A.M [ N1 ]

Horor „Nosferatu“ oduševio i prepao gledaoce: Izvanredna vampirska priča

Kada je Robert Egers odlučio da svojim novim rimejkom ponovo zamisli nijemi klasik F. V. Murnaua iz 1922. godine „Nosferatu“, želio je da sve bude što više autentično.

To je značilo šest sati šminkanja za Bila Skarsgarda da postane strašni grof Orlok, tradicionalni gudački orkestar i kompozitora Robina Kerolana i više od 60 filmskih setova koje je dizajnirao Kreg Latrop, piše Varajeti (Variety).

Kada je u pitanju izgradnja zamka grofa Orloka, Latrop je otputovao u Češku da pogleda dvorce. Ali svaki na koji je naišao bio je „prelijepo izbijeljen, uglađen i spreman za turiste“. Nisu se uklapali sa mračnom estetikom filma „Nosferatu“ koju su tražili i on i Egers.

Dok je zamak Bran, poznatiji kao Drakulin zamak, mogao da se koristi, Egers i Latrop su se nastanili u zamku Korvin u Hunedoari, u Rumuniji.

Njegova spoljašnost odgovarala je upravo onome što su tražili. Na kraju su koristili zamak za snimak eksterijera, u sceni gdje likovi „ujašu u zamak“. Latrop nije mogao da koristi unutrašnjost zamka Korvin jer je, kao i svaki drugi koji je vidio, i on bio renoviran. Umjesto toga, morao je sve da izgradi na setu, uključujući Orlokovu kriptu.

Jedan od Latropovih omiljenih setova bio je manastir. Vidio je fotografije freskama oslikanih manastira u Rumuniji, ali mu nije bilo dozvoljeno da do njih dođe.

„Svi su bili na 15 kilometara od ukrajinske granice, nismo mogli tamo da odemo zbog rata“, kazao je on.

Latrop je na kraju kreirao unutrašnjost, inspirisan slikama koje je vidio, uz pomoć jedne kompanije u Italiji.

Eggersova posvećenost korišćenju praktičnih sredstava takođe je značila da su Latrop i njegov tim morali da rade sa 5.000 živih pacova.

Nakon jedne od prvih javnih projekcija filma, Egers je razgovarao o toj sceni u razgovoru sa Giljermom del Torom, rekavši:

„Ako su pacovi u prvom planu, oni su stvarni, a onda se prorede i postanu CG pacovi u pozadini. I bili su dobro obučeni.“ Latrop objašnjava:

„Pacovi. Nijedan nije izgubljen. Sve smo ih našli. Svi su bili tamo. Izgradili smo pregrade od pleksiglasa kako bi živi pacovi bili u kontrolisanoj zoni“, rekao je on.

Dodao je da su vodili računa o bezbjednosti glodara.

„U sceni na ulici konji su na jednoj strani barijere od pleksiglasa, a pacovi na drugoj, kako im pacovi ne bi trčali pod noge i ostali zgnječeni, kako niko ne bi stradao.

Na drugim mjestima, CG pacovi su korišćeni dok su se pravi pacovi pomjerali i prorijedili.

„Napravili smo prostirke od pola metra na kojima smo imali lažne pacove koje smo širili po cijelom tlu. Imali smo žive pacove u prvom planu, a iza njih su bile pacovske prostirke koje su kasnije korišćene u montaži“, opisao je.

Gardijan: Briljantno mučenje

Robert Egers ima dar za bioskop koji nadilazi pripovijedanje, jer on stvara čitave impresivne svjetove, piše Gardijan.

„Gledajte ‘The Lighthouse’ (2019) i skoro ćete moći da osjetite kako vam morski vazduh guli kožu i razbija ivice vašeg razuma. Njegov debi iz 2015. godine, ‘Veštica’, bio je toliko prožet folklornim ritualima iz 17. vijeka da ste praktično mogli da osjetite dim spaljenog drveta, sujeverje i teror.

Ovi filmovi se urezuju u vašu podsvijest. Ali čak i po njegovim uobičajenim standardima, ‘Nosferatu’, rimejk njemačkog ekspresionističkog nijemog filma F. V. Murnaua iz 1922, uznemirujuće je atmosfersko i bogato realizovano djelo. Ima nečega u sablasnoj senzualnosti i sumračnoj sumornosti ovog prepričavanja vampirske legende koja ostavlja trag na publiku. To nije toliko iskustvo gledanja koliko vrsta proganjanja“, opisuje Gardijan.