taj atlantistički sistem nakon raspada Sovjetskog saveza zapravo našao jednog takmaca koji je spreman da brani pravo i spreman da brani principe. To možemo da vidimo iz pristupa – kako iranski zvaničnici i sam Iran pristupaju ovom problemu. Iran je bez problema mogao nakon napada Izraela da iskoristi bilo koju drugu silu, imao je svako pravo na to. Međutim, iranski zvaničnici i ambasador u UN prate sve korake koje zahtijeva povelja UN-a. Dakle, obavijestili su Savjet bezbjednosti, pozvali su se na članove Povelje", objasnio je Đekić.

Napominje da Povelja UN-a dozvoljava korišćenje oružane sile samo u dva slučaja - ako to dozvoli Savet bezbjednosti i ako je riječ o samoodbrani. Ali, taj slučaj samoodbrane mnoge države pokušavaju da prošire.

"Međutim, pravo je jasno, samoodbrana može da se koristi samo u slučaju kada ste direktno napadnuti. Princip preventivne samoodbrane je jako specifičan termin u pravnoj teoriji", naveo je.

Šta se može očekivati na Bliskom istoku?

Svi se pitaju šta će biti sada na Bliskom istoku, a Šunter ističe da Izrael i Iran nemaju problem od juče. Dodaje da je i prethodnih godina izraelska obavještajna služba targetirala iranske naučnike koji su uključeni u nuklearni program.

"Tu je bilo dosta atentata. Bilo je tu raznih scenarija koji zvuče prilično filmski. Vidjeli smo scenu kako raketa pogađa spavaću sobu gdje je živio neki naučnik ili general. To govori da oni tačno znaju gdje ti ljudi žive, oni ih godinama prate", naveo je.

Postavlja i pitanje praćenja razvijanja nuklearnog programa u mirnodopske svrhe, ističući da je veoma komplikovan način projvere toga.

"Svaki rat je velika tragedija. Istorija Bliskog istoka je istorija ratova. Da li će ovo biti poslednji rat? Teško je da se kaže, ali praksa i istorija pokazuju da to nažalost nije slučaj", rekao je Šunter.

Petar Ivić navodi da je odmazda Irana, nakon američkih napada, bila na visokom stepenu vjerovatnoće, ali istovremeno postavlja pitanje i čime Iran može direktno da zapreti?.

"Od pada Asadovog režima, nema više kopneni put da bi mogao da finansira organizacije poput Hezbolaha. Padom Asadovog režima Iran je znatno oslabljen kao regionalna sila. Hezbolah je doživio velike probleme u ratu sa Izraelom. Jedini način kako Iran trenutno može da zaprijeti Izraelu je putem raketnih napada. Ko što vidimo PVO su se pokazale efikasnim. Pitanje je koliko Iran u ovom trenutku može da zaprijeti? Ne toliko mnogo. Može da proizvede nekoliko civilnih žrtava, ali da nanese neku supstantivnu štetu Izraelu, Americi ili njihovim saveznicima na Bliskom istoku ne može", rekao je.

Kako ističe, upravo zbog toga je Iran imao adut potencijalnog nuklearnog programa koji je mogao da koristi za političke poene i pregovore, ali i ta prijetnja je, bar za sada, neutralisana.