Sabrija Vulić

Marina Cuca Franović: Glas koji nosi tradiciju i inspiriše nove generacije

U srcu Kotora, grada bogate muzičke tradicije, izrasla je umjetnica koja je svoj put pronašla u operskom pjevanju. Marina Cuca Franović dolazi iz porodice u kojoj se muzika prenosila sa koljena na koljeno – od đeda, preko oca, pa sve do sestre, svi članovi su bili dio Gradske muzike Kotor. Već u srednjoj školi pokazala je da je opersko pjevanje njen pravi poziv, kroz maturski koncert koji je bio prekretnica u njenoj karijeri. Danas je koncertna umjetnica i profesorica solo pjevanja, posvećena očuvanju glasa, interpretaciji i prenošenju znanja mladim generacijama. Kroz svoj rad, ona ne samo da njeguje naslijeđe, već i inspiriše nove talente u Crnoj Gori, gdje opera tek pronalazi svoje mjesto.

Vi potičete iz jedne prave kotorske porodice u kojoj je muzika i tradicija i dio sadašnjosti ?

Tradicija sviranja u našoj porodici prenošena s koljena na koljeno. Moj đede je bio muzičar, potom moj otac, a i moja sestra – tri generacije koje su svirale u Gradskoj muzici Kotor.
Ta porodična tradicija nije samo dio mog porijekla, već i moje sadašnjosti: muzika je ostala centralni dio mog života i rada, nešto što sam naslijedila i što i danas živim.

U vašoj porodici uglavnom bili muzičari instrumentalisti Šta je Vas motivisalo da se posvetite operskom pjevanju?

Mene je oduvijek privlačio ljudski glas kao najdirektniji i najiskreniji oblik muzike.
Odrastala sam okružena zvucima duvačkih instrumenata koji su obilježili generacije moje porodice, ali sam vrlo rano osjetila da upravo kroz pjevanje mogu najpotpunije da izrazim emociju i umjetničku slobodu.
Opera me je posebno privukla, jer zahtijeva spoj muzike, glume, snage i suptilnosti – izazov koji me je inspirisao da se posvetim operskom pjevanju.

Koji trenutak u karijeri smatrate prekretnicom: Postoji li nastup ili uloga koja Vas je posebno oblikovala ?

Možda je najveća prekretnica u mojoj karijeri zapravo došla još u srednjoj školi. Kao najbolji učenik na odsjeku za solo pjevanje imala sam svoj maturski koncert – cjelovečernji program na kojem sam izvela više kompozicija. Taj nastup mi je bio i dokaz i satisfakcija, trenutak u kojem sam shvatila da ono čime se bavim nije samo školovanje ili prolazna faza, već moj pravi poziv. Upravo tada sam osjetila sigurnost i jasnoću da je opersko pjevanje put kojim želim da nastavim.

Kako se pripremate za zahtjevne uloge: Koje tehnike koristite da očuvate glas i energiju?

Kako sam prije svega koncertni umjetnik, moj rad se ne zasniva na pripremanju kompletnog operskog repertoara i uloga, već na izvođenju pojedinačnih kompozicija i arija koje u kraćoj formi predstavljaju karakter ili emociju određene uloge. Pravu opersku uloga, u scenskom smislu, nisam imala osim tokom mojih studija đe sam najviše pjevala arije iz opera i tada kroz nastavu dobijala zadatke koji su zahtijevali scensku interpretaciju.
Priprema za takve koncertne nastupe uključuje detaljan rad na tehničkoj preciznosti, izrazu i stilu – od disanja i vokalne stabilnosti do tumačenja teksta i muzikalnosti. Vodim računa o higijeni glasa, redovnom zagrijavanju i balansiranju odmora i rada, kako bih na scenu izašla sa očuvanom energijom i punom kontrolom glasa.

Koji kompozitori Vam najviše odgovaraju: Postoji li repertoar koji osjećate kao „svoj“?

Tokom različitih faza mog muzičkog sazrijevanja mijenjao se i repertoar koji mi je najviše odgovarao. Nekada mi je bilo posebno prijatno da pjevam mediteranski repertoar – italijanske, francuske i španske kompozicije. To je vjerovatno povezano i sa tim što živim na moru; ti jezici, ritmovi i senzibilitet oduvijek su mi bili bliski i prirodno su mi ležali.
Kako sam sazrijevala, počela sam sve više da se okrećem domaćim autorima i kompozitorima. Danas ih interpretiram sa mnogo više pažnje i razumijevanja. Dok sam bila mlađa, više sam gravitirala određenim epohama, na primjer romantizmu, i privlačila me njihova emotivnost i široka muzička fraza.
Vremenom sam otkrila da me djela domaćih kompozitora sve snažnije privlače – zbog teksta, poruke, emocionalne težine i načina na koji se može izgraditi interpretacija. U njima sam našla dublji lični izraz, pa danas taj repertoar osjećam mnogo bližim i istinitijim nego ranije.

Kako publika u Crnoj Gori reaguje na operu: Da li se interesovanje mijenja kroz godine?

S obzirom da u Crnoj Gori nemamo opersku kuću kao instituciju, mali broj ljudi je bio upoznat sa tim repertoarom i rijetko ko je znao đe dolazi i šta sluša. Interesovanje publike je tada bilo ograničeno. Međutim, vremenom se situacija promijenila – sa formiranjem Muzičkog centra u kojem dolaze različiti izvođači i prezentuju opersko stvaralaštvo, publika u Crnoj Gori je počela da se upoznaje s ovim žanrom. Na taj način, ljudi dobijaju priliku da dožive nešto novo i drugačije, što ranije možda nisu mogli ili nisu imali priliku da osjete.

Koja je najteža uloga koju ste izveli: Šta je činilo tu ulogu posebno izazovnom?

Kao koncertni umjetnik, moje iskustvo se više bazira na izvođenju arija i kompozicija nego na kompletnim operskim ulogama. Ipak, neke arije koje sam izvodila tokom studija ili na koncertima bile su izuzetno zahtijevne zbog tehničkih izazova, opsega i emotivne dubine koju traže. Takve arije su posebno izazovne, jer zahtijevaju savršenu kontrolu daha, stabilnost glasa, izražajnost i istovremeno sposobnost da prenesem emociju publici u kratkom vremenu. Upravo u tim kompozicijama osjećam intenzivnu koncentraciju i angažovanost, što ih čini i najzahtijevnijim, ali i najispunjujućim dijelom mog repertoara.

Kako balansirate između tradicije i savremenih interpretacija: Da li volite eksperimentisati s modernim pristupima?

Itekako volim da unosim moderne pristupe, bilo kroz interpretaciju nekih savremenih kompozicija koje zahtijevaju posebna istupanja i izražajnost, ili kroz nijanse u klasičnom repertoaru koje daju svježinu izvedbi. Ipak, više se oslanjam na tradicionalni repertoar – smatram sebe prije svega tradicionalistom. Savremene kompozicije su zanimljive, ali često zahtijevaju dodatno razumijevanje i mogu biti teže za publiku. Zato moj pristup kombinuje osnovu u tradicionalnom, s malom dozom savremenih elemenata koji obogaćuju interpretaciju.

Trenutno radite kao profesorica solo pjevanja u školi. Koliko su talentovana crnogorska djeca?

U Crnoj Gori imamo dječije festivale na kojima djeca prepoznaju svoj talenat za pjevanje i osvajaju prve nagrade, što im daje motivaciju da se razvijaju i upišu solo pjevanje.
Crnogorska djeca izuzetno lijepo pjevaju, imaju razvijen sluh i prirodnu muzikalnost. Ima mnogo mladih talenata i kvalitetnih pjevača koji, iako nemaju operu u svojoj zemlji, vole da se bave operskim pjevanjem i da uče. Tokom godina, opersko obrazovanje u Crnoj Gori se toliko razvilo da na prijemnim ispitima imamo veliki broj učenika koji žele da upišu osnovnu i srednju školu za solo pjevanje. Nažalost, velika mana je to što nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja ne mogu da nastave studije u svojoj zemlji, već su primorani da traže mogućnosti u inostranstvu, jer u Crnoj Gori ne postoji odgovarajuća institucija za dalji razvoj njihovog operskog talenta. Ipak, njihova motivacija, posvećenost i ljubav prema muzici su zaista inspirativni.

Koji savjet biste dali mladim pjevačima: Šta je najvažnije za uspjeh u operi?

Mladim pjevačima bih savjetovala da prije svega razvijaju disciplinu i redovan rad, jer se tehnika i kontrola glasa grade postepeno i zahtijevaju strpljenje. Takođe je veoma važno da njeguju muzikalnost i interpretaciju – razumijevanje teksta, emocije i karaktera kompozicije jednako je važno kao i sama tehnika. Ljubav prema muzici i predanost su ključni, ali i sposobnost da uče od drugih, da slušaju, prihvataju kritiku i stalno se usavršavaju.
Na kraju, strpljenje i upornost su neophodni, jer put u operi zahtijeva vrijeme, iskustvo i stalno učenje.

Šta je Vaš sljedeći umjetnički cilj: Na kojim projektima radite i šta publika može očekivati?

Moj sljedeći umjetnički cilj je dalje razvijati svoj koncertni repertoar. Trenutno ne spremam koncerte, ali svakodnevno vježbam svoj glas i trudim se da ga održim što zdravijim i fleksibilnijim. Redovan rad i briga o glasu mi pomažu da ga stalno razvijam i čuvam tako da sam uvijek sam spremna da prihvatim pozive i učestvujem na različitim događajima, te rado prihvatam prilike koje mi omogućavaju da svoj glas i muziku predstavim publici, bilo u Crnoj Gori ili inostranstvu.
Pored toga, moj cilj je i dalje raditi sa mladima u školi. Kao pedagog sam pronašla veliko zadovoljstvo u tom poslu – volim rad sa učenicima, vođenje mladih pjevača i pomaganje da razviju svoj talenat. Posebno me ispunjava da mogu da njedrim i motivišem nove generacije, da ih podržavam u učenju i da im prenesem ljubav prema muzici i operskom pjevanju.

Marina je jedna divna osoba, posvećena porodici i poslu. Sjajan vokal koji dugo traje, a koliko dugo možda se može vidjeti na slimku koji slijedi: