Milica Kapa, TVCG

iskustva pacijentkinja

"Čovjek na dijalizi preživljava, ne živi"

Irena Čabarkapa i Tanja Stanojević hodaju istim putem – nefrološke su pacijentkinje. Iza Irene je 11 i po godina života na dijalizi bubrega, a Tanja i danas to živi dok čeka na transplantaciju bubrega, o trošku države, koja vodi do Bjelorusije. Irena tu mogućnost nije imala prije deset mjeseci, pa je morala da izdvoji gotovo 70 hiljada eura kako bi se operisala u Minsku.

"Vi na dijalizi nijeste čovjek koji živi. Vi ste na dijalizi čovjek koji preživljava. Ja sam kopala i nogama i rukama da nađem taj novac. Šaljete im neke bitne papire, zatim idete na pregled. Onda su tu stresovi, da li ćete proći njihov pregled, jer vas oni pregledaju od glave do pete", priča Čabarkapa. 

Nakon pregleda, Irena je deset mjeseci čekala odgovor iz Minska. Neizvjesnost je tada bila sastavni dio njenog života. Sve se mijenja tek kad stigne poziv. Taj poziv danas čeka i Tanja. Međutim, obje svjedoče o, kako kažu, besprekornosti rada klinike.

"Ma to je sjajno. Tamo je sve besprekorno. Ti su ljudi polubogovi. To je klinika među šest najjačih u svijetu. To su ljudi, to je država gdje je jak komunizam. Tu se ne može ništa slučaju prepustiti", kaže Stanojević. 

Čabarkapa ukazuje na ljubaznost i čistoću.

"To su savremeni, znači tu je sve savremeno moderno, znači najmoderniji medicinski aparati, sale. Oni su eminentni stručnjaci. Oni su u samom vrhu u svijetu po transplatacije", kaže Čabarkapa. 

No, Tanja kaže da je transplantacija bubrega samo prvi dio priče. A nastavak je u Crnoj Gori, gdje se pacijenti suočavaju s problemima.

"Nemamo adekvatno mjesto gdje se previjaju ljudi. Apsolutno nigdje u Crnoj Gori ne postoji ko će da transplantiranog pacijenta previje. Onda, s druge strane, ne dozvoljavaju nam kontrole u Bjelorusiji gdje smo transplantirani, nego se toliko ekstremno insistira na Turskoj. Kakve veze Turska ima sa našim transplantiranim ljudima", pita Stanojević.

Nesigurnost za Tanju je i to što nije potpisan zvanični ugovor između Fonda za zdravstveno osiguranje i klinike u Bjelorusiji. No, za Fond je ugovor formalnost, a volje da šalju pacijente u Bjelorusiju imaju do daljnjeg.

Vuk Kadić iz Fonda za zdravstveno osiguranje ističe da bez obzira da li ugovor postoji ili ne, strategija države je, kaže, da im omoguće transplataciju u Minsku.

"A da li će Minsk u jednom trenutku reći da nije u mogućnosti da više prima naše osiguranike, to je na njima s te strane i da imamo ugovor ne bismo mogli uticati na njih", ističe Kadić.