Ranka Perović

MAGIČAN VOKAL

Lična karta: Tamara Rađenović, sopranistkinja 

Magičan, raskošan vokal, urođena otmenost, uzvišenost na sceni i besprekorna elegancija krase svjetski priznatu umjetnicu Tamaru Rađenović. Jedna od najljepših sopranistkinja današnjice, diplomirala je solo pjevanje na prestižnoj muzičkoj akademiji „Royal College of Music“. Prva je umjetnica sa prostora bivše Jugoslavije i još uvijek jedina koja je primljena na odsjek solo pjevanja na tom prestižnom muzičkom konzervatorijumu.

Tamara poslednjih godina živi i radi u Londonu, odakle gradi planetarnu karijeru. Prošle godine se kao jedina iz oblasti klasične muzike, našla na Forbes listi u kategoriji Umjetnost i kultura za osobe koje imaju ispod 30 godina, a ostvarile su određeni uticaj. Posljednja učenica slavne Monserat Kabalje, do sada je imala priliku da nastupa u 13 zemalja, a ističu se dva solistička koncerta koja je imala u njujorškom Karnegi holu, gde je debitovala sa samo 23 godine. Naša umjetnica kaže da bi voljela da doživi Veneciju bez turista jer taj grad ima neku posebnu magiju. Uvijek je orasloloži cvijeće, za sebe kaže da je tvrdoglava, samokritična, posvećena i ambiciozna a kakva je kad joj je dosta svega, sto ne oprašta drugima i čime bi još željela da se bavi, Tamara otkriva u Ličnoj karti.

Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?

Iskreno, jako mi je teško da izdvojim neko posebno mjesto jer sam tip koji uvijek nađe inspiraciju gdje god da pođe. Zaista je tako. Osim toga, jako brzo se prilagodim sredini u kojoj sam i onda često izjavim “ovdje bih mogla da živim’’. Tako da, generalno sam kao kameleon, jako brzo se uklopim gdje god da se nalazim. Možda bih jedino, ako sada razmišljam o poslednjim putovanjima, voljela da doživim Veneciju bez turista. Taj grad zaista ima neku posebnu magiju.  

Šta najčesće donosite sa putovanja?  

Uvijek ali uvijek suvenire-magnete, nakit, sniježne kugle, bilo šta što će da me podsjeća na grad koji sam posjetila. Obožavam suvenire.

Kako provodite vrijeme u Londonu?

U posljednje vrijeme sam zaista jako zauzeta i puno sam putovala, pa sam se uželjela Londona koji je moj umjetnički dom. Kraj u kome živim je jedan mirni dio Londona tako da sam lijepo organizovana i to je oaza gdje se osjećam sigurno i lijepo. Moj život ovdje zahtijeva ipak veliku disciplnu, tako da stalno moram da imam dnevne rutine koje su neizbježne kao što su treninzi, vježbanje glasa, ali naravno stignem da popijem čaj u lokalnom pabu i porazgovaram sa prijateljima i poslovnim saradnicima. Tokom vikenda volim da pođem na koncerte, u muzeje, u neki od parkova kojih ovdje ima mnogo. London je grad u kom nikada ne može da vam bude dosadno i uvijek ima nešto da se vidi, posjeti...

Graditi karijeru iz Londona nije lako i zahtjeva dosta vremena i energije ali na moju veliku sreću imam ogromnu podršku svog menadžmenta koji brine i pomaže mi. U narednom periodu čeka me par veoma lijepih londonskih koncerata kojima se radujem. Nastupiću u čuvenom Bechstein hall-u, gdje ću imati solistički koncert 16.oktobra 2024. To je kultna dvorana u srcu Londona u Wigmore ulici, koja se poslije 100 godina otvara renovirana i sa modernom akustikom. Dobila sam čak nekoliko termina u narednoj godini i to me čini jako srećnom.

Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate, šta Vas čini srećnom?

Ovo će da zvuči vjerovatno dosadno i štreberski ali me tako čini srećnom kada osjetim progres u nečemu što radim. Konkretno, u pjevanju svakog dana kada vježbate osjećate da nešto bolje pjevate nego nekoliko dana ranije i to me fascinira jer je pokazatelj kako je tijelo, mozak moćna stvar. Dajete mu instrukcije, ponavljate ih i on ih usvaja. Nevjerovatno!

Sta može odmah da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?

Cvijeće. Cvijeće me uvijek oraspoloži i nasmije.

Iskreno, ne mogu da kažem da me iznervira ni nešto posebno naljuti ali me rastuži i razočara kada me neko tretira zdravo za gotovo, pogotovo ako sam za nekog uradila puno. Vjerujem naravno u karmu tako da sve se dobro dobrim vrati ali eto… Lijepo je osjetiti zahvalnost od ljudi koji vam znače. 

Šta najviše volite kod sebe, a šta baš i ne?

Volim što brzo pamtim hahaha, brzo učim i sve me interesuje. Ne volim što nekad imam loš ’’time management“ kada treba negdje da idem pa se uvijek naštelujem da stignem tačno u minut i to mi izazove ogroman stres. To moram da mijenjam pod hitno.

Greška koja Vas je promijenila ili nečemu naučila?

Žao mi je što ću ovo da napišem ali mislim da me prevelika otvorenost i dijeljenje informacija o mom životu nisu dovele nigdje. Postala sam zatvorena knjiga kada je u pitanju moj život.

Kakvi ste kad Vam je dosta svega?

Poprilično anti socijalna. Tada volim da sam sama i da zaista ni sa kim ne razgovaram.

Kako bi opisali sebe u par riječi?

Tvrdoglava, ambiciozna, vrlo samokritična, posvećena svemu što radim, malo “control freak’’, emotivna nekad i previše pogotovo kada vidim razna ružna dešavanja u svijetu.

Šta nikada ne opraštate drugima?

U suštini znam da oprostim ali onog momenta kada mi u glavi nešto kaže da je neko prešao granicu postanem u sekundi potpuno ravnodušna. Uzrok bude najčešće osjećaj nepovjerenja i izdaja.

Gdje ste u djetinjstvu najviše voljeli da provodite vrijeme?

Voljela sam da idem kod neke drugarice kući pa da onda učimo zajedno i da, obavezno poslije toga, imamo neko vrijeme za druženje. Voljela sam takođe tokom raspusta da idem u svoj rodni grad Beograd.

Šta ste iz perioda kada ste bili dijete zadržali do danas?

Ljubav ka crtanim filmovima i maštanju. Nikako da odrastem.

Što biste rekli samoj sebi kao djevojčici, iz današnje perspektive?

Ne brini i uživaj malo više tokom studentskih dana.

Omiljena knjiga, pjesma, film?

U poslednje vrijeme ne stižem baš da čitam ali poslednja knjiga koja je na mene ostavila jak utisak je “Ikigai”- japanska tajna za dug i srećan život’’ i zaista je svima stalno preporučujem! Jako teško je izdvojiti jednu pjesmu ali neka to bude od Robija Vilijamsa “Angels”. Što se tiče filma, teško je i tu napraviti neki izuzetak ali možda “Green Book”.     

Šta opera predstavlja za Vas?

Vanvremensko umjetničko djelo, najljepšu sliku koja pjeva i pokreće sve muzičke instrumente, kreće se, prenosi spektar emocija i boja najljepše literature.

Da li ste oduvijek željeli da se bavite operskim pjevanjem?

Nisam. Prvobitno sam razmišljala da se bavim pop muzikom, čak sam komponovala pop pjesme. Međutim, opera Karmen je promijenila moju putanju i mišljenje.

Nastupali ste u mnogim svjetskim metropolama i prestižnim dvoranama. Gdje ste se i zbog čega najbolje osjećali?

Pa mislim da će to uvijek biti Karnegi hol u Njujorku. Dva koncerta koja sam imala u tom hramu muzike su za pamćenje za cijeli život. Njujork je grad koji obožavam, ima nevjerovatnu energiju pa se ta energija osjeća i u Karnegi holu u kojem su nastupali zaista svi velikani klasične muzike. 

Šta smatrate najvećim uspjehom u karijeri?

Mislim da sam još uvijek mnogo mlada u ovoj karijeri i da još mnogo toga treba da postignem kako bih mogla da kažem da je nešto najveći uspjeh međutim Forbsovo priznanje “30 ispod 30 godina’’ mi je možda najveći podstrek da nastavim putem kojim sa krenula a to je da radim na kulturnom influensu iliti da mladima predstavljam klasičnu muziku na jedan zanimljiv način. 

Da li imate želju da se, osim operskog pjevanja, bavite još nečim ?

Uvijek imam. Bavila bih se raznim stvarima i stvarno mi je nekad žao zato što imamo samo jedan život na ovoj planeti i kako brzo vrijeme ide zaista… Imala bih organizaciju za zaštitu životne sredine, bavila bih se hotelijerstvom, dekorisanjem, imala bih farmu sa napuštenim životinjama, voćem i povrćem organske proizvodje, možda bih bila i u avijaciji jer znam jako puno o avionima i tako… Duga je lista zaista.

Koji je Vaš životni moto?

Mislim da mi je u posljednje vrijeme životni moto da uživam u svakom trenutku, da idem korak po korak i ne mislim predaleko u budućnost. Ranije  sam mnogo unaprijed razmišljala i zato mi je vrijeme prolazilo još brže… Zaista treba biti zahvalan na svakom trenutku kad smo dobro, kad radimo ono što volimo i kada su sa nama naši voljeni.