M.M.Lj. [ Izvor: Euronews ]

Kaja Kalas: Zatvaranje Ormuskog moreuza nije dobro ni za koga

Iransko zatvaranje Ormuskog moreuza bilo bi opasno i nije dobro ni za koga, izjavila je visoka predstavnica Evropske unije za spoljne poslove i bezbjednost Kaja Kalas.

"Zabrinutost zbog odmazde i eskalacije rata je velika, posebno zato što bi zatvaranje Ormuskog moreuza od strane Irana bilo izuzetno opasno i ne bi bilo dobro ni za koga", rekla je Kalas novinarima uoči sastanka sa ministrima spoljnih poslova EU, prenosi Rojters.

Iranska televizija Pres TV objavila je u nedelju da Vrhovnom savjetu za nacionalnu bezbjednost Irana predstoji donošenje konačne odluke o tome da li će zatvoriti moreuz, nakon što je parlament podržao tu mjeru. 

Oko 20 odsto globalne potražnje za naftom i gasom prolazi kroz ovaj kanal. 

Nakon američkog bombardovanja tri nuklearna postrojenja u Iranu, parlament u Teheranu je izglasao zatvaranje Ormuskog moreuza, kroz koji prolazi oko 20 odsto svjetske nafte. 

Ormuski moreuz je uski prolaz između Irana i Omana i predstavlja kritičnu arteriju za globalnu ekonomiju. Ovaj tjesnac povezuje Persijski zaliv sa Arapskim morem i Indijskim okeanom, omogućavajući transport nafte iz luka u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu i Iraku ka svjetskim tržištima.

Blokada Ormuskog moreuza značila bi prekid isporuke nafte prije svega prema Aziji, Evropi i Sjevernoj Americi, što bi izazvalo nagli skok cijene nafte (po nekim procjenama na preko 100 dolara po barelu, a nekim čak 200). 

Takav skok cijene doveo bi do rasta inflacije širom svijeta, potencijalno do pada privrednog rasta i poremećaja u lancima snabdijevanja. 

Zemlje zavisne od uvoza nafte, poput Kine, Indije, Japana i velikog dela Evrope, bile bi posebno pogođene, jer bi im se povećali troškovi energenata i smanjila konkurentnost na globalnom tržištu. 

Isto tako, regionalni saveznici SAD, poput Saudijske Arabije i UAE, trpjeli bi ogromne gubitke, jer bi im se izvoz nafte naglo smanjio, što bi dalje destabilizovalo region. 

Koliko je Iran sposoban da blokira tjesnac? 

Imajući u vidu da Iran i sam koristi taj moreuz za izvoz svoje nafte u Kinu (čak 90 odsto ukuonog izvoza) nameće se pitanje koliko je odlučan da sprovede blokadu, i poredodobrenja parlamenta u Teheranu. 

Pitanje je takođe koliko je Iran zaista sposoban da ozbiljno blokira Ormuski moreuz. 

Iran bi mogao da pokuša da postavi mine preko moreuza, koji je na svom najužem delu širok 55 km. Vojska te zemlje ili Revolucionarna garda Irana (IRGC) takođe bi mogli da pokušaju da napadnu ili zaplene brodove u Persijskom zalivu, što su radili u nekoliko navrata posljednjih godina, piše Reuters i procjenjuje da je Teheran sposoban da ostvari pretnju. 

Iako Ormuz nikada nije bio potpuno blokiran, nekoliko puta je bio poremećen. 

Tokom iransko-iračkog rata 1980-ih, dve strane su se uključile u takozvane "tankerske ratove“ u Zalivu. Irak je ciljao iranske brodove, a Iran je napadao komercijalne brodove, uključujući saudijske i kuvajtske tankere za naftu, pa čak i brodove američke mornarice. 

Nakon apela Kuvajta, tadašnji predsjednik SAD Ronald Regan rasporedio je mornaricu između 1987. i 1988. godine da zaštiti konvoje tankera za naftu, a operacija je nazvana "Iskrena volja“. 

Tenzije u moreuzu ponovo su se rasplamsale krajem 2007. godine u nizu okršaja između iranske i američke mornarice. To je uključivalo i jedan incident u kojem su se iranski gliseri približili američkim ratnim brodovima, iako nije ispaljen nijedan metak.

U aprilu 2023. godine, iranske trupe su zaplijenile tanker za prevoz sirove nafte "Advantage Sweet", koji je koristio američki "Ševron", u Omanskom zalivu. Brod je oslobođen više od godinu dana kasnije.

Iranski poremećaj pomorskog saobraćaja kroz Persijski stoga svakako nije bez presedana, ali bi svaki pokušaj vjerovatno naišao na brz i snažan odgovor američke mornarice, ograničavajući vjerovatnoću trajnog šoka u snabdijevanju, navodi Reuters.

Istorija je pokazala da su ozbiljni poremećaji u globalnom snabdijevanju naftom obično bili kratkotrajni.

Iračka invazija na susedni Kuvajt u avgustu 1991. godine dovela je do udvostručenja cijene sirove nafte marke Brent na 40 dolara po barelu do sredine oktobra. Cijene su se vratile na nivo prije invazije do januara 1992. godine, kada je koalicija predvođena SAD započela operaciju „Pustinjska oluja“, što je dovelo do oslobođenja Kuvajta sljedećeg mjeseca.

Američka invazija na Irak između marta i maja 2003. godine imala je još manje uticaja. Rast od 46 odsto uoči rata između novembra 2002. i marta 2003. godine brzo je preokrenut u danima koji su prethodili početku vojne kampanje predvođene SAD.

Slično tome, ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. godine izazvala je nagli skok cijena nafte na 130 dolara po barelu, ali su se cijene vratile na nivo prije invazije od 95 dolara do sredine avgusta.

Ovi relativno brzi preokreti skokova cijena nafte uglavnom su bili posljedica obilnih slobodnih proizvodnih kapaciteta koji su bili dostupni u to vrijeme i činjenice da je brzi porast cijene nafte obuzdao potražnju, kaže Tamas Varga, analitičar u naftnoj brokerskoj kući PVM.

Globalna tržišta nafte su takođe doživjela šok tokom arapskog naftnog embarga 1973. godine i nakon revolucije u Iranu 1979. godine, kada su udari na naftna polja u zemlji ozbiljno poremetili proizvodnju. Ali oni nisu uključivali blokiranje Ormuza i nisu naišli na direktan vojni odgovor SAD.