Izložba "Analogni mostovi svjetlosti: Hrvatska, fotografija i Crna Gora (1845–1975)" 26. juna

Izložba Analogni mostovi svjetlosti: Hrvatska, fotografija i Crna Gora (1845–1975), autorski projekat istoričarke umjetnosti i kustoskinje Maje Đurić, biće otvorena u četvrtak, 26. juna u 20 sati u Galeriji Kristofor Stanković.

Izložba Analogni mostovi svjetlosti donosi pregled vizuelnog nasljeđa koje su hrvatski fotografi ostavili u Crnoj Gori, ali i crnogorski fotografi u Hrvatskoj, između 1845. i 1975. godine.

Rezultat višegodišnjeg istraživanja koje, kroz radove najznačajnijih hrvatskih fotografa – od pionira dagerotipije do modernističkih majstora – rasvjetljava duboke kulturne i istorijske veze između Hrvatske i Crne Gore. Obuhvata više od šezdeset pažljivo odabranih fotografija i predstavlja autore poput Nikole Androvića, Ivana Standla, Karla Vebera, Franca Laforesta, Ljudevita Grizbaha, Toša Dabca, Foto Šuljaka, Tonćija Krstićevića, Čedomira Kuševića, Joza Ćetkovića, Milana Pavića, kao i umjetnika Dimitrija Popovića – čiji su vizuelni izrazi oblikovali estetski identitet jednog cijelog regiona.

Projekat Analogni mostovi svjetlosti istražuje fotografiju kao medij kulture sjećanja, ukazujući na njen značaj u očuvanju i oblikovanju kolektivne memorije. Kroz pažljivo kuriranu selekciju radova, posjetioci imaju priliku da sagledaju razvoj fotografske tehnike, promjene u estetici, kao i društveno-kulturne transformacije prostora i ljudi.

Izložba je organizovana u saradnji sa Vijećem crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i biće otvorena do sredine jula 2025. godine.
U vremenu kada digitalne slike preplavljuju naše živote, Analogni mostovi svjetlosti podsjećaju na vrijednost usporenog pogleda. Analogna fotografija nosi fizičku prisutnost – grešku, teksturu, trajanje. Nije samo prikaz, već i trag. Kroz ove fotografije učimo da je i tišina – kada je snimljena – oblik govora. Da svaka slika nije samo pogled unazad, već način da se odnosimo prema sadašnjosti s više pažnje, poštovanja i sjećanja.

Kustoskinja: ona koja je sabirala svjetlost

Iza ove izložbe stoji višedecenijsko istraživanje Maje Đurić, istoričarke umjetnosti, fotografkinje i predavačice koja je prepoznala tihe slojeve analogne slike — ne samo kao estetski, već i kao etički zadatak.

Pretražujući arhive, porodične albume, revers strane kartonki, kolekcije na tavanu i stakla u podrumima, Đurić je rekonstruisala jedno gotovo nepostojeće poglavlje vizuelne istorije: ono koje pripada prostoru između, pogledu sa strane, fotografiji kao mostu.

Monografija čije je objavljivanje planirano za drugu polovinu 2025. godine, biće prvi sveobuhvatni pokušaj da se hrvatski i crnogorski fotografi – oni koji su prelazili granice i ostajali – sagledaju kao zajednički arhitekti jednog prošlog, ali ne i izgubljenog svijeta.

Maja Đurić je istoričarka umjetnosti, kustoskinja i profesorka na Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica, gdje predaje istoriju i teoriju fotografije. Specijalizovana je za vizuelnu kulturu Balkana i kulturnu baštinu Crne Gore. Autorka je brojnih izložbi i publikacija, uključujući knjigu Istorija fotografije Crne Gore 1840–1940 (CANU), i urednica za oblast fotografije u Leksikonu likovnih umjetnosti Crne Gore (CANU). Dobitnica je više domaćih i međunarodnih nagrada za doprinos istoriji fotografije.