S. Vulić [ tportal.hr ]

Govor koji će ući u istoriju: Mlada muzičarka zastidjela izdavačke kuće

Čepel Roan (Chappell Roan) osvojila je priznanje za svoju muziku, a svojih 5 minuta na pozornici iskoristila je da ukaže na veliku nepravdu koju izdavači čine mladim umjetnicima koji iza sebe nemaju 'vojsku' pravnika.

Jedan od najvećih hitova godine svakako je pjesma 'Good Luck, Babe' muzičarke Chappell Roan koja je nagrađena Gremijem za najbolju novu umjetnicu! U istoj su kategoriji bili nominovani Benson Boone, Doechii, Teddy Swims, Shaboozey i RAYE, no 26-godišnjakinja ih je ovaj put nadmašila.

Pjesme Roan ove su godine vladale top listama širom svijeta, a njena estetika inspirisana drag queen kulturom neodoljivo privlači pažnju svaki put kad se pojavi.

Ipak, ne privlači Roan pažnju samo muzikom i izgledom, već i glasnim govorenjem o temama koje su područje njenog interesa.

Ovaj put, to je bilo mjesto mladog umjetnika u društvu.

Govor Chappell Roan na dodjeli Gremija 2025. mogao bi ući u istoriju dodjela nagrada, jer je Roan iskoristila priliku da prozove prostoriju punu 'najmoćnijih ljudi u muzici' kako bi ih natjerala da bolje tretiraju mlade umjetnike koji su potpisali ugovore s njihovim izdavačkim kućama.

Svoj je govor temeljila na sopstvenom iskustvu, priznavši da je tokom pandemije bila bez radnog iskustva te bez sredstava da sebi priušti zdravstveno osiguranje.

Govor Chappell Roan prenosimo u cijelini:

"Hvala mojim nominovanim kolegama čija mi je muzika pomogla tokom prošle godine. Ovo je bila najbolja noć u mom životu ove godine. Hvala svima koji ste pomogli da me danas dovedete ovdje. Dan [Danniel Nigro] i Island Records, Amusement Records, moji prijatelji i moja porodica, i, iznad svega, moj Papa Chappell, po kojem sam sebi dala ime.

Rekla sam sebi da ću, ako ikad osvojim Gremija i budem stajala ovdje ispred najmoćnijih ljudi u svijetu muzike, zahtijevati da izdavačke kuće u industriji koje zarađuju milione dolara od umjetnika ponude prihvatljivu platu i zdravstvenu zaštitu, posebno umjetnicima u razvoju. Budući da sam dobila ugovor tako mlada — potpisala sam ugovor kao maloljetnica — nisam imala nikakvog radnog iskustva iza sebe i, kao i većini ljudi, bilo mi je teško pronaći posao u pandemiji i nisam mogla priuštiti zdravstveno osiguranje.

Bilo je poražavajuće osjećati se tako predano svojoj umjetnosti i osjećati se tako izdano od strane sistema i tako dehumanizovano nemati zdravstvenu njegu. Da je moja izdavačka kuća stavila zdravlje umjetnika na prvo mjesto, kompanija kojoj sam dala sve od sebe mogla mi je pružiti zaštitu. Stoga diskografske kuće moraju tretirati svoje umjetnike kao vrijedne uposlenike sa prihvatljivom platom te zdravstvenim osiguranjem i zaštitom. Izdavači, brinemo za vas, ali brinete li vi za nas?"