M.M.Lj.

Majić: Nema moćnijeg saveznika od istine

Autorsko veče jednog od najistaknutijih savremenih pisaca i pravnika regiona Miodraga Majića, priređeno je sinoć u okviru književnog segmenta „Barskog ljetopisa“. Majićeva proza nosi snažan i prepoznatljiv književni pečat, spoj pravničkog znanja, društvene kritike i uzbudljive pripovjedačke vizije, dopunjen hrabrošću da se dotakne kontroverznih tema.

Uz nadahnuto moderiranje Maje Simović, publika je imala priliku da sluša razgovor o složenom odnosu između pravde i književnosti, samom procesu pisanja, te o mjestima gdje se fikcija i stvarnost prepliću.

„Romani Miodraga Majića bave se pitanjem savjesti, na koji način je njegujemo, pod kojim okolnostima njome manipulišemo, kada je iskrivljujemo i upodobljavamo nekim svojim sitnim interesima ali, ako želimo da budemo potpuno otvoreni, i nekim krupnim strahovima. Već od prvih stranica svih Majićevih romana prisutan je osjećaj kao da smo u nekoj vrsti sudskog postupka“, kazala je Simović.

Na prvi pogled, čini se da su sudijski i književni poziv dva potpuno različita svijeta. Međutim, kako kaže autor i sudija, između ove dvije profesije postoji dublja veza nego što bi se to moglo naslutiti.

„Meni su se ta dva poziva nekako slučajno poklopila, spontano su se preplela. Zapravo, kao pisac sam progovorio iz osjećaja da kao sudija ne mogu sve da kažem, ne mogu sve da otkrijem – iako vidim, čujem, saznam. Sudijski poziv je takav da zahtijeva izražavanje kroz dokaze. A mnogo toga, iako za to nemamo formalne dokaze, znamo da se dogodilo. To ostaje u nama, taloži se kao teret, ukoliko ne bude saopšteno drugima“, pojasnio je Majić. 

Majićevi romani su društveno angažovani, odnosno društveno osviješćeni, smatra Simović. Oni su mnogo više od priče, predstavljaju prostor borbe i poziv na promjenu.

„Književnost jeste sjajan medij za takvu vrstu angažmana, često i neprepoznat, naročito u našim sredinama. Obično se vjeruje da samo masovni mediji, koji trenutno dopiru do velikog broja ljudi, imaju moć da prenesu ideje i poruke. Međutim, knjiga dopire jako daleko, naročito kad čitaoca zainteresuje, kad se proširi. Ja često kažem da je knjiga vrlo subverzivna. Srećom, naši političari to ne shvataju, inače bi, vjerovatno, i knjige zabranili, kao što je to bio slučaj u nekim mračnim istorijskim periodima. Ipak, možda i nisu svjesni dokle te knjige zapravo dopiru. Mislim da nisu. Jednostavno, ne čitaju“, smatra Majić.

U osvrtu na roman „Pod tuđim suncem“, Simović je navela da je to, po mišljenju kritike, ali ne i po njenom mišljenju, jedan od „najmračnijih“ Majićevih romana. Ni autor ne smatra da je toliko mračan.

„Naprotiv, ostavlja dosta prostora za svjetlost, pogotovo na kraju. Iako se bavi teškim temama, on preispituje ono što bismo najradije ostavili van domašaja javnosti. Ali upravo zato što ’čačka’ po tim temama, on otvara prostor i za drugačija, možda i vedrija čitanja“.

Zbirka „U ime naroda“ je satirična. Autor smatra da se kroz satiru može reći više istine „samo dok stvarnost ne postane satiričnija od satire. A kod nas, nažalost, to često jeste slučaj. Kad stvarni ljudi koji rukovode društvom postanu karikature, satira ustukne jer gubi svoju funkciju. Ipak, ona ostaje snažan mehanizam. Sprdanje sa glupošću je posljednja odbrana mislećeg čovjeka“, navodi Majić.

Tokom večeri se govorilo o višeznačnosti naslova romana „Ostrvo pelikana“ koji ima izražene filozofske i psihološke dimenzije, zatim o krimi trileru „Deca zla“ koji i dalje osvaja publiku i „Rudniku“ u kojem autor istražuje teme sjećanja, lične istine i unutrašnje fragmentacije identiteta, a koji počinje zapisom glavnog junaka iz psihijatrijske ustanove.

Moderatorka večeri je na kraju podsjetila na citat, upravo iz romana „Rudnik“: „Istina je moćan saveznik čak i kad nas vodi najdubljim životnim porazima“.

„Nema moćnijeg saveznika od istine. Nekada nam prija, nekada se njome branimo od moćnijeg neprijatelja, ali čak i kada nas privremeno porazi to što saznamo kao istinu, ono nas, u konačnici vodi dubljim uvidima i, sigurno, nekim novim putevima koje bez nje ne bismo otkrili“, zaključio je Miodrag Majić.

Miodrag Majić, rođen 1969. godine u Beogradu, sudija je Apelacionog suda u Beogradu i doktor pravnih nauka, s bogatim angažmanom u izradi ključnih zakona iz oblasti krivičnog postupka i međunarodne pravne pomoći. Predaje na Pravnom fakultetu u Beogradu i Univerzitetu Union, a kroz kolumne, eseje i javne nastupe izuzetno je aktivan u temama pravde, nezavisnosti sudstva i borbe protiv korupcije – sve to nerijetko pretače i u svoju književnost.