B.B. [ euronews ]

Stravične ispovijesti migranata koji su stigli do Krita

Deset metara dug, plav, drveni čamac krenuo je iz Tobruka bez osnovnih potrepština, ali sa 42 ljudi. Nije imao ni navigaciona svjetla niti pojaseve za spasavanje, samo dva spoljašnja Yamaha motora od 40 konjskih snaga. Putnicima su dali samo keks i urme za dugo putovanje od 170 nautičkih milja. Trideset sati nakon polaska, jedan motor se pokvario i putnici su pokušavali da ograniče prodor vode u čamac pomoću kante. Nakon što su proveli jedan cio dan na otvorenom moru, zalihe pijaće vode su bile iscrpljene.

"Jako sam se uplašio tokom puta, sve vrijeme je postojala prijetnja da ćemo potonuti jer nas je bilo mnogo i bili smo zbijeni", ispričao je kasnije jedan od prevezenih migranata lučkim vlastima u Hanji.

Ovaj konkretan čamac lociran je u septembru 2024. godine južno od Krita. Linije sa libijskih obala su već bile učestalije u tom trenutku, ali još uvijek nije zabilježen veliki porast koji se primjećuje u posljednjih nekoliko sedmica. Neka od svjedočanstava spasenih putnika koji su uključeni u sudski dosije ovog slučaja i u koji je uvid imao grčki "Kathimerini", osvjetljavaju aspekte djelovanja mreža krijumčara, kao i stav lokalnih vlasti u istočnoj Libiji.

Najmanje tri putnika iz ovog drvenog čamca su u prošlosti već pokušali da putuju migrantskom rutom centralnog Mediterana, s namjerom da stignu do Italije. Jedan od njih, Egipćanin po nacionalnosti i mehaničar za frižidere po zanimanju, prvobitno je pokušao da pobjegne sa zapadnih obala Libije, blizu Tripolija. Međutim, kako je svjedočio, uhapšen je prije nego što je ušao u more i izgubio je 17.000 libijskih dinara (oko 2.680 eura) koje je platio krijumčarima.

Za drugi pokušaj izabrao je drugu kriminalnu mrežu. Smjestili su ga u skladište u Sabratu, na zapadu zemlje. Nakon dugog i uzaludnog čekanja, pobjegao je i okušao sreću negdje drugo. Ovog puta je izabrao istočni dio ove fragmentirane i politički nestabilne zemlje. U Tobruku, drugi krijumčar ga je za 14.000 dinara stavio u čamac koji ga je na kraju odveo na Krit.

U istom području, koje je pod kontrolom maršala Halife Haftara, dva Sirijca su prethodno neuspješno pokušavala da pobjegnu, ali su im čamci na naduvavanje pukli odmah nakon polaska. Kako su kasnije svjedočili grčkim lučkim vlastima, obojica su uhapšeni od strane vlasti u Tobruku nakon spasavanja.

"Zatvorili su nas i tražili novac da nas puste. Dao sam 300 dolara i pustili su me", rekao je jedan od njih.

Uspon Tobruka kao polazne tačke migrantske rute primijećen je i u ranijem izvještaju Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Prva značajna promjena zabilježena je 2022. godine. Ukupno 85 brodova sa više od 17.000 migranata otplovilo je tada iz istočne Libije uglavnom za Italiju, za razliku od samo 11 brodova prethodne godine. Jedno od objašnjenja za ovaj razvoj bila je tolerancija, a u nekim slučajevima i saradnja krijumčara sa lokalnim paravojnim grupama.

Istovremeno, uočeno je da se u Tobruku sve češće koriste stari, prepravljeni ribarski brodovi koji mogu da prevoze stotine ljudi u jednom putovanju. Utvrđeno je da su neki od ovih povučenih metalnih ribarskih brodova stizali na istočnu stranu iz Zuare, primorskog grada 102 km zapadno od Tripolija. Oni koji su imali zaobljenu palubu upućivali su na istog proizvođača, u Rožeti u Egiptu. Međutim, brodolom kod Pilosa na Peloponezu u junu 2023. godine, u kojem je korišćen sličan brod, čini se da je privremeno promijenio situaciju. Narednih mjeseci smanjio se broj polazaka, a krijumčari su postepeno ponovo prešli na manje, drvene ili plastične čamce.

Od 2024. godine, kriminalne mreže u Tobruku su se ponovo aktivirale, a ove godine su pojačane rute preko Libijskog mora ka Kritu. Čini se da se u posljednje vrijeme ponovo koriste ribarski brodovi. Na primjer, 6. jula je otkriveno 442 ljudi na ribarskom brodu, 45 nautičkih milja južno od Kali Limenesa. Takođe, 21. juna je spaseno 501 putnika.

"Haftar rado koristi migrantsku krizu kao polugu pritiska", kaže za "Kathimerini" Tarek Megerisi, analitičar think-tanka ECFR koji prati događaje u Sjevernoj Africi.

On napominje da politička kriza u Libiji i pitanje razgraničenja ekskluzivne ekonomske zone komplikuju uslove, dok Haftar istovremeno teži tome da evropske zemlje priznaju vladu u Bengaziju. Ne isključuje mogućnost da se u narednom periodu, usljed dobrih vremenskih uslova, poveća broj polazaka.

Neke mreže krijumčara oglašavaju svoje usluge na Facebook stranicama. Jedna od njih, pod arapskim nazivom "Mohamed Abu Sultan za putovanja u Italiju", pretpostavlja se da je povezana sa bjeguncem, inače rukovodiocem kruga koji je povezan sa brodom koji je potonuo nedaleko od obale Peloponeza na putu ka Italiji. Brod je prevozio preko 750 migranata od kojih je 82 poginulo. Ova stranica je bila neaktivna od juna 2023. do aprila ove godine. Tada je postavljena fotografija starog ribarskog brodića, a ispod je pisalo: "Vratili smo se."

Ucjene i kidnapovanja

Troje ljudi koji su spaseni prethodnih dana na Kritu, opisali su kako su putovali avionom u Libiju iz Pakistana preko Dubaija ili čarterom iz Damaska. "Putovalo je 16 osoba, a na aerodromu u Bengaziju nas je čekao Libijac koji je već imao naše fotografije da nas prepozna", ispričao je migrant iz Pakistana inspektorima u Grčkoj, koji je za cijelo putovanje platio 8.500 eura.

Čim bi stigli u Libiju, bilo avionom iz Azije ili pješke kroz druge prolaze iz subsaharske Afrike, krijumčari su ih smještali u skladišta u kojima su vladali grozni uslovi. Tamo bi ih držali i po mjesec dana prije nego što bi ih prevezli do obale. "Pošto nisam plaćao na vrijeme, uzeli su moju porodicu i rekli su da će me ubiti. Tada je moj otac prodao jednu njivu i poslao im novac putem aplikacije Vodafone Cash“, ispričao je preživjeli iz Egipta grčkim mornarima.

Koriste se najslabiji

Nakon saradnje lokalnih i britanskih bezbjednosnih vlasti 10. marta u Tobruku uhapšen je muškarac za kojeg se sumnja da je direktno učestvovao u trgovini ljudima u pravcu Grčke. To je rijetka pojava, jer u većini slučajeva vođe krijumčarskih grupa bježe od hapšenja.

Na većini ruta za stožere se postavljaju mladi, uglavnom izbjeglice iz Sudana.

"Pravi krijumčari gotovo nikada ne ulaze na brod. Kriminalne grupe silom biraju najslabije – ekonomski, socijalno, psihološki, kako bi upravljali brodom. Ponekad preuzimaju kontrolu u izuzetnim situacijama kako bi osigurali opstanak putnika", objasnio je advokat Spiros Pandazis koji je vodio slične slučajeve.

On ističe da su uglavnom u pitanju žrtve sudanskog građanskog rata, koje se sada suočavaju sa višegodišnjim kaznama zatvora.

"Kada su me stavili u brod, obavijestili su me da ću morati da upravljam njime jer sam dao najmanje novca", tvrdi jedan Sudanac koji je uhapšen jer je upravljao brodom.

"Moj otac je vojnik i ne znamo šta mu se dogodilo. Jedan moj brat je ubijen u ratu. Uopšte ne znam ni gdje se stavlja ključ u brod i kako se pokreće", rekao je drugi.

Prijatelji su tvrdili da su krijumčari kidnapovali njegovog brata u Libiji kako bi ga natjerali da upravlja brodom. Prema njegovoj izjavi, članovi grupe su ga pratili gliserom pet sati nakon polaska kako bi bili sigurni da neće promijeniti kurs.

"Nisam mogao da se vraćam", ispričao je. "Držali su mog brata u skladištu i namjeravali su da ga ubiju".