B.B. [ cg news ]

Nagrada "Grad teatar" Harisu Pašoviću za decenije stvaralaštva

Reditelju Harisu Pašoviću koji se na ovogodišnjem Grad teatru Budva pojavio sa predstavom "Svijet mogućnosti", uručena je nagrada „Grad teatar“ za izuzetan doprinos pozorišnoj umjetnosti za 2024/2025. godinu.

Sinoć je u amfiteatru manastira Svete Trojice u Stanjevićima nastavljen dramski program XXXIX festivala Grad teatar igranjem predstave „Svijet mogućnosti“, po tekstu i u režiji Harisa Pašovića, nastale u okviru međunarodnog projekta Enabled Theatre, u koprodukciji JU „Grad teatar“, Srpskog narodnog pozorišta, East–West Centra iz Sarajeva i Plesnog centra „Tala“ iz Zagreba.

Prije izvođenja same predstave, Harisu Pašoviću je uručena nagrada „Grad teatar“ za izuzetan doprinos pozorišnoj umjetnosti za 2024/2025. godinu. Ova nagrada simbolično je povezana s njegovim višedecenijskim angažmanom na unapređenju savremenog teatra u regionu.

Veče je otvorila direktorica JU Grad teatar, Milena Lubarda Marojević.

"Večeras je za sve nas koji radimo na festivalu Grad teatar posebno veče i pravi praznik, a to je prilika da po 27. put Grad teatar dodijeli istoimenu nagradu”, kazala je Lubarda Marojević, istakavši da ovogodišnja nagrada ima dva laureata - Harisa Pašovića i Milana Neškovića.

„Kada smo zajedno sa kolegama iz Sarajeva, Zagreba i Novog Sada ušli u ovu avanturu koja se zove “Svijet mogućnosti” imali smo velika očekivanja. Najvažnije očekivanje je bilo da ljude koji žive svakodnevno sa različitim oblicima hendikepa i smetnji u razvoju i njihove porodice uključimo u kreativni proces, da ih učinimo vidljivima očima umjetničke publike, da ih učinimo vidljivima u vašim očima i da pokažemo jednu veliku istinu, a to je da hendikep, isto kao i fizičke osobine, nije ono što karakteriše jednu osobu, već postoji suština i ličnost tih ljudi koju često ne vidimo na prvi pogled, a koja zapravo nosi sa sobom jedan divan svijet. Zaista, svijet mogućnosti", kazala je Lubarda Marojević.

Ona je naglasila da je predstava prevazišla sva očekivanja.

Žiri festivala Grad Teatar je o nagradama odlučivao u sastavu - Branislava Liješević, dugogodišnja direktorica ustanove i festivala Grad Teatar, Božana Jelušić, magistar književnosti, profesorica književnosti, dugogodišnja saradnica i prijatelj festivala i Bojana Kovačević, producentkinja i direktorica Narodnog pozorišta iz Sombora.

"Nagrada Harisu Pašoviću trebalo je da bude dodijeljena još 1991. godine poslije predstave “Čekajući Godoa”. Međutim, nagrada za dramsko stvaralaštvo počela je da se dodjeljuje 1994. godine. Dugo smo se sjećali te predstave i zbog izvanredne režije i antologijske glumačke podjele u kojoj su bili Žarko Laušević, Miki Manojlović, Miodrag Krivokapić, Slavko Štimac", kazala je Liješević, istakavši jedan od najsimboličnijih elemenata predstave.

Nagradu je Pašoviću uručila članica Savjeta JU Grad teatar, Anita Šabotić.

"U našim jezicima, riječ “ponizan” i “poniznost” nema uvijek nekako pozitivno značenje. “Šta se ti imaš ponižavati?”, tako se kaže. Ali poniznost je u mnogim kulturama osnova pogleda na svijet, i u religijskom, i u umjetničkom, i u svakom drugom smislu. U ovom vremenu narcizma, u kojem je uvijek “ja” na prvom mjestu, ja stojim ponizno ispred ove nagrade. Jer ovo što je kazala Brana je kao da se radi o nekom drugom", rekao je Pašović i priznao da ga je vijest o nagradi zatekla.

„Kad me je Milena nazvala, bio sam u autu negdje kod Loznice. Mene je teško šokirati, ali ovo me stvarno šokiralo. Pitao sam se zašto ja? Ja sam još uvijek student na Akademiji u svojoj glavi, još uvijek učim, još uvijek sam u pozorištu promjena i uopšte sebe ne doživljavam kao nekoga ko je sad neka osoba koja treba dobiti neko priznanje.
Hiljade ljudi je učestvovalo u mojoj umjetničkoj i životnoj biografiji: glumci, muzičari, koreografi, tehničari, električari, scenski radnici, ljudi koji prodaju karte, čistačice… Ljudi iz cijelog svijeta, a posebno oni iz bivšeg jugoslovenskog prostora, bez kojih ja ne bih postojao. Šta bih ja mogao da radim da oni svi nisu pružili svoj talenat i znanje, svoju ljubav prema pozorištu, umjetnosti i životu, da i meni nekako onda omoguće da ja malo doprinesem svemu tome”, kazao je Pašović.

Posebno se obratio glumicama Lidiji Stevanović i Gordani Đurđević.

„Lidija je igrala u mojoj prvoj studentskoj vježbi prije 45 godina. Tada je igrala osam Čehovljevih dama. A Gordana je igrala u mojoj predstavi Jelka kod Ivanovih prije 43 godine. Taj zajednički put traje do danas. I sa ovim damama i sa drugim mnogim velikim glumicama i glumcima sam došao do ove večeri i ove predstave koja je tako bitna u mom životu, ne samo umjetnički nego na svaki drugi način. Prije tri godine počeli smo rad na projektu Enabled Theatre. Imali smo sreću da nas je podržala Kreativna Evropa i da smo mogli godinu dana raditi sa osobama sa teškoćama u razvoju, sa njihovim porodicama, terapeutima, stručnjacima... Bili smo u Sarajevu, Novom Sadu, Zagrebu, Budvi. I to je promijenilo naše živote. Upoznali smo Matiju Molčanova, koji je savladao sve prepreke autizma i postao veliki muzičar koji studira na Cetinju, on i večeras svira za vas. A njegova majka, Ana Brajak, pomogla nam je u mnogo u svemu", kazao je Pašović i zaključio da Budvu doživljava kao svoj grad.

Uslijedilo je igranje predstave “Svijet mogućnosti” koja je, u godinu dana koliko živi pred publikom, izvedena u pet država i sedam gradova. Osvojila je brojne nagrade: nagradu za najbolju predstavu u cjelini (Radio-televizija Vojvodine), nagradu za najbolju mušku ulogu (Aljoša Đidić), nagradu za najbolju epizodnu mušku ulogu (Milan Kovačević), te Grand Prix za najbolji partnerski odnos (Festival glumca u Nikšiću).

Glumačku postavu čini impresivan ansambl: Gordana Đurđević Dimić, Lidija Stevanović, Sanja Ristić Krajnov, Jelena Antonijević, Katarina Bradonjić, Marija Feldeši, Milan Kovačević, Marko Savković, Vukašin Ranđelović, Aljoša Đidić, Aleksandar Sarapa i Rade Perović. Muziku potpisuje Dino Šukalo, a uživo na klaviru izvodi budvanski pijanista Matija Molčanov, mladi umjetnik koji je savladao izazove autizma i postao simbol snage i mogućnosti.